Predsjednik svih građana Hrvatske je nezreli maligni narcis

Benito Mussolini, bivši socijalistički vođa, od 1919. godine je razvijao svoj politički projekt kojim je želio srušiti dekadentne liberale, političku i sindikalnu moć socijalizma i na vlast dovesti novu klasu – fašiste.

Koristeći politički vakuum nastao krizom liberalnih vlada i općenitu frustraciju naroda posljedicama Prvog svjetskog rata, Mussolini je munjevito širio svoj utjecaj tako da su ga 1922. godine rijeke ljudi pratile u njegovom tzv. maršu na Rim.

Operetno komičan pozer Mussolini je te iste godine dobio od kralja Viktora Emanuela III. mandat za sastavljanje vlade i tako postao sila koja je sve političke protivnike i državne institucije rušila i poništavala u narednim desetljećima.

Iz današnje perspektive nam se čini nevjerojatnim da je tog napuhanog klauna, koji je u javnim nastupima koristio neobične i iznenađujuće metafore i komparacije uz agresivno grimasiranje kojim je nastojao pojačati efekt svojih govora, podržavao značajan broj talijanskih građana i tadašnjih političara zapadne Europe.

Mussolini, Duce, nije bio primitivac; bio je pristojno obrazovan, svirao je violinu i govorio sedam jezika i imao nedvojbeni talent za potpaljivanje masa ciljajući na njihove emocije, nagone i iracionalne strahove zbog čega su ga rijeke pristaša slijepo slijedile.

Meni talijanski Duce frapantno nalikuje, svojom nametljivom agresivnom pojavom i nebuloznim narcizmom i populizmom, na našeg predsjednika koji je prije nedavno napao naš Ustav, ismijao Ustavni sud Republike Hrvatske, zazvao rijeke pravde i izazvao kaos za koji nitko ne zna gdje nas može odvesti.

Od početka mandata predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića (za koga sam glasala na izborima i opetovano se otvoreno kajem) postalo mi je jasno da on ne može naći sebe u ulozi predsjednika svih građana već se namjerava nametnuti svojom ekstravagancijom i samoproglašenom karizmom koja se manifestira brutalizacijom političkog diskursa koji ima samo jedan motiv – vrijeđanje, demonizaciju i rušenje Andreja Plenkovića.

Milanović kao političar nema stvarnih uvjerenja, njega nije briga za HDZ, on manirom nezrelog bullyja zaskače svog rivala Plenkovića ne prezajući pri tome niti od kršenja Ustava niti od zavjereničkog pokretanja puzajućeg državnog udara koji on i neki mediji nazivaju oporbena politika ili oporbena predizborna kampanja.

Za oporbene političare nema se šta puno reći jer je to, uz časne iznimke, skupina potkapacitiranih političkih oportunista koji su većim dijelom lijeve provenijencije kojima Milanovićeva retorika nikako ne može biti prihvatljiva ako su ono što kažu da jesu.

Milanović, koji je prije nekoliko godina ismijavao žene, žensku grupu B.a.B.e., pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić, šurovao s Miloradom Dodikom i proruskim stavovima u tekućem krvavom ratu Rusije protiv Ukrajine, lijevim i radikalno lijevim političarima čini se odgovara zbog njegove otvorene objave rata HDZ-u.

Stavovi prema ženama i brojni Milanovićevi vanjskopolitički gafovi, koji su ga stavili uz bok notornom Viktoru Orbánu, našim ljevičarima ne smetaju i oni ih ne kritiziraju.

S druge strane, predsjednikovo koketiranje s desnom stranom političkog spektra davanjem javne otvorene antimigrantske poruke (jer, po njegovim riječima, migranti dolaze samo da dobiju socijalnu pomoć) bi bivši aktivisti Centra za mirovne studije, Sandra Benčić i Gordan Bosanac, trebali napasti iz svih oružja što oni ne čine već Milanovića cijelo vrijeme otvoreno ili prikriveno podržavaju.

Uvijek smo živjeli u poremećenom svijetu i današnji moment nije najgori do sad (moramo izuzeti tisuće nuklearnih bojevnih glava iz ove tvrdnje). U Hrvatskoj nije najgori trenutni kaos već činjenica da su nam vladajući smeće, da su oporbeni političari nesposobno smeće, a da je predsjednik svih građana nezreli maligni narcis koji je, zapravo, samo na svojoj osobnoj strani bez osjećaja ili brige za opće dobro.

Ono što me iznenađuje je opetovano ponavljanje grešaka koje su se pokazale kobnim u prošlosti. Znamo da je demokracija nesavršen i krhak politički sustav koji se gradi polako i čuva dijalogom, političkim poštenjem i poštovanjem u komunikaciji suprotstavljenih strana.

U ljudskoj prirodi je da nikad nije zadovoljna s postojećim stanjem jer objektivno uvijek može puno bolje. Doživljaj egzistencijalne ugroze, stvaran ili iracionalan, potiče nas na stalno traženje sigurnosti i smisla u snažnim vođama što gotovo uvijek završava tragično.

To se događa u Hrvatskoj sad, a ni prije nije bilo drugačije. Stalno treba neki ćaća da narodu da sigurnost, mame se uglavnom ne računaju.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Još uvijek nam nedostaje iskreno kajanje na tugu u Jasenovcu
    •  Sve strukture za skrbništvo su Severini nanijele nepravdu
    •  Predsjedničko denunciranje i hrvatski kulturološki cirkusi
    •  Religije i mir na Zemlji – Mir, mir, mir do neba
    •  Antisemitizam se može koristiti kao pogonsko gorivo za mlažnjake
    •  Brutalno zlostavljanje Klare nije Buntiću prvi nasilni čin
    •  Jesmo li mi zaista protiv svakog nasilja?
    •  Pravda za pregažene tinejdžere
    •  Sloboda ubijanja je preskočila Atlantik
    •  Nema doktora? Baš ščudno!

> Svi tekstovi ovog autora