Zar su ratni avioni Hrvatskoj trenutno najpotrebniji?

Kupujemo vojne avione za Ratno zrakoplovstvo. Srce lupa ubrzano. Bit ćemo važni. I opaki. Posebna vožnja bit će upriličena za predsjednika države, a sljedeća za predsjednika Vlade. Ili obratno. Jer Vlada mora odriješiti kesu. U kojoj su pare.

Nije da ih je Vlada baš zaradila krvavim prekonoćnim radom, ali ona lupa svoj žig i stavlja potpis na kupoprodajni ugovor. Zajedno neće sjesti jer su principijelno zgađeni jedan nad drugim.

Drugonavedeni doduše nešto više od prvoga. Prvi istrese iz sebe sve što mu je na srcu i duši pa je onda miran i spreman koračati ili sjediti uz ljutog mu takmaca u ne zna se čemu i zašto. Ali, ovaj drugi je naduren i čuveno principijelan kad su neprijatelji u pitanju. Izgovorio je odlučno ne i ne dopušta ni primisao da bi mogao popustiti.

U bespućima povijesne zbiljnosti ostat će to zabilježeno i analizirano sljedećih bar sto godina. Povjesničari vole ratnike i vladare pa će nuditi svoje umne analize puku. I bit će ih dijametralno suprotnih, kako to već u naših umnika biva, i zvat će ih u razne emisije da se sučele i obrazlože svoje stavove.

Zemlja će se vrtjeti oko Sunca jednakim tempom, ali narod će imati temu za kavge, kavanske obračune i tihu ili glasnu mržnju.

Katkad će ih, doduše, zasjeniti uzrujanost zbog lošeg a posve nepravednog plasmana na Eurosongu. Što treba oduševiti jer su rijetki trenuci gotovo sveopće sloge o nepravdi koja nam je po ne znam koji put nanesena. Tako smo kreativni, tako smo lijepi i neodoljivi, i zato nas ne vole i zbog toga nam postavljaju prepreke gdje god stignu.

Šezdeset posto građanki i građani ne zanima ishod. Bilo im dobro ili ne, oni ne vjeruju da se u maloj zemlji za veliki odmor može bilo što promijeniti. Nije im to ni važno. Dok su trgovački centri otvoreni, dok brinu svoje male brige i brigice, ne žele se zamarati tricama i kučinama

Ali, ništa im ne pomaže. Mi smo velesila. Tko još u svijetu ima više od petsto jedinica lokalne samouprave na tako malo teritorija, pitam se, pitam.

Ako se nastavi bježanija preko granice nerazumnika koji napuštaju ”malu zemlju za veliki odmor”, uskoro će svaki preostali stanovnik imati neku funkciju bilo u mjesnom odboru, gradskoj četvrti, općini ili gradu. Bit ćemo zemlja u kojoj se na svakom uglu susreće nekog funkcionera. Turisti će samo opaljivati selfije s uglednicima.

U ponudu se može staviti i prelet borbenim avionom. Da se skupe pare za njihovo održavanje. Tržište nas uči da je sve na prodaju. Money makes the world go round.

No, ‘ajmo se uozbiljiti i upristojiti. Slušam svakojake muškarce, žene još nisu pripuštene u taj prostor (bila jednom jedna, ali je uglavnom zaboravljena), kako mudro pojašnjavaju da su nam vojni avioni potrebni, da je važno posjedovati ih, ali ih moj umorni (i ženski) mozak ništa ne razumije.

Tvrde, nismo u ratu niti ćemo biti, ali je važno da presijecaju nebo (i režu duge na koje sam oduvijek slaba) jer se time osigurava mir. I to dugoročno. Nečim ratnim osiguravamo mir. Super. Logično da logičnije ne može biti.

Neslučajno mi pada na pamet misao Kennetha Waltza koji kaže da je pitati tko je pobijedio u nekom ratu isto kao i pitati se tko je pobijedio u zemljotresu u San Franciscu.

Mi smo imali, ne tako davno, rat, a vrlo nedavno potrese koji su nas dobro prodrmali. Sisačko-moslavačka županija nije se oporavila od posljedica rata, a sad ju je gotovo dokrajčila serija potresa. Pobijedit ćemo nevolje koje u tom području trpi šačica nesalomljivih, očito, kupnjom ratnih aviona.

A prelijetanje i probijanje zvučnog zida pomoći će i oporavku Zagreba zasigurno. Ali, valjda vrli muškarci znaju što je Hrvatskoj u vrlom novom svijetu najpotrebnije.

Malo mi je zlo od svega. S jedne strane vrhunaravna tehnologija koja svakim danom postaje nevjerojatnije stvarnom, luđom od najsmjelijih vizija ponuđenih u romanima znanstvene fantastike, a s druge tupost i nezrelost ljudskog roda. Barem velike većine.

Gramzljivci su sve gramzljiviji, neobrazovani su sve neobrazovaniji, blentavci sve blesaviji. Pametni su jednako pametni, ali najčešće i jednako nemoćni da puno toga promijene.

Pravila igre, čini se, neumoljiva su. Zahvaljujući čudima tehnike sve je bjelodano i ogoljeno do daske.

Koprcaju se i naprežu ljudi koji žele neka druga pravila, neke nove odnose, neko drugačije sutra u kojem će slabi biti jači, gladni siti, vrijedni nagrađeni, lopovi kažnjeni. U kojem će ratni avioni hrđati u hangarima, a novac će biti utrošen na gradnju kuća, puteva, vodovoda, kanalizacija, zbrinjavanje beskućnika, opremu bolnica, pošteno plaćanje radnika…

Kupujemo vojne avione za Ratno zrakoplovstvo. Srce lupa ubrzano. Bit ćemo važni. I opaki. Posebna vožnja bit će upriličena za predsjednika države, a sljedeća za predsjednika Vlade. Ili obratno. Jer Vlada mora odriješiti kesu. U kojoj su pare

Hoće li uspjeti, neizvjesno je. Mogu li izdržati, znaju li se ne umisliti, ne pristajati na kompromise kojima se potire sve u što su se kleli, jer ciljevi ne opravdavaju neka sredstva – vidjet ćemo.

Do daljnjega, slušat ćemo o nužnosti kupnje ratnih zrakoplova, o opasnostima rodne ideologije, o stranim plaćenicima (jer je jedino primjereno biti domaćim lopovom ili lopinom), o jednoj stranci koja trideset godina obećava čuda, a donosi uglavnom blagostanje samo sebi i svojima, o jednoj novoj u kojoj je goli križar do križara što će ognjem i mačem (uz pokoju popijevku) uvesti red i donijeti radost bogobojaznom i napaćenom narodu.

Šezdeset posto građanki i građani ne zanima ishod. Bilo im dobro ili ne, oni ne vjeruju da se u maloj zemlji za veliki odmor može bilo što promijeniti. Nije im to ni važno. Dok su trgovački centri otvoreni, dok brinu svoje male brige i brigice, ne žele se zamarati tricama i kučinama.

Bit će ponosni na hrvatske avione koji lete hrvatskim nebom iako nemaju za hrvatski topli obrok svoje hrvatske obitelji. Pratit će tko je od selebritija prevario koga, koja je s kim trudna, odmahnut će rukom kad ih pitaju zašto ne izlaze na izbore i reći kako ih politika ne zanima (iako nemaju vodovod, vrtić ni pristojnu školu), ali će zato vatreno navijati za jednog od dvojice muškaraca s početka ovog teksta, uz pivicu i roštilj, ili bez toga jer nemaju para ni za kruh.

A ja ću pjevati ”Avionu, slomit ću ti krila”, uz melodiju koja me neće nedvojbeno prokazati kao soroševsku plaćenicu i izdajicu roda svoga jer nisam zaboravila veselu pjesmu tipa čije sam sve stihove i note nekoć znala napamet, ali se preobrazio u jednog od niza luđaka s ovih prostora koji jedino kvalitetno znaju mrziti, pljuvati na druge i drugačije pa biti spremni i sjesti u ratni avion kako bi ga upotrijebili za ono što mu i jest krajnja namjena.

 

UKOLIKO VAM SE tekst DOPADA sam Volite NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA sam NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ Račun, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILČU NA Naj BROJU 060 800 333 HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE .

    •  Dijete je ubijeno bez da je povrijeđen zakon. Savršeno!
    •  Proljeće koje to nije
    •  Priča o Zeki, Zokiju, Hasi… o hrabrim hrvatskim muževima
    •  Nemamo uvjeta za miran i prosperitetan život
    •  Vlado Gotovac bi nas volio. I to je utješno
    •  Plenkovićeva i moja Hrvatska u gadnom su raskoraku
    •  Milanovićeva logoreja ide u korist korupcije i HDZ-u
    •  Bahatluk se cijeni, braco. Predsjedniče, pokaži da si faca
    •  Uzdam se u uvažene koji tvrde da Možemo!
    •  Iako ću konačno glasati ZA, zgađena sam do povraćanja

> Svi tekstovi ovog autora