Prgomet otkriva pošast katoličkog talibanizma

Pismo koje je izabrani saborski zastupnik Drago Prgomet uputio ”kolegama” u MOST-u, a koje je jučer objelodanjeno nakon što su se protiv njega po drugi put te iste ”kolege” ponijele staljinistički (prvo su ga otjerali kao kužnog kera, a onda mu prijetili i zaštitarima), pismo koje danas donosimo kao osvrt dana, jedno je od boljih političkih dokumenata novije hrvatske političke povijesti.

Osim što pokazuje zašto Prgomet nije mogao ostati u Karamarkovom HDZ-u, jer je u duši demokrat i dijaloški raspoložen, a tamo, oko Karamarka, je ostala svita koja kalkulira i gleda svoj partikularni interes, pa makar se on sada ogledavao kroz prizmu plaće koja se u hiljadama eura dobiva u Bruxellesu, to pismo raskrinkava maglu nazvanu MOST. A magla je velika čim su se za MOST, navodno, opredijelili i neki biskupi.

Nije, naime, MOST nikakva strukturirana politička grupacija, već je to zbir nezadovoljnih pojedinaca kojima, kako otkriva Prgomet, rukovodi jedna grupa katoličkih fanatika kakvi su se okupljali u HRAST-u GROZD-u i slične paracrkvene inicijative. Iako nemaju nikakav politički legitimitet, osim što se osjećaju moćni jer su si utuvili u glavu da iza njih stoje neki biskupi i neki svećenici, ti novi jakobinci spremni su, u to nemojte ni na trenutak sumnjati, na novi teror jer se služe i terorističkim metodama, a još nisu okusili vlast.

Pismo koje je izabrani saborski zastupnik Drago Prgomet uputio ”kolegama” u MOST-u, a koje je jučer objelodanjeno nakon što su se protiv njega po drugi put te iste ”kolege” ponijele staljinistički (prvo su ga otjerali kao kužnog kera, a onda mu prijetili i zaštitarima), pismo koje danas donosimo kao osvrt dana, jedno je od boljih političkih dokumenata novije hrvatske političke povijesti

Ovako ih raskrinkava Drago Prgomet:

”Neosporno je da su ti članovi nacionalnog vijeća najvećim dijelom bili osnivači HRAST-a, GROZD-a, i drugih sličnih organizacija. To je legitimno i svatko ima pravo izraziti svoje političko stajalište. Ali, onda je trebalo pokazati minimum poštenja i reći da je to politički temelj stranke Mosta nezavisnih lista, pa bi građani znali za koga glasaju. Ovako ostaje dojam da smo ih prevarili.

Zar netko misli da bi lista u prvoj izbornoj jedinici koju su činili članovi Udruge HRID u Zagrebu dobila toliko mandata u Hrvatskom saboru da je zagovarala vrijednosti Hrasta, Grozda i sl. Osobno se osjećam prevarenim (istaknuo D. P.) jer sam tek nakon izbora vidio neke ljude čije političke ideje, osobno, doživljavam vrlo opskurnim (istaknuo D. P.), ljude koji su danas u MOSTU-u utjecajniji od izabranih saborskih zastupnika.

Ponavljam, sad je sudbina buduće vlade u rukama izabranih zastupnika s političke platforme MOST i vjerujem da će svatko od nas donijeti vlastitu odluku, bez manipulacija, pritisaka i ucjena od bilo koga ponajmanje članova Nacionalnog vijeća.

Drugo, moje izbacivanje iz tog istog tijela na sjednici koja nije niti održana, nanijela je veliku političku štetu MOST-u i kolegi Petrovu, jer je učinjena bez pružanja mogućnosti onome o kome ‘odlučuje’ da sam nešto kaže! Poruka o nedemokratskom ponašanju kao mogućem načinu vladanja u znatnoj mjeri će optereti cijelu platformu MOST-a. MOST-u treba reputacija trećeg puta a ne treće partije!

(…) Koliko vidimo iz izjava, a i do mene su došle iste informacije, složili su se da me treba pozvati na sastanak. Međutim, opet je jedan unutarnji krug donio odluku (u ime svih) da to bude nakon svršetka pregovora. Očigledno, nakon što dogovor o koaliciji bude postignut. Ako već i nije?! Očekujem da se kolega Petrov kao mladi čovjek s osjećajem za pravdu neće dati izmanipulirati u ovako teškim trenucima za zemlju…”.

Taj duh političkog nasilništva, taj duh ”totalitarizma” kakav se nalazi u HDZ-u i kakav Prgomet prepoznaje u ovim, ja ću ih nazvati, katoličkim talibanima te ”opskurne političke ideje” koje ih pokreću, to je tema ove kolumne. Jer su, paradoksalno, one doživjele poraz na ovim parlamentarnim izborima: Hrvatska je većinski rekla NE onima koji bi gradili katoličku džamahiriju, Hrvatsku kao katoličku teokraciju

Taj duh političkog nasilništva, taj duh ”totalitarizma” kakav se nalazi u HDZ-u i kakav Prgomet prepoznaje u ovim, ja ću ih nazvati, katoličkim talibanima, te ”opskurne političke ideje” koje ih pokreću, to je tema ove kolumne. Jer su, paradoksalno, one doživjele poraz na ovim parlamentarnim izborima: Hrvatska je većinski rekla NE onima koji bi gradili katoličku džamahiriju, Hrvatsku kao katoličku teokraciju.

Građani su rekli NE klerikalnoj politici Željke Markić i politici petljanja popova u javne poslove na način kakav ne propisuju dokumenti Drugog Vatikanskog sabora, na način uobičajen za vladavinu HDZ-a, na zaplotnjački način, na način stvaranja crnih listi tako dragih Josipu Bozaniću i Ivanu Mikleniću, na način stvaranja tzv. antikomunističke histerije tako omiljene Valentinu Pozaiću i Vladi Košiću, na način lizanja nacionalističke balege koji tako preferiraju Ante Ivas i Mile Bogović…

Nasuprot nasilnicima iz Nacionalnog vijeća MOST-a Hrvatska treba političare profila Drage Prgometa i, zašto ne, Drage Pilsela, iako moje vrijeme još nije stiglo. Hoće li? Možda i hoće.

Kakav je to tako potreban profil hrvatskoj politici?

Pred svim tim pitanjima koje je otvorilo Prgometovo pismo: pitanje nasilja, pitanje komplota, pitanje kuloarske javnosti nasuprot dijaloga i otvorene konfrontacije stavova, pitanje sektaštva, ja tvrdim da je politika bitna i važna, a društvo koje o njoj ne vodi računa dovodi samo sebe u opasnost. Stoga je hitna zadaća da se politika ponovo uspostavi u svojoj vrijednosti i da se djelatni odnos između politike i svakodnevnog života građana nanovo promišlja u svim područjima (obrazovanju, obitelji, gospodarstvu, ekologiji, kulturi, zdravstvu, socijalnoj skrbi, pravosuđu…).

Građani su rekli NE klerikalnoj politici Željke Markić i politici petljanja popova u javne poslove na način kakav ne propisuju dokumenti Drugog Vatikanskog sabora, na način uobičajen za vladavinu HDZ-a, na zaplotnjački način, na način stvaranja crnih listi tako dragih Josipu Bozaniću i Ivanu Mikleniću, na način stvaranja tzv. antikomunističke histerije tako omiljene Valentinu Pozaiću i Vladi Košiću, na način lizanja nacionalističke balege koje tako preferiraju Ante Ivas i Mile Bogović…

Politika, naime, teži tome da ostvari suživot ljudi i skupina koji bi bez nje teško uspostavljali međusobne dodire. Oni koji misle o politici kao o nečasnu poslu često o njoj kratkovidno sude. Političko djelovanje ima izvanredne mogućnosti, ono teži takvu društvu u kojemu će svako ljudsko biće u bilo kojem drugom ljudskom biću prepoznati svoga brata, pa će se tako prema njemu i odnositi.

Političko ustrojstvo postoji za opće dobro i radi općega dobra, ono nije samo ukupnost posebnih, individualnih ili kolektivnih interesa koji se često međusobno suprotstavljaju. Ono obuhvaća ukupnost uvjeta društvenoga života koji omogućavaju ljudima, obiteljima i skupinama da se lakše i potpunije ostvare i ispune.

Stoga opće dobro mora biti predmetom neumorna nastojanja da se postigne ono što će služiti većini ljudi, što će omogućiti poboljšanje položaja najsiromašnijih i najslabijih. Ono ne smije voditi računa samo o interesu sadašnjih nego i budućih naraštaja ne gubeći nikad iz vida trajni napredak.

Plemenitost političke obveze koju netko preuzima bez sumnje je neporeciva. Zloporabe koje se javljaju ne bi smjele predstavljati stablo što skriva šumu svih onih koji, potaknuti brigom za pravednost i solidarnost, ulažu u to svoju snagu shvaćajući svoju djelatnost kao službu, a ne kao sredstvo za zadovoljavanje vlastitih prohtjeva. Ukazivati na korupciju ne znači osuđivati politiku u cijelosti, niti to znači opravdavati skepsu, nepovjerenje i nezainteresiranost za političko djelovanje.

Prgometovo je pismo krucijalno jer pokazuje da je demokraciji potrebna krepost, kako za upravljače, tako i za same građane. Njoj je potrebna etika koja se temelji na sustavu bitnih vrednota: slobode, pravde, jednakoga dostojanstva svih ljudi; to jest onoga što nazivamo poštivanjem prava čovjeka. Stoga je nužna svojevrsna budnost kad je riječ o nekim tipovima demokracije za koje bi se moglo reći da sve više podrivaju upravo te vrline koje su potrebne demokraciji. To posebice vrijedi u slučaju kad se smatra da je neka odluka punovažna samo zato što je donesena većinom glasova.

Prgometovo je pismo krucijalno jer pokazuje da je demokraciji potrebna krepost, kako za upravljače, tako i za same građane. Njoj je potrebna etika koja se temelji na sustavu bitnih vrednota: slobode, pravde, jednakoga dostojanstva svih ljudi; to jest onoga što nazivamo poštivanjem prava čovjeka. Stoga je nužna svojevrsna budnost kad je riječ o nekim tipovima demokracije za koje bi se moglo reći da sve više podrivaju upravo te vrline tako potrebne demokraciji

Isto je tako nužno shvatiti da prava svakoga građanina ujedno znače dužnosti svih. Pojam građanskog prava, o kojemu se danas toliko govori, ne svodi se samo na puki nadzor u redovitim razmacima političkih dužnosnika koji pobijede na izborima. Svaki je građanin nositelj društvene plodonosnosti koju valja valorizirati. Prijelaz od građanina-potrošača na stupanj građanina-aktera jedan je od najvažnijih ciljeva.

Politika je stvar svih građana. Uzaludno je od klase političara, od upravitelja tvrtki i policajaca, sudaca i nositelja vlasti očekivati osjećaj odgovornosti i dužnosti ako takva osjećaja nema u cjelokupnom stanovništvu.

Konačno, Prgometovo je pismo važno jer ukazuje na to da nema istinske demokracije bez demokratskoga ponašanja, a to znači naučiti upoznati i priznati drugoga, pretpostavljati razgovor suprotstavljenih, razvijati dijalog i smisao za kompromis, dati prevagu razumu nad strašću, odstraniti nasilje i laž.

Svaka čast, doktore Prgometu, učinili ste nešto jako važno za našu zemlju, za demokratske procese i za politiku kao takvu.

    •  "Bleiburg" je sinonim ustaškog kolapsa i partizanske osvete
    •  Revizija ugovora s Vatikanom ostaje NE temom: HBK se slaže
    •  Pismo ljutim (neo)ustašama koji ne poznaju Evanđelje
    •  Jasenovac, NDH i pitanje hrvatske krivnje
    •  Predlažem da se smirite i razmislite o velikoj koaliciji
    •  U Buenos Airesu fra Josip Peranić na misi i dalje slavi NDH
    •  Genocid, ta strašna riječ, tako bliska Hrvatima
    •  Prva žrtva rata nije Josip Jović već Srbin Goran Alavanja
    •  Zoki Mad Max, brutalna verzija već poznatog/slabog premijera
    •  Izuzetno je pogrešno kazati da bi nam Franjo naudio i uništio nas

> Svi tekstovi ovog autora