Diskurs građanskoga rata

Reagirajući na navode Tomislava Karamarka o ”slučaju Jović”, predsjednik Republike Ivo Josipović je rekao kako se prof. Dejanu Joviću zahvalio na angažmanu glavnog analitičara u svom uredu jer se nisu temeljno složili oko važnog političkog pitanja, onog o uvjetima u kojima je proveden hrvatski referendum o izlasku iz Jugoslavije.

 

Predsjednik HDZ-a u Gospiću je komentirao razrješenje glavnog analitičara Predsjednika, pa je kazao da ”predsjednik Josipović pet godina zna političku profilaciju svog savjetnika Jovića”, odnosno da je Josipović znao da je ”Jović na miloševićevskim antihrvatskim pozicijama” i ”zna da je Jović protivnik hrvatske samostalnosti”.

 

”U ovom trenutku nije problem Jović nego Josipović”, dodao je Karamarko zazivajući streljački stroj za ”izdajnika” Jovića i za ”veleizdajnika” Josipovića.

 

Već dugo se ovaj ljubitelj jama bavi uvođenjem straha među građane Republike Hrvatske, pa nas ne smije iznenaditi što šef HDZ-a kaže kako ”dugogodišnjom suradnjom s Jovićem, Josipović vrijeđa sve one koji su dali svoje živote za hrvatsku neovisnost”.

Koristeći riječi nacionalističkih utvara kakve su Ivica Šola ili Zvonimir Šeparović, jer prvi je, znamo, zagovarao posebne metode za ”slučaj Jović”, dok drugi Josipovića osuđuje kao veleizdajnika i to u Vukovaru gdje se našao putujući cirkus toga nekoć predanog komunističkog suca, Karamarko nas vraća u užasne godine rata iz kojih nas je Dejan Jović pametnim analizama polako izvlačio, jer promovira diskurs građanskoga rata koji se dogodio paralelno agresiji Miloševića i JNA na Republiku Hrvatsku

 

Ako je Jović ”miloševićevac” i neprijatelj svega hrvatskog, kako sugerira mentor predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, što je tek Josipović s obzirom da ”u ovom trenutku nije problem Jović nego Josipović”, to jest da je ”Jović jednak Josipoviću”?

 

Karamarko kaže kako se zbog svega što je Jović ikada zastupao Josipović ”dužan ispričati hrvatskom narodu”.

 

Predsjednik, shvativši koliko su opasne teze šefa HDZ-a, odmah mu je odgovorio, te je u Osijeku izjavio: ”Kada je riječ o ovim grubim kvalifikacijama gospodina Karamarka, samo bih podsjetio da je gospodin Jović bio savjetnik kandidatkinje za predsjednicu RH Kolinde Grabar Kitarović kada je bila ministrica, kao i ministru Žužulu, dakle važnim osobama iz njegove stranke. Ne bih se usudio reći i mislim da je to strašna kvalifikacija kada za nekoga kažete da je državni neprijatelj”.

 

Da, točno je, prestrašne su to kvalifikacije. Koristeći riječi nacionalističkih utvara kakve su Ivica Šola ili Zvonimir Šeparović, jer je prvi, znamo, zagovarao posebne metode za ”slučaj Jović”, dok drugi Josipovića osuđuje kao veleizdajnika i to u Vukovaru gdje se našao putujući cirkus toga nekoć predanog komunističkog suca, Karamarko nas vraća u užasne godine rata, iz kojih nas je Dejan Jović pametnim analizama polako izvlačio, jer promovira diskurs građanskoga rata koji se dogodio paralelno agresiji Miloševića i JNA na Republiku Hrvatsku.

 

Da se mnogi Srbi nisu pobunili protiv naše države, da nije bilo ubojstava Srba u Podunavlju kao uvertira u pakao Vukovara ili da se Hrvati, na primjer, nisu krenuli obračunavati sa ”braćom muslimanima” u BiH, ne bismo mogli govoriti i o građanskome ratu (ili i o građanskim ratovima) pored nepobitne velikosrpske agresije. Ali bilo je kako je bilo i ne ponovilo se!

 

Tomislav Karamarko, međutim, kao da se rata nije zasitio i kao da koristi mržnju kao gorivo, u ovom slučaju i etničku mržnju, jer Dejana Jovića proziva i kao pripadnika ”nelojalne”, što će reći ”miloševićeve” srpske manjine.

 

Dogodi li se štogod nažao prof. Dejanu Joviću (na njegovu sreću i na njegovo dobro zdravlje bi sada, gospodine ministre Ostojiću, trebala paziti policija), trebat će optužiti u prvome redu bivšeg ministra unutarnjih poslova RH Tomislava Karamarka koji je zaprijetio Joviću i legalno izabranom Predsjedniku Republike Hrvatske monstruoznim optužbama!

Dogodi li se štogod nažao prof. Dejanu Joviću (na njegovu sreću i na njegovo dobro zdravlje bi sada, gospodine ministre Ostojiću, trebala paziti policija), trebat će optužiti u prvome redu bivšeg ministra unutarnjih poslova RH Tomislava Karamarka koji je zaprijetio Joviću i legalno izabranom Predsjedniku Republike Hrvatske monstruoznim optužbama!

 

Točno je da mi novinari i političari moramo imati deblju kožu od ”običnih građana”, ali takav govor mržnje i takvo sijanje nemira u građanstvu nije dozvoljeno, nije moralno i nije ljudsko. I tko sve podržava šefa HDZ-a?

 

Je li Tomislav Karamarko za svoju kampanju bijesa i agresije otišao po blagoslov kardinalu Josipu Bozaniću? Zašto zagrebački nadbiskup, ako je mirotvorno raspoložen, tolerira takvo grozno ponašanje ljudi s kojima se srdačno susreće možda da bi im podržao političke aspiracije?

 

I još važnije pitanje: ako je Kolinda Grabar Kitarović bila iskrena kada je izjavila, u više navrata, da neće ni promovirati ni dopustiti ”prljavu kampanju”, odgovara li joj da šef njene stranke gadno prijeti jednom sveučilišnom profesoru i da se Predsjednika Republike naziva izdajnikom uspoređujući ga ni manje ni više nego sa satrapom Slobodanom Miloševićem koji je toliko toga zla unio u našu sredini i među naše ljude?

 

Gospođa Kolinda Grabar Kitarović se mora očitovati, jer ako šuti, znači da je bila neiskrena i da će se i ona služiti ne prljavštinama, već opasnim gadarijama koje mogu koštati i ljudske živote.

 

I ovo ne pišem kao novinar koji ima pravo misliti da je za Hrvatsku najbolje da Ivo Josipović dobije još jedan mandat. Ovo u prvome redu pišem kao građanin koji je izuzetno zabrinut porastom govora mržnje i kulture straha u Hrvatskoj. Samo prije nekoliko dana u Vukovaru je Bojanu Glavaševiću dobačeno da ”ode”, da je ”izdajnik”, ”sin kojeg bi se trebalo sramiti” i pomoćnik ministra kojem ”nije stalo do žrtava Vukovara”.

 

Takve harange moramo smjesta prekinuti i pozivam sve moje kolegice i kolege da im ne daju prostora i da ih odlučno osude.

 

Ako osoba koja želi stati na čelu države smatra da su na Pantovčaku jedan do drugoga sami neprijatelji naše države, ako političar koji bi sutradan želio biti na čelu Vlade ili Sabora izjavljuje da se moramo bojati šefa države jer je isti kao Milošević, onda je sve otišlo k vragu!

Ako je Kolinda Grabar Kitarović bila iskrena kada je izjavila, u više navrata, da neće ni promovirati ni dopustiti ”prljavu kampanju”, odgovara li joj da šef njene stranke gadno prijeti jednom sveučilišnom profesoru i da se Predsjednika Republike naziva izdajnikom uspoređujući ga ni manje ni više nego sa satrapom Slobodanom Miloševićem koji je toliko toga zla unio u našu sredini i među naše ljude?

 

Zar Karamarko zaista misli da bi se Hrvati opet trebali naoružati i jedni druge gledati preko nišana? Ako ne misli tako, neka se on hitno ispriča i neka povuče ove prestrašne riječi koje je izgovorio u petak u Gospiću, nedaleko mjesta gdje je jedan njegov istomišljenik, koji je također tražio neprijatelje, usmrtio Milana Levara.

 

Ovo nije šala, ljudi, ovo su itekako opasne stvari.

 

Slobodno mi zamjerite. Eto, jedna moja kolegica u četvrtak mi nije željela pružiti ruku jer, na to se svodi priča, podržavam Josipovića. Ali ja moram reći kako vjerujem da je Ivo Josipović garancija da se ne dogodi ono što bi Karamarko i njegovi ubrzo priredili, a što smo već imali devedesetih.

 

A što će biti nakon pet godina kada Josipović završi svoj drugi mandat? Tada, ufam se, na pozornici nećemo imati Karamarka, već, nadam se, Plenkovića, Stiera ili one koji Karamarka prežive pa, zašto ne, i gospođu Kitarović. A na tzv. ljevici neće biti više Milanovića. Možda nam se posreći, pa nam se dogodi i centar.

 

Tada bi ovo društvo trebalo biti pametnije, obrazovanije i bogatije. Zrelo da se izabere osoba koja će i dalje jamčiti, ali i promovirati kulturu mira, snošljivosti i dijaloga, a zbog čega bez straha mislim da treba dati glas Ivi Josipoviću.

 

Nije on moj bog, da se razumijemo, ne padam ničice pred njim niti mislim da je savršen. Mislim, kao i 2009., da je on dobro rješenje za Hrvatsku, da ima dobre ideje, da je za moj ukus dovoljno odlučan da provede važne promjene za koje treba vremena, puno živaca i veliko srce.

 

Da na vlast dovedemo ove koje su sposobni toliko lagati, krasti i, povrh svega, mrziti? Bože nas sačuvaj!

 

(Ova kolumna je izvorno objavljena na portalu predsjednicki-izbori.hr ali je prenosim zbog hitnosti situacije i prevažnosti teme te tako po drugi puta, mislim opravdano, kolumna Democroacia ”ugošćava” autora sa drugoga portala).

    •  "Bleiburg" je sinonim ustaškog kolapsa i partizanske osvete
    •  Revizija ugovora s Vatikanom ostaje NE temom: HBK se slaže
    •  Pismo ljutim (neo)ustašama koji ne poznaju Evanđelje
    •  Jasenovac, NDH i pitanje hrvatske krivnje
    •  Predlažem da se smirite i razmislite o velikoj koaliciji
    •  U Buenos Airesu fra Josip Peranić na misi i dalje slavi NDH
    •  Genocid, ta strašna riječ, tako bliska Hrvatima
    •  Prva žrtva rata nije Josip Jović već Srbin Goran Alavanja
    •  Zoki Mad Max, brutalna verzija već poznatog/slabog premijera
    •  Izuzetno je pogrešno kazati da bi nam Franjo naudio i uništio nas

> Svi tekstovi ovog autora