Ako se ljevičarima gade molitelji na Trgu neka ih ne gledaju

U glavi III., članku 14. Ustava Republike Hrvatske jamče se prava i slobode vjeroispovijesti, okupljanja i javnog djelovanja svim građanima vjernicima – od Hare Krišne do muslimana i kršćana svih zajednica kao što je isto pravo dano, naravno, i onima koji nisu vjernici.

Mene nitko ne dira zbog toga što sam nekrštena ateistkinja nečiste krvi ovih zadnjih 30 godina ”ultra katoličke” samostalne Hrvatske. Podržala sam prvi i više narednih gay prideova, festivale queer kulture, a moj socijalni krug su prvenstveno tzv. lijevi progresivci, ali eto, budući da iskreno doživljavam potrebu tolerancije i prihvaćanja drugih i drugačijih, blisko se družim i sa značajnim brojem vjernika svih vjera prisutnih u Hrvatskoj i to ne samo abrahamskih.

Kršćanski pokret Molitelja krunice Blažene Djevice Marije, koji se označava kao fundamentalistički u većini naših medija (osim katoličkih), opisuje se opasnijim od Hitlerove doktrine čiste arijevske rase, a financiraju ga istomišljenici, ekstremistički katolici od kojih je jedan ”notorni” Ivić Pašalić i njegova supruga.

Zadnji podatak je iz novinarski zaista genijalno napisanog teksta ”S koljena na koljeno” Hrvoja Šimičevića na Portalu Novosti 13. studenoga 2022. u kojem je autor točno i uzbudljivim stilom nabrojio sve važnije katolike koji su uključeni i povezani s tom opasnom moliteljskom rabotom tako da ona djeluje kao do zuba naoružana vojska koja smjera, i samo što nije, pobila sve nas pravednike koji se želimo predbračno seksati, ne slušati muškarce i činiti abortuse kad mi mislimo da treba (posljednje dvije stavke se odnose na nas žene).

Čak se i tako vještom novinaru dogodi da propagaciju svog stava, za koji je on siguran da je jedini ispravan, dovede do razine propagande.

Ivić Pašalić, kog je Šimičević spomenuo kao sponzora, valjda da bi i podvukao vjerojatnu fašistoidnost i podlost moliteljske aktivnosti, je meni najantipatičniji od svih naših političara (a konkurencija je zaista oštra) što je moj racionalni i emocionalni stav na koji imam pravo.

Da me taj bivši ravnatelj Zaklade hrvatskog državnog zavjeta poznaje, sigurno me ne bi simpatizirao zbog mojih stavova prema njemu i onom što je njemu bitno. To ne znači da on ne može živjeti i djelovati u Hrvatskoj sukladno svojim ustavnim pravima. Demokracija nas obvezuje da koegzistiramo tolerantno jedni pored drugih, crveni, plavi, bijeli i oni duginih boja, Ivić Pašalić i ja. Na Trgu bana Jelačića ili na nekoj periferiji Zagreba.

Antikatoličko raspoloženje oko svijeta je izraženo i može se čitati po zapadnim portalima, jer Zapad ima i kritičko viđenje samog sebe, za razliku od praktički svih drugih od kojih neke ne smijete ni spomenuti, a da vam glava ostane na ramenu, gdje god se nalazili.

Naš Šimičević je dio tog Zapada koji vidi njegove brojne manjkavosti i treba nastaviti brusiti svoju novinarsku oštricu u kritičkom smislu, uspješnije ili manje uspješno.

Jedan od ”zanimljivijih” pristupa moliteljima krunice Blažene Djevice Marije objavljen je je na portalu Atlantic, gdje je krunica označena kao ekstremistički simbol. Tu se vidi i pokazuje jedna od osnovnih osobina ljevice svuda na svijetu, a to je potpuni nedostatak poštovanja prema onima koji misle drugačije, koji nisu lijevo i koji imaju naglašene vjerske potrebe. Čini se da bi, po mišljenju ”iskrenih pravih” ljevičara trebalo zabraniti 2,2 milijardi kršćana na svijetu da žive svoja uvjerenja. To je teško izvodivo i sigurno ne bi bilo ni pravedno, a još manje demokratski.

Elem, portal Atlantic objavio je u 4. kolovoza 2022. godine tekst Daniela Pannetona ”Kako je krunica postala ekstremistički simbol”. Nakon brojnih kritika promijenili su naslov istog članka u ”Kako ekstremna kultura oružja pokušava kooptirati krunicu”.

Krunica, katolička molitva Djevici Mariji, ima molitveno pomagalo, brojanicu od kuglica istog imena. U Pannetonovom članku je u prvoj verziji krunica ilustrirana rupama od metaka umjesto kuglica dok je u drugoj ”umjerenijoj” verziji članka, ilustrirana s pripadajućim kuglicama i križem na kraju. U samom sadržaju nije učinjena nikakva promjena. Od ilustracija su još dodane slike oružja na kojima vise krunice što bi trebao biti dokaz da je krunica tijesno i simbolički vezana s oružjem, što nije.

Robert George, profesor političke teorije na Univerzitetu Princeton izjavio je da Panneton (čiji nadimak je hate researcher) tretira krunicu kao oružje u kulturnom ratu (progresivista i konzervativaca u SAD-u).

Vraćam se našim krajevima koji me više zanimaju od SAD-a. Uvijek maštoviti i uvjerljivi Boris Dežulović predstavlja molitelje na Trgu 16. listopada 2022. u tekstu ”Molitva djevice Marije” kao bolni igrokaz trinaest djevojčica koje je seksualno zlostavljao izopačeni župnik Ivan Čuček što je zaista odvratan zločin. Tu se naš duhoviti Dežulović u maniri whataboutisma bavi moliteljima i sličnim ”zaostalim” vjernicima isključivo u kontekstu pedofilije.

Ja bih Borisa Dežulovića podsjetila kako su u Francuskoj Gilles Delusea, Jean-Paul Sartre, Jacques Derrida, Roland Barthes, Simone de Beauvoir i drugih ukupno 69 intelektulnih perjanica europske ljevice 1977. godine potpisali peticiju objavljenu u Le Mondeu za ukidanje zabrane i dekriminalizaciju seksualnog odnosa odraslih ljudi s osobama mlađim od 15 godina. Toliko o kredibilitetu lijevih stavova kad smo kod pedofilije.

Ja bih ubacila još malo whataboutisma na račun ljevice citatom Stephena Kotkina u WSJ, prema čijem je mišljenju lijeva opcija koja se borila protiv kapitalističke nemani zapadnog slobodnog tržišta i dekadentnih sloboda: ”Od 1917. godine u SSSR-u, Kini, Mongoliji, istočnoj Europi Indokini, Africi, Afganistanu i dijelovima Latinske Amerike komunizam je odnio najmanje 65.000.000 (šezdeset pet milijuna) života, prema napornim istraživanjima demografa (communist democide). Veliki dio žrtava se odnosio na krvavo uklanjanje ”opijuma za narod”, vjere, iz naroda.”

Meni je jasno da nitko nikog ni u šta ne može uvjeriti kad se zauzmu stavovi ukopani u čvrste busije, a kad se pređe na govor mržnje, situacija postaje sasvim neispravljiva. Prozvati molitveno pomagalo milijardi ljudi ekstremističkim simbolom jest govor mržnje (tekst Daniela Pannetona).

Jedina nada je da konačno shvatimo da je pluralizam mišljenja i stavova nužan za društvo i da stoga i molitelji i LGBTQ+ mogu biti i kao takvi paradirati Trgom bana Jelačića. To je njihovo ustavno i demokratsko pravo.

Ako se ljevičarima gade molitelji neka ih ne gledaju; ako se konzervativnim katolicima gade LGBTQ parade i performansi neka ih ne gledaju. Neka se i prvi i drugi u tom slučaju povuku u svoj privatni prostor.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Još uvijek nam nedostaje iskreno kajanje na tugu u Jasenovcu
    •  Predsjednik svih građana Hrvatske je nezreli maligni narcis
    •  Sve strukture za skrbništvo su Severini nanijele nepravdu
    •  Predsjedničko denunciranje i hrvatski kulturološki cirkusi
    •  Religije i mir na Zemlji – Mir, mir, mir do neba
    •  Antisemitizam se može koristiti kao pogonsko gorivo za mlažnjake
    •  Brutalno zlostavljanje Klare nije Buntiću prvi nasilni čin
    •  Jesmo li mi zaista protiv svakog nasilja?
    •  Pravda za pregažene tinejdžere
    •  Sloboda ubijanja je preskočila Atlantik

> Svi tekstovi ovog autora