Još uvijek nam nedostaje iskreno kajanje na tugu u Jasenovcu

Dana 22. travnja 1945. godine 600 logoraša iz Ciglane koncentracijskog ustaškog logora smrti Jasenovac su bez oružja krenuli u proboj. Preživjelo ih je 117.

HRT je prenosio komemoraciju obilježavanja obljetnice proboja jasenovačkih logoraša u nedjelju 21. travnja 2024. godine koja se odvijala u nekoliko sljedova prisutnih međusobno antagoniziranih grupa.

Kad se radi o Jasenovcu, toj užasnoj tragediji, toj hrvatskoj najvećoj sramoti od postanka imena Hrvata do danas, onda je svako iskazivanje poštovanja žrtvama, čak i kad se ono instrumentalizira radi jeftinih političkih poena, prihvatljiv pomak na bolje.

Pijetet predstavnika Srba, Roma, Židova i antifašista nedvojbeno je i konzistentno iskren i pravi.

SDP, ta bezidejna bezvezna stranka, koju je na zadnjim izborima iz ambisa pogurao huliganskim antiustavnim ponašanjem Zoran Milanović, tu u Jasenovcu je nesumnjivo iskreno. Inače je SDP-u antifašizam jedina dobra karakteristika i to je, naravno, važno i to je doslovce i jedini razlog zbog kojeg sam nekad glasala za njih na izborima.

U Drugom svjetskom ratu je dio antifašističke koalicije bio i Staljin, a ovaj sadašnji Putin je samoproglašeni antifašist iako je današnji Hitler 2.0.

Zna se da je HDZ pritjeran europskim institucijama i europskom ambicijom Andreja Plenkovića bio u toj jasenovačkoj koloni sjećanja, ali i to je bolje od onog što je prije bilo u toj stranci.

Ja kao dijete rođeno u Banja Luci u siječnju 1956. godine nisam sa školom nikad bila u Jasenovcu. Ne znam kako sam prošla bez posjete tom tragičnom mjestu, valjda sam bila bolesna kad se išlo.

Međutim, oduvijek sam znala, ne samo iz škole već i iz obitelji, što je Jasenovac i koji je doprinos NDH holokaustu. Moj rodni grad, Banja Luka, i NDH su gajili osobitu perverznu povezanost što me uvijek užasavalo.

Godine 1996. (ne znam datum, samo znam da je bilo pakleno vruće i ljeto) s nekim aktivistima išla sam u Jasenovac pokloniti se žrtvama. Sjećam se da me vozila na stražnjem sjedištu auta neka žena iz njemačkog veleposlanstva. Vozila je brzo i vrlo nepažljivo tako da sam se bojala da ćemo prije udariti u neko drvo nego stići do Jasenovca. No stigli smo na odredište i kod Memorijalnog centra su nas pozdravili lokalni političari.

Grupa od nas dvadesetak složila se da odmah želi otići do Kamenog cvijeta položiti vijenac. Ljubazni domaćini pomogli su nam da vijenac naručimo u lokalnoj cvjećarni da ga ne bismo morali nositi iz Zagreba.

Put do spomenika bio je težak i svakim korakom osjećala sam težinu i bol ljudi kojima sam se išla pokloniti. Mjesta poput Jasenovca (primjerice, Auschwitz) imaju neku posebnu energiju koja priziva vizije o strahotama koje su se tu događale u jezivom, crnom dijelu ljudske povijesti. Kako bi rekao psihoanalitičar politike, prof. Vamik Volkan, mjesta pamte i prenose sjećanja jer je svaka velika trauma vezana uz mjesto. Jedno takvo mjesto apokalipse ljudskosti je Jasenovac.

Bilo je vruće, boljela me glava i ne sjećam se tko je i što govorio kod samog Kamenog cvijeta. Potreseni smo polagano krenuli prema Memorijalnom centru kad je na pola puta član naše grupe, inače novinar Radija 101, zavikao da na traci na vijencu piše ”žrtvama antifašizma”. Vratili smo se do vijenca i zgranuto vidjeli što su nam ”domaćini” smjestili. Bila sam potpuno poražena i očajna, a za ljutnju na to smeće koje nam je tako podmetnulo, nisam imala snage.

Na povratku mi vožnja naše Njemice nije smetala. Osjećala sam se bolesno, pokošena tragedijom Jasenovca i besprizornom pakošću naših domaćina koji su pokazali svoje viđenje logora smrti, da mi je bilo svejedno hoće li temperamentna vozačica udariti u drvo ili neće.

Danas se tako nešto ne može dogoditi. Barem se nadam. Više od tri desetljeća građanskog, demokratskog i europskog sazrijevanja hrvatske države dali su rezultate koji su dijelom kozmetički, ali je i to bolje od brutalnosti koja je vladala prije (koja se i danas manifestira na Thompsonovim koncertima i na nekim nogometnim utakmicama).

Jasenovačka komemoracija, koju sam pratila na HRT-u, rasplakala me kao što me uvijek zaboli do plača sjećanje na Jasenovac i na ostale ustaške zločine počinjene za vrijeme NDH.

Nevjerojatno mi je da se u školama djeci nedvosmisleno ne ističe zločinački karakter NDH i Jasenovca kao što mi je neshvatljivo da se na HRT-u, prije ”Dobro jutro, Hrvatska”, nama ranoraniocima servira reklama nekog pismenog uratka koji se zove ”Radni logor Jasenovac” knjiga izvjesnog Igora Vukića. To je totalno zamračenje uma.

Moj dojam je da su se 21. travnja 2024. godine svi govornici, neovisno o političkom spektru i religijskoj pripadnosti, trudili biti korektni.

Meni je, kao i uvijek kad se govori o temama ustaštva i ustaških koncentracijskih logora na području bivše NDH, nedostajalo iskreno kajanje i dubinsko razumijevanje strahota čije je poprište bio Jasenovac i drugi dijelovi naše domovine u to mračno vrijeme. Možda ja previše očekujem od ovog naroda.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Predsjednik svih građana Hrvatske je nezreli maligni narcis
    •  Sve strukture za skrbništvo su Severini nanijele nepravdu
    •  Predsjedničko denunciranje i hrvatski kulturološki cirkusi
    •  Religije i mir na Zemlji – Mir, mir, mir do neba
    •  Antisemitizam se može koristiti kao pogonsko gorivo za mlažnjake
    •  Brutalno zlostavljanje Klare nije Buntiću prvi nasilni čin
    •  Jesmo li mi zaista protiv svakog nasilja?
    •  Pravda za pregažene tinejdžere
    •  Sloboda ubijanja je preskočila Atlantik
    •  Nema doktora? Baš ščudno!

> Svi tekstovi ovog autora