Revizija ugovora s Vatikanom ostaje NE temom: HBK se slaže

Već u nekoliko navrata tjednik Nacional donosi dokaze da Katolička Crkva iregularno posluje i nikom ništa. Hrvatska biskupska konferencija (HBK) je odabrala, očito odlukom predsjednika Dražena Kutleše i glavnog tajnika Krunoslava Novaka, da sve prozivke ignorira i da se ponaša kao da se objavljuju vijesti o Crkvi negdje u Južnoj Americi, a ne ovdašnjoj.

Na primjer, Nacional je pokazao da Republika Hrvatska financira djelovanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS) i već godinama plaća njegove zaposlenike iako to nije predviđeno Vatikanskim ugovorima. Posljednje veliko otkriće toga tjednika (zapravo je to bila dojava nezadovoljnog ali savjesnog svećenika) je da hrvatska država uplaćuje Crkvi 51 milijun eura za plaće svećenika kojima taj novac ne stiže!

Nacional je dobio na uvid jedan od najvažnijih dokumenata Katoličke Crkve u Hrvatskoj koji u detalje otkriva kako se financira ova institucija i na što se točno troši novac hrvatskih poreznih obveznika koji država na temelju Vatikanskih ugovora svake godine uplaćuje ovoj instituciji.

Ovo je prvi put da su detalji jednog proračunskog plana HBK izašli u javnost jer je do sada Katolička Crkva u Hrvatskoj vješto skrivala bilo kakve detalje koji otkrivaju način njenog financiranja, kao i raspodjelu sredstava koje država svake godine uplati Katoličkoj Crkvi.

Nacional je dokument dobio od izvora iz same Katoličke Crkve koji je duboko nezadovoljan načinom na koji Crkva raspolaže novcem koji joj uplaćuje država te je zato odlučio dostaviti dokument ”Prijedlog proračunskog plana tajništva Hrvatske biskupske konferencije za 2024. godinu”, u kojem je najzanimljivija stavka koja otkriva da hrvatska država iz proračuna izdvaja više od 51 milijun eura za plaće svećenika Katoličke Crkve.

”Taj novac trebao bi biti namijenjen svećenicima u hrvatskim župama, ali izvor koji je Nacionalu dostavio spomenuti dokument tvrdi da oni taj novac ne primaju, nego da novac ostaje na računima nadbiskupija i biskupija, dok se svećenici moraju sami snalaziti te se financiraju iz milodara, krizmi, krštenja i drugih donacija župljana”.

Očekivao sam vehementan odgovor iz tajništva HBK, neko žestoko reagiranje, možda i demanti, ali ništa. Maca papala. Možda i zbog toga što je Tajništvo HBK, prema izvoru Nacionala koji je dostavio kopiju proračuna HBK, prozvan da će dobiti čak 2.568.456 eura premda nije jasno ni vidljivo za što je Tajništvu potreban toliki novac i što će s tim novcem raditi.

Dio tih sredstava odlazi na plaće zaposlenika Tajništva, ali u ovom trenutku broj zaposlenih u tom odjelu HBK ne prelazi više od 10 stalno zaposlenih pa je i teško vjerovati da se toliki novac troši na isplatu plaća i ostalih doprinosa.

Ne mogu ovdje prepričati sve detalje proračuna, ali je očito, i to je poanta ove kolumne, da se postavlja, dakle, da se mora postaviti pitanje o transparentnosti trošenja novca u Crkvi jer praktički i ne postoji netko tko kontrolira financijsko poslovanje Tajništva HBK.

Vraćam se jednoj izjavi Mate Uzinića, riječkog nadbiskupa, koji je to kazao dok je bio dubrovačkim biskupom: ”Crkva”, pisao je biskup Uzinić uz jedno financijsko izvješće biskupije (i dalje je Uzinić jedini biskup koji polaže račune za dobiveni novac od države/građana), pozivajući se na više mjesta na papu Franju (osobito na Papino apostolsko pismo ”I beni temporali”, motu proprio od 4. srpnja 2016.), ”osjeća odgovornost da posvećuje najveću pažnju kako bi upravljanje vlastitim ekonomskim sredstvima uvijek bilo u službi tih ciljeva (…) Odgovornost o kojoj je ovdje riječ usko je vezana uz transparentnost”.

Ključna poruka biskupa Uzinića je da odgovornost u upravljanju vremenitim dobrima uvijek treba imati pred sobom, i one kojima su ta dobra upućena, i one od kojih su ta dobra prikupljena. Mons. Uzinić ističe da Crkvu takvo upravljanje nužno mora pozivati na transparentnost ”čime se javnosti omogućuje uvid u izvršene aktivnosti i njihove rezultate”.

Premda sam ja to dobrano osjetio kada sam u svibnju 1989. godine stigao iz Argentine, i premda sam jedan od rijetkih koji trideset i više godina upozoravam na neprihvatljivo feudalno uređenje Crkve na ovim prostorima, eto, doživio sam satisfakciju da se na središnjem okupljanju hrvatskih teologa, ipak konačno s relevantnog mjesta kaže (a rektorski položaj HKS-a to svakako jest) da je crkveni feudalizam ”u Hrvata” brana, i to gotovo nepremostiva za autentično crkveno djelovanje i za uspostavu komunikacije sa suvremenim društvom.

Odgovarajući u raspravi na pitanje kako Crkva može odgovoriti na krizu i epohalne promjene, rektor HKS-a dr. Željko Tanjić je prije par godina rekao da Crkva treba postati, što nekima teško pada, bratska i sestrinska zajednica.

”Nemam odgovore kakvi trebaju biti modeli Crkve. Ali, sigurno je da je jedan od najvećih problema da mi ne možemo s feudalnim modelom Crkve biti autentični u 21. stoljeću (istaknuo D. P.). Ovakav tip katolicizma koji imamo nastao je i učinio čuda u posttridentinskoj reformi. Ali zašto bi nešto što se dogodilo od 16. do 19. stoljeća bilo normativno za kršćanstvo? Mi kažemo da je normativno ono što se dogodilo u apostolskom vremenu. To ne znači da je ono bilo loše; to je dalo veliki doprinos. Ali, moramo reći, taj svijet više ne postoji. Jesmo li mi čuvari toga svijeta, ili smo čuvari evanđelja?” potaknuo je na razmišljanje dr. Tanjić.

Podsjetimo se: feudalizam (prema lat. feudalis: koji se odnosi na sustav feuda), društveni je sustav prava i obveza (skup društvenih institucija) zasnovan na posjedovanju zemlje i osobnim odnosima u kojima zemlju (i mnogo rjeđe druge izvore prihoda) vazali drže kao leno dobiveno od gospodara (seniora), kako to tumači Hrvatska enciklopedija.

Tko god išta shvaća u vezi tema i plodova Franjina pontifikata, uviđa da Papa ukida feudalne strukture, osobito one mentalne.

Dr. Tanjić naveo je riječi pape Franje ”da vrijeme u kojem se nalazimo nije epoha promjena, premda se stalne promjene događaju pred našim očima, nego da se nalazimo u promjeni epohe”. U apostolskoj konstituciji ”Veritatis gaudium” Papa uz promjenu epohe veže i pojmove ”antropološka” i ”socio-okolišna” kriza ”koje svjedoče o društvenom lomu koji nas gotovo prisiljava da tražimo promjenu u razumijevanju globalnog razvoja kao i u drukčijem definiranju napretka”.

Dr. Tanjić posebno je istaknuo Papine riječi ”da još uvijek ne postoji nužna kultura koja bi nam pomogla suočiti se s ovom krizom, niti vodstvo koje bi nam pokazalo putove kojim treba ići u ovoj promjeni epohe”.

”Jasan je, dakle, Papin stav: ne treba se zanositi razmišljanjem kako Crkva na sve izazove promjene epohe može odgovoriti na isti način kao do sada, eventualnom promjenom odijela. Potrebno je dobro vidjeti u čemu se sastoji promjena epohe i kako Crkva u njoj treba djelovati”, rekao je dr. Tanjić.

”Kada je o Europi i Zapadu riječ, jedno od glavnih obilježja te promjene Papa vidi u činjenici da više nismo i ne živimo u vremenu kršćanskosti, dakle u vremenu u kojemu se društveni procesi, silnice, norme, umjetnost, kultura, vrednote oblikuju na temelju vjere i kršćanske poruke, čak i u sučeljavanju s njom. Kako ističe papa Franjo, ‘nismo više u vremenu kršćanskosti jer vjera – posebice u Europi, ali i u većem dijelu Zapada – više ne tvori očitu pretpostavku zajedničkog života, štoviše, često je zapravo negirana, izrugivana, marginalizirana i ismijavana”, naveo je dr. Tanjić.

Dakle, valja govoriti o ”nestanku kršćanskosti”. Prema mišljenju dr. Tanjića, Crkva u Europi ne uspijeva naći pravi odgovor ni na potpunu sekulazirajuću dekristijanizaciju kao ni na populističke pokrete koji se kršćanstvom služe za ostvarenje svojih partikularnih političkih ciljeva često se suprotstavljajući temeljnim postavkama kršćanskog nauka, a danas posebice učiteljstvu pape Franje.

Tanjić smatra da je primarno ”pitanje evangelizacije i misijskog, duhovnog poslanja vjernika i Crkve. Treba dati prednost evanđeoskoj kulturi pa i po cijenu napuštanja rimske, zapadne, europske kulture. Identitet je evanđelje pa i po cijenu akulturacije jer se Crkva i vjera moraju obnoviti onkraj određene kulture. Čini se da se upravo u tom smjeru kreće papa Franjo.

Premda ga iz određenih crkvenih krugova napadaju da je napustio pozicije vrednota oko kojih se ne može pregovarati, iz mnogih je Papinih govora jasno da tomu nije tako, od pitanja pobačaja do pitanja sakramenta ženidbe i eutanazije.

Ali, očito da papa Franjo smatra da se cjelokupnoj problematici antropologije i društva koje uključuje i pitanje socijalne pravde, napretka, siromaštva, raspodjele dobara, migracija, svega onoga što su i njegovi prethodnici nazivali integralnim razvojem, iz perspektive kršćanske vjere treba dati i drugačije naglaske koji ne potiru dosadašnje djelovanje Crkve nego u legitimnom razvoju nauka pod vodstvom Duha Svetoga iznova pred nas stavljaju snagu novosti Evanđelja za današnjeg čovjeka i društvo”, pojasnio je dr. Tanjić.

Ništa bitno se nije promijenilo otkako smo počeli živjeti u demokraciji. Ništa suvislo tu nije napravljeno i riječi mog profesora pastoralne teologije, Josipa Balobana, napisane 2002. godine djeluju kao da su napisane danas.

”Od postojećih struktura prevladavaju one obvezatnog karaktera, premda i one nerijetko djeluju samo u formalnom i dekorativnom smislu. Razloge sporog osnivanja, a onda i slabog funkcioniranja postojećih pastoralnih struktura, kako na nadbiskupijskoj, tako i na župnoj razini, vidim u višestoljetnom klerikalnom konceptu pastorala; u ostacima feudalno-klerikalne uloge biskupa i župnika (biskupija i župa su feud-svojina); u nepostojanju iskustva demokracije u Crkvi i društvu; u prenošenju neprenosive odgovornosti vjernika laika (osobito roditelja) na klerički dio Crkve; u svjetlima i sjenama savjetodavnih struktura i u nepostojanju određenih crkvenih kontrolnih mehanizama” (Teološko-pastoralne perspektive Druge zagrebačke sinode, prof. dr. Josip Baloban, Svećenički dan 2002.).

Misle li nadbiskup Dražen Kutleša ili Krunoslav Novak da će šutnjom o netransparentom djelovanju Crkve, o trošenju novaca poreznih obveznika bez odgovornosti, dovesti do dobrog pastorala i do živoga kršćanstva? Ja mislim da su oni u velikoj zabludi.

S vremena na vrijeme neki će političar progovoriti o ovoj temi pa su tako zastupnici u Saboru prošle jeseni iznijeli svoje mišljenje o prijedlogu Anke Mrak-Taritaš (Glas) da Sabor zaduži Vladu da pokrene postupak pregovora o izmjenama ugovora sa Svetom Stolicom na području odgoja i kulture, gospodarskih i pravnih pitanja te dušobrižništva katoličkih vjernika, pripadnika vojske i policije. Raspravu o njenom prijedlogu potpisima su pogurale sve lijeve stranke zastupljene u Saboru osim, naglasimo, Socijaldemokrata.

Naravno, zašto bismo se čudili, Plenković je ovo proglasio NE temom. HDZ i desni dio oporbe usprotivili su se prijedlogu Anke Mrak-Taritaš poručivši kako za to nema temelja te da ugovori trebaju ostati, dok dio lijeve oporbe smatrao da oni dovode do nejednakosti.

Praveći se važan u programu N1, saborski zastupnik SDP-a Arsen Bauk je kazao: ”Vatikanski ugovori potpisani su između Hrvatske i Svete Stolice u devedesetim godinama i radi se o četiri točke. Pa nije ih Mojsije donio sa Sinaja na kamenim pločama da su to zapovijedi koje ne treba mijenjati. Ti ugovori i predviđaju mogućnost razgovora o promjeni”. Rekao je da, obzirom na to da su se u zadnjih 20 godina promijenile mnoge stvari, to od strane Vlade zahtijeva da vide je li primjena tih odredbi na odgovarajući način u interesu Republike Hrvatske.

Ako me sjećanje ne vara, taj isti Bauk je bio ministar u Vladi Zorana Milanovića i SDP-a koja također nije ni takla pitanje revizije Vatikanskih ugovora, a sada se junači. Ponovimo: sve što sada zagovaraju Arsen Bauk ili nekadašnja ministrica Mrak-Taritaš (koja bi imala poteškoće da nabroji sve stanove koje posjeduje) je trla-baba-lan: njihova Vlada se nije uopće usudila otvoriti reviziju kao političko pitanje. Dapače, niti jedna se hrvatska Vlada nije time željela baviti.

Zašto? Jer bi se biskupi dignuli na stražnje noge i jer bi vladu koja bi to takla, smatraju, revizija koštala izbora: HBK, misli gospon Plenki, a tako i svi premijeri prije njega, napravila bi darmar.

Prijedlog Anke Mrak-Taritaš je za to da se raspravi o održavanju katoličkog vjeronauka u školama, zatim o osiguranju novčanih sredstava obrazovnih ustanova, povratu imovine, obnovi zgrada, osiguranju godišnjeg iznosa iz državnog proračuna, obavještavanju crkvenih vlasti u slučaju sudskih istraga o kleriku, pitanje neradnih dana… Svakako treba kazati da to nije ovlast Sabora nego Vlade RH. I ne bi trebalo biti tabu temom.

Za reviziju se dugo zalažem, ne i za ukidanje Vatikanskih ugovora kao neki aktivisti građanske ljevice. Osobito me brine što Crkvu moraju financirati oni koji ne vjeruju u Boga bilo da su agnostici ili ateisti. Zalažem se za njemački model prema kojem građanin odlučuje kome će dati porez, netko nekoj crkvi ili vjerskoj zajednici, netko azilu za životinje ili Crvenom križu…

Kao voditelj kampanje pokojnog don Ivana Grubišića za parlamentarne izbore 2011. (u prosincu te godine u desetoj, splitskoj, izbornoj jedinici njegova neovisna lista osvojila je čak 11,69 posto glasova i dva saborska mandata) u dogovoru s don Ivanom tu smo točku bili stavili visoko na listi programskih prioriteta naše političke platforme. Crkvene strukture su to njemu, a onda i meni, jako zamjerile.

Don Ivan je zagovarao i provedbu referenduma o tom pitanju, smatrao je da siromaštvo i kriza zahtijevaju reviziju, a govorio je i o pitanju suvereniteta Hrvatske, načetog ugovorima, pa pozivam hrabrog borca Arsena Bauka i cijeli SDP, a pozivam i Anku Mrak-Taritaš i sve istomišljenike da, konačno, organiziraju narodno izjašnjavanje. Do tada će revizija ostati NE temom i za desne i za biskupe. A HBK će reći: bravo, tako je, to je i za nas NE tema.

Na korak smo formiranja vrlo desne i konzervativne Vlade, kako nam je ovaj vikend sugerirao odnosno potvrdio HDZ-ovac Gordan Jandroković iz Bjelovara. Koji će tada tek biti cirkus! A HBK će nastaviti po starom: bez trunke osjećaja za pristojnost i bez one odgovornosti o kojoj govori (nad)biskup Mate Uzinić.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  "Bleiburg" je sinonim ustaškog kolapsa i partizanske osvete
    •  Pismo ljutim (neo)ustašama koji ne poznaju Evanđelje
    •  Jasenovac, NDH i pitanje hrvatske krivnje
    •  Predlažem da se smirite i razmislite o velikoj koaliciji
    •  U Buenos Airesu fra Josip Peranić na misi i dalje slavi NDH
    •  Genocid, ta strašna riječ, tako bliska Hrvatima
    •  Prva žrtva rata nije Josip Jović već Srbin Goran Alavanja
    •  Zoki Mad Max, brutalna verzija već poznatog/slabog premijera
    •  Izuzetno je pogrešno kazati da bi nam Franjo naudio i uništio nas
    •  Narikače i tifusari

> Svi tekstovi ovog autora