Dajte mu tjedan dana, i Jandroković će u Jasenovac doći kao Židov

Nemio incident otprije nekoliko dana – da su Srbi i Židovi odbili sudjelovati na komemoraciji za žrtve Jasenovca zbog ustaškog pozdrava uklesanog na jednu ploču nekoliko kilometara od nekadašnjeg koncentracijskog logora – ozbiljno bi trebao zabrinuti hrvatske vlasti. Pogotovo zato jer nije prvi put da im Srbi i Židovi otkazuju poslušnost.

Naši sve organiziraju, stručnog vodiča, besplatni prijevoz klimatiziranim autobusima, sokove i sendviče za užinu, trude se koliko mogu da sjećanje na okrutno likvidirane zarobljenike ispadne ugodan i sadržajan izlet, ali Srbi i Židovi jave da ne dolaze, već da će oni napose, privatno, drugi dan navratiti u Jasenovac.

Tako neodgojeno otpile premijera Andreja Plenkovića da se on više gotovo i ne čudi da je s njima bio problem u NDH, zašto su i jedni i drugi neviđeno živcirali poglavnika doktora Antu Pavelića.

Bezbroj je valjanih hadezeovaca, ja ih osobno znam najmanje deset, kojima su matere Srpkinje. Zašto se oni ne bi, makar samo za jednu specijalnu priliku, jedan dan u godini, okrenuli vjeri svojih djedova i u podnožju betonskog cvijeta prekrstili s tri prsta?

“Dobro, gdje je to red?” objašnjavao je Plenković suradnicima. “Pa ne radimo mi to zbog sebe, nego zbog njih. A oni da hvala, ne treba. Pođite vi bez nas.”

Pokoji je mlađi činovnik u Banskim dvorima tada možda sramežljivo podigao ruku i predložio da se Srbe i Židove ne zove i ne pita bi li oni došli, već da ih se naprosto dovede na komemoraciju, pokupi ih se po kućama, najbolje pred zoru, izvuče u pidžamama iz postelja i teretnom kompozicijom doveze u Jasenovac.

Kao što možete pretpostaviti, ovaj plan nije najbolje primljen. Nakon nekoliko sekundi zgranute tišine u prostoriji, lakomisleni je mladić oštro upozoren da je to rekao sad i nikad više.

I tako smo opet imali dvije jasenovačke komemoracije, službenu i neslužbenu, po prilici kao kad su devedesetih godina prošlog stoljeća bila dva Splitska festivala, jedan na Prokurativama, a drugi na Zvončacu, ili kao kad su u osvajanje Južnog pola s jedne strane krenuli Norvežanin Roald Amundsen, a s druge Britanac Robert Falcon Scott, ili kao kad dvije boksačke federacije naprave dva meča za titulu svjetskog prvaka u teškoj kategoriji.

Bila je to svojevrsna utrka u komemoriranju u kojoj hrvatska vlast nije ispala osobito razumna.

Pokoji je mlađi činovnik u Banskim dvorima tada možda sramežljivo podigao ruku i predložio da se Srbe i Židove ne zove i ne pita bi li oni došli, već da ih se naprosto dovede na komemoraciju, pokupi ih se po kućama, najbolje pred zoru, izvuče u pidžamama iz postelja i teretnom kompozicijom doveze u Jasenovac

Od toga da hrvatska vlast u Jasenovcu žaluje za srpskim i židovskim žrtvama bez srpskih i židovskih predstavnika čudnije bi bilo samo da vlast Republike Srpske napravi komemoraciju srebreničkog pokolja bez Bošnjaka.

Naš je državni vrh ispao glup i nešto bi svakako morao učiniti da to ne ponovi. Odgovorni bi, na primjer, mogli ukloniti ploču s ustaškim pozdravom, ali iz razumljivih uroloških razloga, to jest malih testisa, to neće učiniti.

Zbog toga bi se valjalo okrenuti alternativnom rješenju. Ako već Milorad Pupovac i Srpsko narodno vijeće ne žele surađivati s Andrejom Plenkovićem, Plenković bi morao naći neke Srbe koji su kooperativniji. A takvih je mnogo, samo da se premijer okrene oko sebe.

Bezbroj je valjanih hadezeovaca, ja ih osobno znam najmanje deset, kojima su matere Srpkinje. Zašto se oni ne bi, makar samo za jednu specijalnu priliku, jedan dan u godini, okrenuli vjeri svojih djedova i u podnožju betonskog cvijeta prekrstili s tri prsta?

Imamo zatim i one Srbe statiste u seriji o Anti Gotovini. Da su se u Banskim dvorima na vrijeme sjetili, mogli su njih potrpati u kamione i dovesti na komemoraciju, da sa strane viču baš kao u Vrdoljakovu scenariju: “Gde ste, bre, Hrvati, keve vam ga steram!”

A našlo bi se zacijelo i Židova koji su hrvatskoj vlasti odaniji od Slavka Goldsteina i Ognjena Krausa. Pa i ako ih nema, nema veze, napravite ih. Kao da je to ne znam kakav problem.

Dajte mu samo tjedan dana, i Jandroković će u Jasenovac doći kao pravi, ortodoksni Židov, jedan kroz jedan, u dugom kaftanu i crnom šeširu ravnog oboda, s dugom bradom i kovrčavim zulufima

Evo, recimo, Gordan Jandroković. Ako je on u posljednjih deset godina krotko slijedio i Ivu Sanadera i Jadranku Kosor i Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića, zar bi njemu, tako nestalnom i kolebljivom, bilo teško dva popodneva sjesti s rabinom, proći na brzinu Petoknjižje, zavezati se obrednim remenjem i prijeći na judaizam?

Dajte mu samo tjedan dana, i Jandroković će u Jasenovac doći kao pravi, ortodoksni Židov, jedan kroz jedan, u dugom kaftanu i crnom šeširu ravnog oboda, s dugom bradom i kovrčavim zulufima.

Hrvatska je država, po svemu sudeći, nepovratno izgubila povjerenje autohtonih, samoniklih Srba i Židova i mora se okrenuti vlastitoj proizvodnji, umjetno uzgojenim Srbima i Židovima, genetski modificiranima da glasaju za HDZ.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
    •  Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
    •  Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
    •  Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha...
    •  Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
    •  DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
    •  Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
    •  Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
    •  Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
    •  Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food

> Svi tekstovi ovog autora