Ženski glas u Crkvi – u Hrvatskoj samo preko muškog

Martin Luther je 1517. godine obznanio svojih 95 teza o reformi Katoličke Crkve, izvjesivši ih na ulazna vrata Dvorske crkve u Erfurtu.

Historijski je neizvjesno je li se taj čin doista odigrao onako kako su ga kasnija pokoljenja zamišljala, ili je sam Luther očekivani odjek svojih teza u javnosti usporedio sa snažnim udarcima čekića na drvena crkvena vrata, ili je papir s tezama doista izvjesio zato što su crkvena vrata u njegovo doba služila kao ”oglasne ploče” pa se i prof. dr. teol. Martin Luther poslužio tom metodom.

U nedjelju 21. veljače 2021. članice katoličke akcije – Katoličke žene Njemačke, podružnice u Münsteru, oglasile su se kao inicijativa ”Maria 2.0” (Marija dvatočkanula).

Maria je, dakako, Blažena Djevica Marija (muškarci u Crkvi smatraju da se katoličke žene moraju ugledati u poniznu Božju službenicu Mariju); broj 2 je ”drugorazredno”, odnosno ”nižeg ranga” i ”nižeg dostojanstva”, a ”nula” znači ”ništa” (”nemaš što reći”).

Od 2019. godine žene u akciji ”Maria 2.0” rade na tezama za reformu Crkve. Povod im je predstojeće glavno zasjedanje Njemačke biskupske konferencije, kad će se biskupi morati suočiti s najnovijim istraživačkim dosjeima vezanim uz seksualno zlostavljanje u crkvenim ustanovama – zlostavljanjima djece i mladih, ali i redovnica od strane svećenika – te o odgovornostima pojedinih mjesnih biskupa za manjkavo pravno rješavanje (čitaj: za prikrivanje i prešućivanje) dokazanih slučajeva.

Katolkinje su svoje teze sažele na osnovu svih stručnih nalaza koji biskupima i svim ostalim hijerarhijskim razinama Crkve sve do Pape nisu i ne mogu biti nepoznate. Povezanost zloporabe seksualnosti, celibat, mizoginija (odbojnost prema ženama) postoji i Crkva će dobro učiniti bude li konačno načelno priznala te sporne teme i izvukla poučke iz njih.

Teze akcije ”Maria 2.0” zasnovane su na pouzdanim stručnim nalazima, iako se dokument s tezama čini pomalo ”s brda s dola”. Treba ga pročitati u svjetlu katoličke moralne teologije i duboko usađene težnje crkvenih dostojanstvenika da žene moraju ostati u ”drugim redovima” jer je to Isus tako htio, a htio je to jer je to Božji zakon itd.

Od 2019. godine žene u akciji ”Maria 2.0” rade na tezama za reformu Crkve. Povod im je predstojeće glavno zasjedanje Njemačke biskupske konferencije, kad će se biskupi morati suočiti s najnovijim istraživačkim dosjeima vezanim uz seksualno zlostavljanje u crkvenim ustanovama – zlostavljanjima djece i mladih, ali i redovnica od strane svećenika – te o odgovornostima pojedinih mjesnih biskupa za manjkavo pravno rješavanje (čitaj: za prikrivanje i prešućivanje) dokazanih slučajeva

Akcija ”Maria 2.0” sadrži sedam teza, sedam NE sadašnjim strukturama moći u Katoličkoj Crkvi.

U sedam točaka žene zahtijevaju podjelu ovlasti između muškaraca i žena, podjelu odgovornosti i jednako pravo pristupa svim crkvenim dužnostima, ukidanje svećeničkog celibata, promjenu crkvenih stavova moralne teologije o seksualnosti (uključivši promišljanje stavova vezano za homoseksualnost).

Crkva mora biti ta koja se uči poniznosti i podsjetiti se da je ona pozvana na upravljanje duhovnim i materijalnim dobrima, a ne da njima vlada.

Ukratko, aktivistice traže od Crkve da preuzme odgovornost za sve duhovne i materijalne ”malverzacije”, za potkopavanje i zloporabu povjerenja vjerničkog puka.

Naposljetku, one traže i potpuno raščišćavanje svih slučajeva zlostavljanja, preuzimanje moralne, ali i pravne odgovornosti i pravne (tj. sudske) konzekvence biskupa (imena biskupa koji su dospjeli pod sumnju, poznata su, neki ne žele čuti za ostavku, dok neki uvjetuju svoje ostavke pravnim smicalicama).

Javni istup članica akcije ”Maria 2.0” lokalna je inicijativa, a veže se uz događaj u nadbiskupiji Kölnu, gdje se nadbiskup izmotava oko pitanja odgovornosti, iako je njegova šutnja o sudski utvrđenim slučajevima seksualnog zlostavljanja djece, također predmet sudskog spisa.

Inicijativa je već odjeknula – više kao kuriozitet nego kao značajni ”protunapad”. Samo da podsjetimo na ideju jedne učiteljice da se ženama ”Maria 2.0” suprotstavi akcijom ”Žena 1.0”, ne bi li podsjećale žene da je Marija ”jedna jedina” zato što je bez pogovora prihvatila svoje poslanje u poniznosti i posluhu. Prema takvom shvaćanju, BDM je ”jedna jedincata”, a akcija ”Maria 2.0” potpuni i teološki i vjerski promašaj.

Same članice inicijative pobrinule su se za to da inicijativa odjekne i u Rimu. Papa Franjo se nije očitovao, iako je vjerojatno dobio pismo uručeno apostolskom nunciju u Berlinu (nadbiskupu Nikoli Eteroviću) još u listopadu 2019. godine.

Poznato je da papa Franjo ne odobrava put njemačke Crkve, njezine solističke ambicije, pa ne podržava ni inicijative žena, iako su njemački biskupi pokazivali zanimanje i spremnost na dijalog.

To, međutim, za sada malo znači, jer neki članovi biskupske konferencije znaju brzo povući podršku, kad postane kritično. Ali se zato ”zainteresirala” za inicijativu Kongregacija za vjeru – a to ne obećava ništa dobro.

Kolega na Autografu Ivan Markešić pita, kad će se u Hrvatskoj osnovati inicijative poput ”Marije 2.0”.

”Vrijeme (još) nije zrelo”, bila je i ostala pouzdana strategija imuniziranja ono malo nezadovoljstva, što su neke hrvatske ”Amazonke” znale izustiti.

”Vrijeme još nije zrelo”, odjekuje iz kruga profesorica i docentica Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Tek nedavno docentica za moralnu teologiju, redovnica dominikanka, nije mogla doći k sebi od oduševljenja kako je jedna žena, i to još ”naša” (”vaša”) pozvana u neko papinsko vijeće (za kontrolu financija – op. A.M.G.). Eppur si muove, vjerojatno je mislila.

U komunizmu vrijeme nije bilo ni zrelo, jer je Crkva bila previše okupirana očuvanjem vjere. Vrijeme je dozrijevalo do demokracije i samostalnosti, ali ”Crkva nije demokracija”, pa ne mora preuzeti njezin vrijednosni sustav.

Niti jedna teologinja i niti jedan ”dijagnostičar” vremena nije znao reći što su kriterije za zrelost i pod kojim će okolnostima i uvjetima ”vrijeme biti zrelo”.

Kairosa koji je već mnogo puta projurio Kaptolom, ondašnji stanari nisu znali prepoznati i ne znaju ga uloviti. Oni sada brinu važne brige – hoće li novi patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve: 1. promicati kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca, 2. dovesti papu Franju u Beograd (s tim da po potrebi 1. i 2. mijenjaju mjesta).

Sve to se može bez žena – i nisam ni čula da se u tim ekumenskim kontaktima ikad spomenulo da bi, eto, žene imale što reći o Crkvi.

U sedam točaka žene zahtijevaju podjelu ovlasti između muškaraca i žena, podjelu odgovornosti i jednako pravo pristupa svim crkvenim dužnostima, ukidanje svećeničkog celibata, promjenu crkvenih stavova moralne teologije o seksualnosti (uključivši promišljanje stavova vezano za homoseksualnost)

Teško je to očekivati od patrijarha, koji potječe iz monaške tradicije, teško je očekivati od pravoslavne tradicije, čiju su praočevi živjeli kao pustinjski monasi. Bogorodica u pravoslavlju ima ekskluzivno pravo na prisutnost ženskog elementa u pravoslavnoj duhovnosti i monaško-crkvenom životu.

Pravoslavlje će svoju ulogu u kršćanstvu i dalje imati u njezi duhovnosti.

Zapadna, Latinska Crkva, pak, druga je ”polutka” punine čovjekove cjelovitosti.

Rimokatolička Crkva proglasila je crkvenim učiteljicama svete žene koje su ujedno bile i mističarke i pragmatične, prizemne, razborite, učene i zanesenjakinje.

To su sv. Tereza Avilska, sv. Hildegard iz Bingena, mističarka i jedna od prvih ”liječnica” i ljekarnica, Katarina Sienska koja se nije libila pape pozivati ”na red”, Edita Stein je do mističarke dozrijevala kao filozofkinja, sufražetkinja, socijalistica, učiteljica i docentica.

Profesor Markešić bit će u pravu. Hrvatske katolkinje današnjice vjerojatno neće ni pomisliti na to da bi se mogle pobuniti. One zauzete, praktično su one na fakultetima, uglavnom redovnice, tek gdje koja laikinja. Sve su one nosivi stupovi sustava, a prokockati prestižno radno mjesto za utopijske stvari – tko će se u to upustiti?!

Hoćemo-nećemo, žene ovise o muškarcima koji pristaju pomagati da ženske poruke dođu do pravih mjesta.

Kako je rekla Simone de Beauvoir: ”Žene zatvorenice u svojim kavezima pomagat će si međusobno i olakšavati zatvorenički život, a oslobodit će ih muškarac”.

U tom smislu, poštovani profesore Markešiću, mogu li žene računati na Vas?

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora