autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Hitler 2.0 napada, a nema Winstona Churchilla

AUTOR: Suzana Večerić / 27.02.2022.

Suzana Kulović
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL

Od rane zore 24. veljače 2022. jezive vijesti o ruskoj invaziji na Ukrajinu odjeknule su globalno prenošene raznobojnim medijima koji su sukladno boji interpretirali tu tragediju.

Nakon godina ruskih prijetnji Ukrajini i podle puzajuće agresije počela je vojna ”intervencija” kao napad s kopna, mora i zraka svim suvremenim oružjima.

Svijet je ostao zgrožen i u nevjerici unatoč duljoj uvertiri zveckanja oružjem i gomilanja ruskog vojnog arsenala na istočnoj granici Ukrajine čime je majušni ruski diktator Vladimir strašio svijet perverzno uživajući u tome.

Taj kobni 24. veljače 2022. bio je sunčan i lijep dan u kojem se slutilo proljeće. Zagrepčani su uživali po brojnim terasama ispijajući kave i diskutirajući o Ukrajini koju Rusija nastoji posvojiti blitzkriegom.

Nadam se da naši potomci neće u školi spominjati taj datum kao početak Trećeg svjetskog rata što se još ne zna. Hoće li ili neće biti nuklearne apokalipse nije siguran ni ruski nobelovac Dmitri Muratov jer se glavni arhitekt najnovijeg rata u Europi ”igra nuklearnim dugmetom kao ključevima automobila”.

Putinova obraćanja urbi et orbi, koja sadrže zastrašujuće povijesne revizionističke ”analize” i otvorene prijetnje Zapadu da će ”svi koji se umiješaju vidjeti posljedice kakve povijest ne pamti”, zgrozila su svijet.

Nije da smo Putina prije doživljavali kao dobronamjernog šarmera i mirotvorca, ali ipak su se i Rusi i Ukrajinci i ostali suzdržavali interpretirati njegovo sve bizarnije ponašanje psihopatološkim terminima.

Sigurna sam da se tom primitivnom nasilniku, toj nesretnoj, a za svijet kobnoj, posljedici sovjetskog KGB-ovog odgoja i obrazovanja ne smije tepati psihijatrijski već ga treba opisivati pravnim terminima Međunarodnog suda za ratne zločine.

Ako svijet preživi ovu njegovu ratnu avanturu, kojom osvećuje svoju ideološko nacionalističku bol zbog poniženja i raspada SSSR-a, i njega će osuditi real time sud, a ne samo onaj povijesni.

Zločini su mu brojni: trovanje disidenata, ubijanje novinara i političkih konkurenata, gušenje slobode medija, višekratno i masivno kršenje ljudskih prava u predragoj mu majčici Rusiji, podlo podmetanje rata u Donjecku i Lugansku pod krinkom brige za pripadnike ruske manjine, aneksija Krima 2014. te, nakon dugotrajnog mrcvarenja prijetnjama, ratni stampedo avionima, helikopterima, raketama, bombama, tenkovima, topovima, pješadijom i padobrancima na drugu suverenu državu, Ukrajinu.

Razlog: Ukrajina prema onom kakva jest i kakva želi biti (u Europskoj uniji i u NATO-u) je sigurnosna prijetnja najvećoj državi na svijetu – Rusiji. To je notorna laž jer su baltičke države, Estonija, Latvija i Litva, koje direktno graniče s Rusijom na sjeveru, već desetljećima u EU-u i u NATO-u, pa se Rusiji ništa nije dogodilo.

Sporni period rusko-ukrajinskih odnosa od 2014. dijelom se poklopio s predsjednikovanjem Donalda Trumpa koji je s majušnim mačo Rusom, Vladimirom, imao posebno topli emocionalno diplomatski odnos.

Dolazak Bidenove administracije dokinuo je romansu u odnosima Rusije i SAD-a što nije mijenjalo trend Putinovog političko-obavještajno-vojnog djelovanja na istoku Ukrajine koji traje već dugo.

Plan nagrizanja ukrajinskog teritorija bio je kontinuiran, a porast kanibalističkih apetita se može povezati s Putinovim gubitkom Trumpove ljubavi i s korozivnim djelovanjem kroničnog osjećaja poniženja zbog nestanka Sovjetskog Saveza koji je bio strah i trepet država članica Varšavskog pakta koje bi povremeno preorao tenkovima.

Sve u svemu, Putin je svoju političku esenciju pretočio u zločinačku invaziju Rusije na susjednu suverenu Ukrajinu nebulozno racionalizirajući svoje pravo na prisvajanje bivših sovjetskih prostora sigurnosnom potrebom Ruske Federacije.

To je razlog što u Ukrajini ginu ljudi, bježe i plaču žene i djeca, padaju bombe, fijuču meci i gore gradovi. Sve to ludilo, kaos i ljudska patnja su isključive posljedice Putinovog napada na drugu suverenu državu.

Dio komentatora ovih događaja zaziva prekid rata i mir bez da jasno imenuje agresora što je licemjerno, krivo i nedjelotvorno; neki tako tvrde da ”je NATO uvukao Ukrajinu u ovaj sukob”.

To je netočno iz dvaju razloga:

  1. Države pristupaju NATO-u jer to one žele, kad žele i naravno kad ispune uvjete sudjelovanja u Savezu (po diskrecionoj procjeni Saveza što nije ništa upitno). Prema tome, Ukrajina želi biti dio Zapada, dio EU-a i članica NATO-a jer ima pravo donijeti takvu odluku kao suverena država.
  2. Ukrajinci imaju katastrofalno iskustvo sa SSSR-om s kojim se poistovjećivala i još se poistovjećuje Rusija (sada Ruska Federacija). To iskustvo Ukrajine sa Sovjetskim Savezom je vrlo drastično, ima dimenzije i karakteristike genocida koji se naziva Holodomor-Gladomor, ubijanje izgladnjivanjem, a odnosi se na umjetno izazvanu masovnu glad 1932.-1933. zbog koje je umrlo između tri i sedam, a po mišljenju nekih do deset milijuna Ukrajinaca, većinom seljaka, uz prethodni raspad zajednice i njenih članova koji je išao do kanibalizma.

Američki Kongres je 1988. Holodomor službeno priznao kao genocid jer glad nije bila samo posljedica već i cilj Staljinovih katastrofalnih komunističkih politika kojima je želio kazniti Ukrajinu zbog nacionalnih pobuna i smanjenja prinosa u toj ”žitnici Europe” u odnosu na prihode u Carskoj Rusiji.

Sovjeti su u tom periodu izvozili hranu da pokažu uspjehe komunističke vlasti. Trauma naroda koji je to proživio je neopisiva i pobjeći od vinovnika takve nesreće (nositelja režima i današnjih aktera koji se s tim režimom poistovjećuju) nije samo politički već i psihološki imperativ motiviran osobnim, obiteljskim i kolektivnim sjećanjem.

25. veljače 2022. slušam vijesti u 17 sati na HRT 1 na kojima izvještavaju da Putin, dok raketira i bombardira ukrajinske gradove i dok se ruski tenkovi valjaju po Kijevu kojeg ruše i u koji su ušli, govori da želi osloboditi (sic!) i denacificirati Ukrajinu da bi ”bila slobodna birati svoj put” (koji ne smije biti u NATO-u, na primjer!

Prije tjedan dana Putin je govorio da oni neće napasti, da je to zapadna propaganda. Znamo da ruski političari kronično lažu. Lažu politički kao što lažiraju demografske parametre koje šalju Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (smrtnost dojenčadi i slično) po čemu su poznati.

Najnovija laž je optužba na račun ukrajinskog predsjednika Zelenskog da je nacist, a čovjeku je djed bio Židov i više članova obitelji mu je izgubilo život u holokaustu. Također čujem da Putin poziva ukrajinsku vojsku da sruši ukrajinsku vlast jer je to ”banda narkomana i nacista”! Potpuno ludilo!

A Zapad: uvodi sankcije, koje su kakve-takve, ali baš briga Putina za ruski narod, za inflaciju ili pad standarda i slično. Izbacivanje iz međunarodnih organizacija bi pogodilo nekog tko ima moralni osjećaj i čast što Putin, trenutno najveći svjetski bully, sigurno nema, kao što to nemaju ni članovi njegove vlade.

Svi apeliraju na nastavak diplomatskih pregovora što je razumno, ali budući da imamo posla sa sumanutim psihopatom, pregovori u njegovom leksiku znače ”napravi šta ti ja kažem”, naravno, bez ikakvog uvažavanja sugovornika.

Kakav je to svjetski poredak gdje sila određuje šta je ispravno a šta nije, šta se smije a šta se ne smije, šta tko može a šta ne može? Kakav je to eventualni mir koji se uspostavlja na krajnjoj nepravdi koja oštećuje drugoga? Kažu da je to tiranija.

Štaviše, značajan broj ”javnih intelektualaca” u svojim ”analizama”, gušeći se u podacima i u kompleksnostima ovog ratnog trenutka, života i povijesti, izjavljuju da je Putin bio izazvan stavom Zapada! Bio je toliko izazvan da je odlučio napasti, razoriti Ukrajinu i pobiti značajan broj Ukrajinaca?!

Mašala logike i uspostavljanja kauzaliteta po principu pjesničke slobode. Takav zanimljivi krivi stav pokazuje kako se antiamerikanizmom (kad stvar svedemo na bitno) može objašnjavati, zapravo opravdavati razaranje suverenih država.

Izrazi građanske podrške Ukrajini u Zagrebu su skromnog obima i intenziteta kad se usporede s prosvjedima protiv ruskog napada u ostatku svijeta.

No iz iskustva znamo da će hrvatski građani, pa čak i naše političko vodstvo, učiniti sve što mogu da sa svoje strane doprinesu zbrinjavanju izbjeglica koje su u velikom broju već u Mađarskoj i u Poljskoj.

Ukrajina zaslužuje našu pomoć u obrani iako nije u NATO-u ni u EU-u. Jednostavno zato što se ne može žrtvovati 44 milijuna ljudi da bismo mi imali jeftiniji plin!

Radi se o državi i o ljudima koji su fatalno ugroženi od sirove, nepravedne, nerazmjerno jače vojne sile. Međutim, šta Zapad u ovom trenutku vojno može učiniti da zaustavi čovjeka koji otvoreno prijeti nuklearnim ratom? Ništa! Tko može preuzeti takav rizik za zemaljsku kuglu? Nitko!

Nuklearni diktator Putin maltretira svijet, osim nekih otpadnika od međunarodnog zakona i demokratskog poretka koji ga podržavaju. Naša zapadna diplomacija i politika se nastoji suprotstaviti Putinu, ali da ga ne naljute previše!

Tako su se nekad na početku Drugog svjetskog rata lord Chamberlain i Halifax divili Hitleru s kojim su nastojali uspostaviti diplomatski dijalog (nakon što je ”pojeo” gotovo cijelu Europu). U The Timesu su u to vrijeme, podržavajući politiku mirenja, uveli strogu cenzuru da ne bi uvrijedili Nijemce.

Međutim, tad je postojao Churchill koji je imao sposobnost jasne anticipacije političkih posljedica, razlikovanja dobra od zla i važnog od nevažnog pa je svojim genijem i voljom kreirao i vodio antifašističku koaliciju do pobjede.

Surađivao je i s onim zlotvorom Staljinom, koji se prethodno slizao s Hitlerom, jer je znao da treba Rusiju na istočnom frontu.

Sada Churchilla nema, a Hitler 2.0 divlja po istoku Europe dok ne dođe do njenih drugih dijelova.

Da podsjetimo na vic o Židovima i biciklistima: Prije Gruzijci, sad Ukrajinci, onda biciklisti pa mi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Još uvijek nam nedostaje iskreno kajanje na tugu u Jasenovcu
     Predsjednik svih građana Hrvatske je nezreli maligni narcis
     Sve strukture za skrbništvo su Severini nanijele nepravdu
     Predsjedničko denunciranje i hrvatski kulturološki cirkusi
     Religije i mir na Zemlji – Mir, mir, mir do neba
     Antisemitizam se može koristiti kao pogonsko gorivo za mlažnjake
     Brutalno zlostavljanje Klare nije Buntiću prvi nasilni čin
     Jesmo li mi zaista protiv svakog nasilja?
     Pravda za pregažene tinejdžere
     Sloboda ubijanja je preskočila Atlantik

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1