autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Neka nam Bog pomogne: šokirani zbog ruža na guzici
Ante Tomić
Gotovo je! Neka nam dragi Bog pomogne, šapnula je nemoćno Ksenija Urličić nakon što je na “Dori”, festivalu koji je ona osnovala, a na kojemu se bira hrvatski predstavnik za eurovizijsko natjecanje, pobijedio Let 3.
Sve su novine donijele ovaj žalosni vapaj kao da je ne znam kakva užasna šteta učinjena, kao da smo sasvim propali. Kuku lele, naš će veliki ugled na prestižnoj međunarodnoj smotri glazbenog stvaralaštva s Letom 3 biti nepovratno izgubljen.
Razumno je, međutim, upitati što o tome zapravo zna Ksenija Urličić? Kome je ona autoritet? Spomene li se njezino ime, jasna nam je u uspomeni jedino sramotna afera da je Lejli Šehović, danas Lejli Filipović, zbog muslimanske vjere devedeset osme oduzet naslov miss Hrvatske, a sve drugo iz vremena kad je ova gospođa autokratski vladala u Zabavnom programu Hrvatske televizije danas je blijedo i mutno.
Nijedna pjesma na “Dori” nije ostala. Bezvezne poskočice što smo u posljednjih trideset godina s neispunjenim nadanjima slali na Euroviziju izmiješale su nam se u gustu, neraspoznatljivu kašu, gdje se više ne zna šta je Vanna, a šta Danijela, gdje završava Igor Cukrov, a gdje počinje Feminem i jesu li Maja Blagdan i Goran Karan ista osoba?
Javio se uskoro i televizijski reporter Andrija Jarak. I on je neutješan zbog pobjede Leta 3 i ne ide mu u glavu zašto na Euroviziju ne pošaljemo nekog velikog hrvatskog pjevača, neku pravu pop zvijezdu s glasom i stasom poput Tonija Cetinskog?
Jarak valjda nije popio ginko kapsule pa je zaboravio da nas je i Cetinski jednom predstavljao. Bilo je to devedeset četvrte. Slaboumna rima “Dolazi kiša sa sjevera, boli tvoja nevjera”, kao da je ljubav išijas što se javlja kad se mijenja vrijeme, ugurana je u kompoziciju Željena Klašterke, komično nedarovitog zeta Ksenije Urličić. Onoga što nije završio u zatvoru.
Rovinjski slavuj kojega Jarak zaziva pjesmom “Nek ti bude ljubav sva” je samo do šesnaestog mjesta dobacio. I to čak i nije najgori naš rezultat. Ako bi se uopće provukli u finale, hrvatske su pjevačice i pjevači završavali na sedamnaestom, osamnaestom ili dvadeset trećem mjestu. Zaboravljeni na bekstejdžu tupo su buljili u jednu točku, jedva čekajući da odu u hotel i skinu sa sebe idiotsku svjetlucavu odjeću.
S izuzetkom jednog četvrtog mjesta Doris Dragović i Severinine “Moje štikle”, nema tu nikakve poznate hrvatske estradne škole, brenda koji ne smijemo olako potrošiti, prvorazrednog muzičkog proizvoda čiju kvalitetu valja zaštititi.
Sjećanje vas vara, dragi gledatelji, slavna vremena hrvatske Eurovizije nikad se nisu dogodila. “Dora” je bila i ostala trećerazredna muzička predstava, beznačajnija od ratnog junaštva Ante Prkačina. Ako smo se i zajebali s Letom 3, tko će to uopće primijetiti u dugoj i plodnoj tradiciji naših eurovizijskih zajeba?
Šta možemo izgubiti, a da nismo dosad punih trideset puta izgubili? Opustite se, to je samo muzika. Trebalo bi, navodno, biti zabavno.
Pored svih mediokriteta u bijelim kožnim jaknama sa zlatnim krilima, osvježavajuće je, napokon, vidjeti nešto izvorno, hrabro i duhovito. Nešto što neće biti otrcano ljubavno cmoljenje sa srcem u jednoj ruci i mikrofonom u drugoj, već žestoki, beskompromisni umjetnički čin nekolicine autentičnih munjara.
Transrodni našminkani muškarci s oficirskim kapama i čupavim brkovima i rakete iz kojih ejakuliraju prskalice nisu ni tako vulgarni usporede li se sa svijetom koji opisuje pjesma “Mama ŠČ”.
U svijetu u kojem WhatsAppom kruže snimke ruskih plaćenika kako maljevima ubijaju ratne zarobljenike, stvarno je glupo snebivati se da je netko stavio ružu na guzicu.
Usplahireni malograđanski moralisti koji misle da muzika treba biti bezbrižna i slatka i ljepljiva kao sladoled, ispražnjena od vrijednosti i stavova, u jednu riječ, retardirana, uvredljiviji su od svake zamislive i nezamislive ludosti koju bi Zoran Prodanović Prlja i Damir Martinović Mrle mogli napraviti.
Njih su dvojica, napokon, napravili prvorazrednu eurovizijsku pop pjesmu zaraznog refrena, nešto što ćete pjevušiti pod tušem. “Trajna-nina-armagedo-nona” odličan je muzički izbor za kraj svijeta, u trenutku kad onaj mali psihopat pošalje nuklearne bojeve u naše susjedstvo.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije gdje je kolumna naslovljena: Dok ruski plaćenici maljevima ubijaju zarobljenike, Ksenija i Andrija se šokiraju zbog ruža na guzici).
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
• Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
• Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
• Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha...
• Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
• DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
• Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
• Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
• Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
• Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Andrija Jarak, Ante Tomić, Damir Martinović Mrle, Dora, Ksenija Urličić, Lejla Šehović, Let 3, Mama ŠČ, Vlaška posla, Zoran Prodanović Prlja
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
