Nova Hrvatska mi psuje majku

Naravno da me je zanimala atmosfera, iako sam bio gotovo siguran da neću čuti ništa novo (vrlo pedantno pratim sve što Milan Kujundžić iznosi i kod predstavljanja programa je ponovio sve što je rekao prigodom objave kandidature, samo što je sada imao dosta digresija), pa sam u nedjelju bio u Maloj dvorani Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski” (jedva 304 sjedišta, a bilo je, vidio sam, praznih stolica) da iz prve ruke saznam kako bi izgledala ta ”Nova Hrvatska” dr. Milana Kujundžića.

 

Prema onome što se reklo i što mi se dobacilo bila bi to još jedna epizoda hrvatovanja jer je ovaj predsjednički kandidat u ustima uglavnom imao riječi ”Hrvatska”, ”hrvatska”, ”hrvatski”, ”hrvatskim”, itd., a napose sintagmu ”hrvatski narod”, što je izgovorio najmanje 35 puta, nakon čega sam prestao brojiti.

 

Sasvim sigurno ne mislim da je Kujundžić ksenofob, daleko je od toga da bude pandan Marini Le Pen (on sam za sebe kaže da je ”moderni konzervativac”), ali ne vidim kako bi građani ove zemlje mogli profitirati od svojega hrvatstva (možda dr. Kujundžić ima recept kako da se zastavom skuha dobar i jeftin gulaš?).

Osobito je odobravanje nazočnih dobilo Kujundžićevo geslo ”Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što“, koje će također biti ugrađeno u Ustav. Ali to nije invencija kandidata Kujundžića. To su riječi Franje Tuđmana, na što kandidat podsjeća. ”Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što” su pak riječi koje imaju izuzetno negativnu konotaciju, kao što je imaju i riječi ”Imamo Hrvatsku”, jer znamo da je to zapravo ”oni imaju Hrvatsku” ili ”napravili su si Hrvatsku d.o.o.”, a narod, taj ljubljeni ”hrvatski narod” doktora Kujundžića je dobio šipak. U šupak

 

Pogotovo mi se čini dvojbena namjera kandidata Kujundžića da promijeni Ustav kako bi iz njega izbacio hrvatsku povijest (doslovno je tako rekao), pa shodno tome i odluke ZAVNOH-a i naš antifašizam, te umjesto toga stavio kako je temelj države isključivo Domovinski rat (na što je ekipa u dvorani pala u trans).

 

”Jedno od središnjih točaka programa jest stvaranje novog Hrvatskog ustava, u kojem će pisati da je Hrvatska domovina Hrvata i svih njezinih građana, a da je temelj hrvatske države isključivo Domovinski rat, jer Hrvatska ne treba opravdavati svoje postojanje i pozivati se na izvorišne osnove iz dalje prošlosti niti na ZAVNOH. S tim u svezi nadnevak 5. kolovoza bit će okosnica i temelj hrvatske državnosti”, rekao je doktor Kujundžić.

 

Osobito je odobravanje nazočnih dobilo Kujundžićevo geslo ”Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što”, koje će također biti ugrađeno u Ustav. Ali to nije invencija kandidata Kujundžića. To su riječi Franje Tuđmana, na što kandidat podsjeća. ”Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što” su pak riječi koje imaju izuzetno negativnu konotaciju, kao što je imaju i riječi ”Imamo Hrvatsku”, jer znamo da je to zapravo ”oni imaju Hrvatsku” ili ”napravili su si Hrvatsku d.o.o.”, a narod, taj ljubljeni ”hrvatski narod” doktora Kujundžića je dobio šipak. U šupak.

 

Ne bih želio umanjiti ili omalovažiti domoljubne nakane ili ciljeve koje si je zacrtao dr. Milan Kujundžić jer, i to se mora kazati, ne djeluje kao netko tko bi ukrao bilo što građanima, što je pak bila proširena i konačno sudskim putem utvrđena praksa stranke kojoj je zamalo Milan Kujundžić stao na čelo na XVI. saboru u ”Lisinskom” (u drugom krugu glasovanja on je dobio 860, a Tomislav Karamarko 971 glasova).

 

Nakon toga je, razočaran svojim neuspjehom, osnovao Hrvatsku zoru, a sada se i kandidirao za šefa države sve kako bi kompenzirao svoje političke frustracije i, zašto da i to ne pretpostavimo, osvetio se HDZ-u, te realizirao nešto što mu je jako važno, važnije čak i od liječenja pacijenata, a to onda mora biti odista jako važno, stvoriti nekakvu ”Novu Hrvatsku”, što podsjeća na list hrvatskih proljećara (i onih nakon njih), koji su Jakša Kušan i prijatelji tiskali u Londonu nakon maspoka.

Da ne bismo okolišali i ostali na retoričkom pitanju, javno se obraćam predsjedničkom kandidatu dr. Milanu Kujundžiću i molim ga da mi odgovori: Hoću li ja i hoćemo li svi mi koji politički drugačije mislimo od njega morati strepiti od njegove ”Nove Hrvatske”? Doktore, crno na bijelo, da ili ne?! Pitanje nije deplasirano: budući da se Milan Kujundžić zalaže da se putem referenduma ”izbace nepoželjni ljudi iz politike”, hoće li, to me jako zanima, biti kaznenih ekspedicija prema nepoćudnim novinarima, ljudskopravaškim aktivistima, antifašistima, homoseksualcima… svima onima kojima bi neki od njegovih podupiratelja zdušno ”jebali mater”?

 

Napomenuo sam da sam puno toga čuo i da mi je nešto i osobno rečeno. Pa i to neka ostane zapamćeno. Sve, od dobrodošlice u foajeu, kada sam predavao kaput u garderobi, koju mi je uputio oštrašćeni Kujundžićev simpatizer: ”Evo i druga Pilsela po zadatku” do ne tako ugodnih pozdrava dok se ”hrvatski narod” razilazio: ”Vidi ono novinarsko smeće” i ”Jebo mu pas mater komunističku”, mene je podsjećalo na Tuđmana i na bolesniji stadij njega kao političara, njegova projekta, modela vladanja, retorike i bontona njegovih simpatizera.

 

Dok su mi Kujundžićevi glasači pozdravljali majku (koja nije ni kuja, ni kurva, ni kurvetina, hvala na pitanju), ja sam se sjetio Tuđmana: “Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…

 

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima… Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija”. (Govor u Zračnoj luci Zagreb, 23. studenoga 1996.)

 

Kako bi mi se ta neželjena asocijacija prestala javljati, molim dr. Milana Kujundžića da mi, ako me ne poznaje, zakaže pregled (znam da je želio pregledati Ivu Josipovića, pa može valjda i mene, pogotovo što imam kroničnu bolest koju on dobro poznaje), pa da se ustanovi jesam li smeće ili sam ljudsko biće?

 

Da ne bismo okolišali i ostali na retoričkom pitanju, javno se obraćam predsjedničkom kandidatu dr. Milanu Kujundžiću i molim ga da mi odgovori: Hoću li ja i hoćemo li svi mi koji politički drugačije mislimo od njega morati strepiti od njegove ”Nove Hrvatske”? Doktore, crno na bijelo, da ili ne?!

Dok sam se vozio doma, sitna je kiša tjerala na oprez i na sporu vožnju. Ugasio sam radio. Sređivao dojmove. Smirivao duh. Pitao sam se što je bolje: biti već dvadeset i dvije godine ignoriran od strane HDZ-a (jer se i dalje stameno držim na crnoj listi te zločinačke organizacije) ili biti ”uvažen” od primitivaca koji bi me zatukli u prvom haustoru? Na ovo pitanje neću dati odgovor jer ga nemam. Živim u tvrdoj sadašnjosti. Jedino što me sada zanima je da sve ovo konačno prođe i da Ivo Josipović dobije drugi mandat ne bi li se naša zemlja dodatno upristojila. Da konačno hodamo bez straha od velikih Hrvata

 

Pitanje nije deplasirano: budući da se Milan Kujundžić zalaže da se putem referenduma ”izbace nepoželjni ljudi iz politike”, hoće li, to me jako zanima, biti kaznenih ekspedicija prema nepoćudnim novinarima, ljudskopravaškim aktivistima, antifašistima, homoseksualcima… svima onima kojima bi neki od njegovih podupiratelja zdušno ”jebali mater”?

 

U najvažnijem dijelu programa iznesen je ”Plan za spas“. Poručio je kandidat da su se za projekt – preporoditi Hrvatsku, mijenjati je, ne ostaviti je onima koji su je do sada vodili i koji bi lošim reprizama radili isto – odlučili prvenstveno iz obveze prema onima koji su dali svoj život za Hrvatsku, sanjali je i dosanjali, “a onda su je političke elite ukrale”. On to kani učiniti “svehrvatskim dijalogom, uvažavanjem, povjerenjem i vjerodostojnošću”, a zalaže se i za “etičku, moralnu i zakonsku obnovu države Hrvatske”.

 

Kujundžić ističe kako predsjednik države mora uvažavati različitosti i mora uvažavati sve, a ne samo pripadnike svojih stranaka i svojih klanova, a druge vrijeđati i omalovažavati. Zaključuje kako u Hrvatskoj neće biti više mraka.

 

Neće?!

 

“Predsjednik, ma tko to bio izabran, mora ići s istinom. Dosta nam je laži, obmana, prijevara, dosta nam je mraka koji se pokušava u Hrvatskoj zadržati. Neće biti više mraka. Upalit će se veliko svjetlo u Hrvatskoj s istinom. Istina i svjetlo bit će obilježje Hrvatske sutra”, rekao je Kujundžić.

 

Ali ja sam iz dvorane izašao sa zebnjom, osjetio sam kako me se gleda s prezirom i okretao sam se iza sebe nekoliko puta dok sam hodao prema svom automobilu.

 

Dok sam se vozio doma, sitna je kiša tjerala na oprez i na sporu vožnju. Ugasio sam radio. Sređivao dojmove. Smirivao duh. Pitao sam se što je bolje (ili gore): biti već dvadeset i dvije godine ignoriran od strane HDZ-a (jer se i dalje stameno držim na crnoj listi te zločinačke organizacije) ili biti ”uvažen” od primitivaca koji bi me zatukli u prvom haustoru?

 

Na ovo pitanje neću dati odgovor jer ga nemam. Živim u tvrdoj sadašnjosti. Jedino što me sada zanima je da sve ovo konačno prođe i da Ivo Josipović dobije drugi mandat ne bi li se naša zemlja dodatno upristojila. Da konačno hodamo bez straha od velikih Hrvata.

    •  "Bleiburg" je sinonim ustaškog kolapsa i partizanske osvete
    •  Revizija ugovora s Vatikanom ostaje NE temom: HBK se slaže
    •  Pismo ljutim (neo)ustašama koji ne poznaju Evanđelje
    •  Jasenovac, NDH i pitanje hrvatske krivnje
    •  Predlažem da se smirite i razmislite o velikoj koaliciji
    •  U Buenos Airesu fra Josip Peranić na misi i dalje slavi NDH
    •  Genocid, ta strašna riječ, tako bliska Hrvatima
    •  Prva žrtva rata nije Josip Jović već Srbin Goran Alavanja
    •  Zoki Mad Max, brutalna verzija već poznatog/slabog premijera
    •  Izuzetno je pogrešno kazati da bi nam Franjo naudio i uništio nas

> Svi tekstovi ovog autora