Majmonidijansko čitanje biblijskih propisa o pashalnoj žrtvi

Dio treći: Gorke trave i opresnici

Gorke trave – uperspektivljujući začin skromnosti

Dok pashalna žrtva simbolizuje spaljivanje mostova ka starom poretku, dotle gorke trave sprječavaju da se revolucija pretvori u kabdahijsko orgijanje nad vlastitom moći, tipa: ”Ja smijem i ono što ni sami Egipćani ne smiju”.

Jagnje – simbol revolucionarnog preuzimanja vlastite sudbine u vlastite ruke, kada mu se dodaju gorke trave, smješta se u pravu perspektivu: zapamtite zauvijek da ste bili robovi, i neka vas to iskustvo učini plemenitijim:

Ne izvrći pravice došljaku ni siroti, i ne uzimaj u zalogu haljine udovici. Nego se opominji da si bio rob u Misiru, i da te je iskupio odande Gospod Bog tvoj; zato ti zapovijedam da ovo činiš. Kad žanješ ljetinu svoju na njivi svojoj, ako zaboraviš koji snop na njivi, ne vraćaj se da ga uzmeš; neka ga došljaku, siroti i udovici, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svakom poslu ruku tvojih. Kad treseš masline svoje, ne zagledaj granu po granu pošto otreseš; neka došljaku, siroti i udovici. Kad bereš vinograd svoj, ne pabirči pošto obereš; neka došljaku, siroti i udovici. I opominji se da si bio rob u zemlji misirskoj; zato ti ja zapovijedam da ovo činiš. (Peta knjiga Mojsijeva 23:17-22)

Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati. Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona; daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajući mu hljeb i odijelo. Ljubite dakle došljaka, jer ste bili došljaci u zemlji misirskoj. (Peta knjiga Mojsijeva 10:16-19)

Došljake ne cvijeli, jer vi znate kaka je duša došljaku, jer ste bili došljaci u zemlji misirskoj. (Druga knjiga Mojsijeva 23:9)

Pretvaranjem DEFEKTA (hljeb bijede) u EFEKAT (hljeb slobode), Tora ”zakucava” posljednji i treći ekser u vlastitu konstrukciju jevrejskog identiteta. Radikalni rez izazvan prinošenjem pashalne žrtve stavljen je u ispravnu perspektivu dodavanjem gorkih trava, tog ”začina skromnosti”

Socijalni zakoni Tore, uključujući i zaštitu migranata od osionosti starosjedilaca, proističu dakle iz negativnog iskustva ropstva. Svi odabrani stihovi zorno predstavljaju ideju da misirsko iskustvo ropstva treba da služi kao oplemenjujući faktor za Izraelce, ali možda nijedan ne rezimira ovu božansku didaktičku strategiju tako dobro kao potonji: Misirci se nisu odnosili prema vama ”kako Bog zapovijeda”, ali baš zato vi koji ste bili žrtve etničke eksploatacije, vi znate dušu migrantsku. Ne činite nikome ono što niste željeli da se čini vama.

Opresnici

Dok su prethodna dva simbol-jela naložena u Tori (kako za Noć Revolucije – tako i za ritualno konstruisanje memorije o istoj u svim budućim pokoljenjima) monovalentna (pashalna žrtva = junački revolucionarni rez, gorke trave = oplemenjujuće sjećanje na vlastito ropstvo) treće simbol-jelo, opresnici je bivalentno.

Tora, zapravo, svjesno i namjerno razvija ”ambivalentnu teologiju” beskvasnog hljeba. S jedne strane, opresnici simbolizuju bijedu i ropstvo: ”Ne jedi s njom hljeba kiseloga; sedam dana jedi s njom prijesan hljeb, bijede, jer si hiteći izašao iz zemlje misirske, pa da se opominješ dana kad si izašao iz Misira, dok si god živ” (Peta knjiga Mojsijeva 16:3) dok s druge strane, istovremeno, isti ti presnaci predstavljaju i otkupljenje (preciznije brzinu otkupljenja): ”I od tijesta koje iznesoše iz Misira ispekoše pogače prijesne, jer ne bješe uskislo kad ih potjeraše Misirci, te ne mogahu oklijevati niti spremiti brašnjenice”. (Druga knjiga Mojsijeva 12:39)

Sljedstveno, pashalna Agada počinje riječima: ”Ovo je hljeb bijede kog su jeli očevi naši u zemlji misirskoj” – da bi, neposredno pred lomljenje beskvasnog hljeba, na prvom sljedećem mjestu jednake težine, fokus ”odjedanput” bio prebačen s bijede na otkupljenje, s ropstva na slobodu:

Zašto se jede ovaj beskvasni hljeb? Zato što tijesto očeva naših još nije uspjelo nadoći, a već im se otkri Sve-Car, Car nad Carevima, Sveti, Blagosloven On, i izbavi ih odmah – kao što je rečeno: ”I pekoše tijesto što ga iznesoše iz Misira, kolače prijesne – jer ne uskisnu, jer ih potjeraše Misirci – pa ne mogoše oklijevati, a hrane za puta ne napraviše sebi”.

Egipat je bio zemlja agrikulture – žitnica Starog svijeta, osnovni ekonomski oslonac zemlje predstavljalo je upravo uzgajanje žitarica.

Činjenica da starom Egiptu nije nedostajalo žita, naravno ne znači da je isto bilo ravnomjerno raspodijeljeno na svo stanovništvo. Jednako kao što resursi nisu raspodijeljeni ”kako Bog zapovijeda” ni u našem današnjem svijetu.

Svi su Egipćani, osim sveštenika, bili u vazalnom odnosu prema faraonima, i zbog toga Tora naziva cijeli Egipat imenom  בית עבדים(Bet avadim) – Dom ropski, Dom robova, drugim riječima: zemlja u kojoj su svi stanovnici porobljeni.

Ova sintagma ne pojavljuje se u Tori jednom, dvaput ili triput – nego devet puta (Druga knjiga Mojsijeva 13:3, 14; 20:2; Peta knjiga Mojsijeva 5:6; 6:12; 7:8; 8:14; 13:6, 11), što podvlači da se ne radi o slučajnoj ili usputnoj kvalifikaciji, nego o čvrstom stavu Tore prema Misiru (i drugim sličnim sistemima, posve sigurno uključujući i današnje) [bjelo]svjetske ”sile”).

Na samom dnu socijalne ljestvice drevnog Egipta nalazili su se ukulačeni jevrejski migranti, robovi robova. Kao takvi, oni su radili ”od izlaska sunca do izlaska duše”, a tokom cijelog napornog radnog dana dobivali su samo jedan obrok, koji se sastojao prvenstveno od brašnjene kaše, slične našem današnjem tijestu za palačinke.

Te izvorne opresnike čuveni Ham Ribi Jakov Huli, začetnik antologije Meam loez (koja se smatra sefardskim narodnim supstitutom za Talmud), u svom komentaru na pashalnu Agadu, sadržanom u Svesku Šemot rečene midraške kompilacije, naziva na ladinu imenom tortas.

Jagnje – simbol revolucionarnog preuzimanja vlastite sudbine u vlastite ruke, kada mu se dodaju gorke trave, smješta se u pravu perspektivu: zapamtite zauvijek da ste bili robovi, i neka vas to iskustvo učini plemenitijim

Čitaocima koji ne govore ladino, naziv tortiljas (deminutiv od tortas) vjerovatno bolje uprisutnjuje te presnike koje je ”egipatsko ministarstvo prinudnog rada” dodjeljivalo usužnjenim graditeljima čuda starog Egipta, na koje naše današnje macot treba da nas podsjećaju.

Istovremeno, krajnje smišljenim didaktičkim manevrom, opresnici postaju i uspomena na brzinu kojom se ispunilo obećanje o Izlasku.

Naime, kada je Bog obećao Izraelcima da će ih izvesti iz ropstva u slobodu, oni nisu posumnjali u Njegovu Riječ – ali su potkuvali tijesto, kao da će i slijedeći dan provesti u ropstvu (nisu držali da će se obećanje ispuniti tako brzo).

No obećano Iskupljenje odvilo se takvom brzinom, da ni hljebovi nisu stigli nakvasati – a narod Izraela je već bio Slobodan, kao što stoji pisano: ”I pekoše tijesto što ga iznesoše iz Misira, kolače prijesne – jer ne uskisnu, jer ih potjeraše Misirci – pa ne mogoše oklijevati, a hrane za puta ne napraviše sebi”.

Pretvaranjem DEFEKTA (hljeb bijede) u EFEKAT (hljeb slobode), Tora ”zakucava” posljednji i treći ekser u vlastitu konstrukciju jevrejskog identiteta. Radikalni rez izazvan prinošenjem pashalne žrtve stavljen je u ispravnu perspektivu dodavanjem gorkih trava, tog ”začina skromnosti”.

U trećem ”pashalnom” simbol-jelu: oprescima, oba aspekta praznika: svetkovanje slobode i sjećanje na ropstvo dolaze do izražaja u jednom jedinom simbolu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Zlatni topuz
    •  Međ’ Istokom i Zapadom: struja na Božić
    •  Čovjek kao božanski AI eksperiment
    •  Šta je cionizam?
    •  Ham Ribi Elija(h)u Šamula i jugoslovenske časne sestre
    •  Kako molitva, sadaka i dobro srce produžavaju život
    •  Isti jezik – a ne razumiju se
    •  Nije lako shvatiti proroke
    •  Kako Bog nikad ne odbija dobro srce
    •  Molitva, sadaka i dobro srce produžavaju život i nagrađuju

> Svi tekstovi ovog autora