Plati pa se rugaj

Hrvatsko narodno kazalište u Splitu je velika kuća. Koncem devetnaestog vijeka dični nam preci nepromišljeno su napravili masivno kulturno zdanje koje, upravo kao i Spaladium Arena koju stotinu godina kasnije, znatno nadmašuje naše potrebe.

Mnogo je tu stolica presvučenih tamnocrvenim plišem, kiša ti Isusova treba da bi dvoranu ugrijao u veljači, a rashladio u srpnju, a narod, znate i sami, za teatar ne mari. Ako je treća repriza nekakvog dramskog teksta, dođe, tko zna od koje svoje nevolje, ukupno sedam gledatelja, pa se četvero njih u mraku iskradu, a preostalih troje zaspu i uljudno, tiho hrču. Kad se na kraju upali svjetlo, oni prepadnuto zure snenim očima, umjesto da plješću umjetnicima.

Ako je vjerovati Trpimiru Jurkiću, tako i treba biti. “Ja zaista ne mislim da bi danas, u jednoj nacionalnoj kući, kriterij trebao biti jedino i samo popunjenost gledališta”, rekao je u razgovoru za Dalmatinski portal ovaj glumac, odnedavno direktor Drame HNK. I ja ga mogu razumjeti. Posljednji put kad je Trpimiru Jurkiću veliki broj ljudi aplaudirao, bilo je to na skupštini Hrvatske demokratske zajednice, dok je za Sanadera und Jaranen iz konobarskih smeđih kožnih korica pionirski deklamirao nekakvu rodoljubnu liriku

Ali, ako je vjerovati Trpimiru Jurkiću, tako i treba biti. “Ja zaista ne mislim da bi danas, u jednoj nacionalnoj kući, kriterij trebao biti jedino i samo popunjenost gledališta”, rekao je u razgovoru za Dalmatinski portal ovaj glumac, odnedavno direktor Drame HNK.

I ja ga mogu razumjeti. Posljednji put kad je Trpimiru Jurkiću veliki broj ljudi aplaudirao, bilo je to na skupštini Hrvatske demokratske zajednice, dok je za Sanadera und Jaranen iz konobarskih smeđih kožnih korica pionirski deklamirao nekakvu rodoljubnu liriku.

Ipak, nije mi jasno, zaista mi ne ide u glavu što Trpimir Jurkić traži u HNK-u? Za teatar kakav bi on htio imati glupo je grijati dvoranu od šest stotina mjesta. Svi koje zanima Jurkićeva dozlaboga dosadna vizija nacionalne kulture stali bi u trideset kvadrata.

Da su graditelji kazališta znali da će dramski program jednom voditi Trpimir Jurkić, HNK bi danas bio u garsonijeri na Pujankama. Jedino bi zahod morao biti nešto veći jer bi publika bila većinom starija, penzionerska, i prostata bi ih još prije kraja prvog čina potjerala na mokrenje.

Gledao sam Trpimira Jurkića prije nekoliko sezona u naslovnoj ulozi Baretićeva “Osmog povjerenika” i zaprepastio se kako je svojim patetičnim šmiranjem uspio eutanazirati vedri tekst moga prijatelja. Ansambl vođen Trpimirom Jurkićem potpuno je nevjerojatno, otpočetka do kraja, u molskom ključu otpjevao jednu dursku melodiju.

Od jedne priče koja u sebi ima mnogo smiješnoga napravili su kazališnu predstavu u kojoj je bilo smiješno samo kako je glavni glumac promašio i šefa i stanicu.

Dosta sam zgranut da Trpimir Jurkić to govori kao šef Drame u jednom teatru koji opetovano puni dvoranu i zarađuje na mome trudu, a pritom se, da stvar bude ljepša, nije sjetio uplatiti ni jedincate lipe moga skromnog honorara

Koju godinu kasnije, kad je splitski HNK odlučio postaviti moje “Čudo u Poskokovoj Dragi”, nije me oneraspoložilo, naprotiv, razdragano sam primio vijest da je Trpimir Jurkić konsternirano odbio igrati u tome prostačkom komadu. Nisam ipak dulje razmišljao ni o podijeli, ni od adaptaciji, ni o režiji jer me to ni inače ne zanima, a “Poskokova Draga” je uostalom, i kao knjiga i kao predstava, dotad već učinila svoje.

Moj je autorski ego odavno bio namiren. Krešo Dolenčić razvalio je u Kerempuhu, u stotinu pedeset izvedbi više od sedamdeset tisuća ljudi došlo je gledati Vedrana Mlikotu kako pjeva “Odvest ću te na vjenčanje”, a i u subotičkom Srpskom narodnom pozorištu je Snežana Trišić režirala krasnu predstavu, koja je tri godine kasnije još na repertoaru.

Svejedno, dao sam splitskom HNK-u “Poskokovu Dragu” i dao je za male pare, neusporedivo manje od onih koje sam dobio u Kerempuhu, jer sam, eto, Splićanin, a i pravo da vam kažem, žao mi je onih praznih tamnocrvenih stolica.

Mi smo ovdje u Splitu, ne treba ni spominjati, divlja čeljad, ali ovo je ipak nečuvena drskost. Upozorio bih šefa Drame da čak i neodgojeni Splićani imaju jednu staru lijepu poslovicu koja kaže: Plati pa se rugaj

Predstava je tako uspješno postavljena i igra pred punim gledalištem. Nakon dugo vremena netko se u ovome gradu otima za ulaznice, a i HNK, pretpostavljam, od toga ima lijep prihod. Nešto napokon i sami zarađuju, nisu paraziti koji samo cvile i preklinju da im se iz državne ili gradske blagajne dobaci nekakva milostinja.

No, novom šefu Drame to, čini se, nije pravo, razjebalo je njegovu odvažnu koncepciju teatra ni za koga i mesijanskog poslanja da gnjavi nedužnu publiku do mjere da se ona poželi ustrijeliti gledajući njegovu bijednu i nenadahnutu glumačku igru, te je u spomenutom razgovoru kazao da to nešto što ljudi vole njemu nikad ne bi igralo.

Kao što možete pretpostaviti, ja sam se lecnuo čitajući ove ludosti. Trpimir Jurkić kao Trpimir Jurkić ne može me, istina, uvrijediti. Baš me briga što o meni i mojem pisanju za portale govore nekakvi neostvareni epizodisti. No, dosta sam zgranut da Trpimir Jurkić to govori kao šef Drame u jednom teatru koji opetovano puni dvoranu i zarađuje na mome trudu, a pritom se, da stvar bude ljepša, nije sjetio uplatiti ni jedincate lipe moga skromnog honorara.

Mi smo ovdje u Splitu, ne treba ni spominjati, divlja čeljad, ali ovo je ipak nečuvena drskost. Upozorio bih šefa Drame da čak i neodgojeni Splićani imaju jednu staru lijepu poslovicu koja kaže: Plati pa se rugaj.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
    •  Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
    •  Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
    •  Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha...
    •  Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
    •  DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
    •  Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
    •  Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
    •  Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
    •  Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food

> Svi tekstovi ovog autora