autograf.hr

Bez obzira na zločine koje su počinile sve vojske iscrtavajući granice svojih budućih ”republika”, Owen-Stoltenbergov ”paket” nije prošao. Sabor Hrvata BiH, održan u Sarajevu 6. februara 1994. godine, postigao je iznenađenje koje su od njega očekivali organizatori. Pored tragedije na pijaci ”Markale”, koja se desila dan ranije, Sabor je bio medijski najpropraćeniji događaj u bosanskom […]

Zločini počinjeni u okviru Tuđmanovog zločinačkog poduhvata u Hercegovini vezani su za zločine počinjene u srednjoj Bosni na dvostruki način. Prvo, trebalo je osigurati mjesto za iseljene bosanskih Hrvata, drugo, trebalo je te ljude silom istjerati s njihovih povijesnih obitavališta.

Općina Čapljina je također imala strateški značaj za ostvarivanje Tuđmanovog zločinačkog poduhvata. Ona se nalazi na rijeci Neretvi i na komunikaciji od Mostara do hrvatske granice, preko nje se otvara put prema moru. Također, preko Dubravske visoravni, na istoku, ona graniči s općinom Stolac, sa zapadne strane sa općinom Ljubuški.

Provodeći Tuđmanov udruženi zločinački poduhvat, Herceg-Bosna/HVO su u postupku ”etničkog čišćenja” i ”kompaktiranja” teritorije formirali na prostorima koje su držali pod vojnom kontrolom koncentracione logore, što inače spada u najteže oblike zločina.

Zločini počinjeni u općini Mostar bili su također dio udruženog zločinačkog poduhvata. Mostar je i bez ponuđenih ”mirovnih planova” za BiH bio proglašen ”hrvatskim stolnim gradom” tako da je rat za Mostar bio u vrhu prioriteta Herceg-Bosne/HVO-a.

Izetbegović nije otišao u Ženevu na potpisivanje Owen-Stoltenbergovog ”paketa” o podjeli BiH. Predsjedništvo države je odredilo delegaciju za Ženevu u kojoj on nije bio.

Owen-Stoltenbergov plan nosio je službeno ime Ustavni sporazum o Uniji Republika Bosne i Hercegovine. Lord Owen, supresjedatelj Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji i Thorvald Stoltenberg, supresjedatelj Nadzornog odbora Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKBJ-a), plan su ozvaničili 30. jula 1993. godine, dakle u jeku Tuđmanovog vojnog pohoda kojim je stvarana Herceg-Bosna.

Wance-Owenov plan je objelodanjen u januaru 1993. godine, na pregovorima u Genevi. Iako je Plan tek bio pušten u pregovaračku proceduru, u prvom izjašnjavanju o njemu odbacili su ga predstavnici bosanskih Srba i Bošnjaka, a Franjo Tuđman i predstavnici Herceg-Bosne su ga prihvatili.

Vance-Owenov plan je promoviran kao najbolje rješenje za BiH. On je dijelio BiH na deset provincija s velikom autonomijom, koje nisu bile čiste etničke jedinice kao u Cutileirovom planu.

Promjena funkcije HVO-a se faktički desila iza leđa svih pripadnika te vojne organizacije čija je svrha bila obrana države od agresije iz Srbije i vojske RS-a. Ta promjena počinje s imenovanjem Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića na vojne funkcije u Herceg-Bosni.

U zločinačkom cilju preseljavanja naroda, za koji je Tuđman smislio eufemizam ”etničko čišćenje”, a što je zapravo prikriveni genocid, veliki problem je predstavljalo Sarajevo kao glavni grad države, kao najveći hrvatski grad u BiH, s preko 40 hiljada Hrvata, kao središte svih vjerskih, nacionalnih, političkih i kulturnih hrvatskih institucija.

Nikakav dogovor nije postignut u Sarajevu i pregovori su nastavljeni u Lisabonu 21. i 22. februara, sedam dana pred referendum. Za te pregovore Cutileiro je pripremio dokument pod nazivom ”Izjava o načelima novog ustavnog ustrojstva BiH”.

Usprkos čvrstom dogovoru s Miloševićem, koji se precizirao i dorađivao u kontinuitetu, i u čiju realizaciju su uključeni lideri Herceg-Bosne, Tuđman nije mogao pratiti Miloševićevu dinamiku.

Svi sastanci kod Franje Tuđmana, na kojima se kreirao Udruženi zločinački poduhvat, imali su karakter tajnosti. Funkcioneri Herceg-Bosne nisu ih otvoreno plasirali u javnost, naprotiv, tvrdili su da je H-B formirana radi obrane BiH od ”srpskog agresora”. Tako su zbunjivali javnost u BiH, posebno Hrvate koji su se spontano organizirali i mobilizirali radi obrane od […]

Pretresno vijeće Haškog suda, u presudi od 29. maja 2013. godine, ogradilo se od pisanja historije BiH. ”Vijeće je svjesno činjenice da se ovom presudom, u kojoj je riječ ne samo o istorijskom kontekstu stvaranja Herceg-Bosne i njene političke, administrativne i vojne strukture, nego i o činjenicama u vezi s političkim i društvenim događajima u […]

Haški sud je do konačne svoje presude koristio obimnu arhivu koju je pripremilo Tužilaštvo i koja je sadržavala veliki broj dokumenata i izjava svjedoka koji su svjedočili o zločinima počinjenim u okviru Udruženog zločinačkog poduhvata. Tužilaštvo je dokazalo, a sudska vijeća prihvatila, da je na čelu UZP-a bilo najviše državno rukovodstvo Republike Hrvatske, s Franjom […]

Haški sud je utvrdio da su svi pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata djelovali zajedno i da su individualno ili putem svojih položaja i ovlaštenja učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu. Sud je također utvrdio obim i sadržaj zločina, te način na koji su zločini izvršeni, a što je definirano paragrafom 17. Optužnice.

Haški sud (MKSJ) je nedvojbeno dokazao da je Herceg-Bosna bila u funkciji ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao cilj formirati hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini, s apsolutnom dominacijom Hrvata u njemu, što je trebalo postići etničkim čišćenjem, te takav entitet priključiti Republici Hrvatskoj.

Udruženi zločinački poduhvat (UZP) je legalna doktrina koju je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) koristio pri istrazi i presudi za počinjene ratne zločine u ratu od 1991. do 1995. godine na teritoriji bivše Jugoslavije.

Završeni su predsjednički izbori u Hrvatskoj. Pobijedio je Zoran Milanović, kandidat ljevice. Gotovo da mu nitko nije davao šansu, posebno u ovom drugom izbornom krugu kada je jedan kandidat desnice ispao iz utrke. Čak su i ugledni i neovisni analitičari davali veću šansu aktuelnoj predsjednici države, kandidatkinji HDZ-a i ostalih desničara.