autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Zar opet o Kišu

AUTOR: Filip David / 14.04.2014.

Godine 2004. objavljena je u izdanju Narodne knjige iz Beograda knjiga “Lažni car Šćepan Kiš“ autora N. Vasovića. Knjiga je najavljena, kako u podnaslovu piše, kao “Polemički osvrt na delo i ideje Danila Kiša“.

 

Danilo Kiš je jedan od najcenjenijih pisaca sa prostora bivše Jugoslavije, jedan od najprevođenijih, sa značajnim domaćim i međunarodnim priznanjima. Osporavati književno delo Danila Kiša, “rušiti mit Danila Kiša“ svakako je nešto legitimno i to se kao postupak ne može osporavati.

 

Bilo je pokušaja u književnoj istoriji obezvređivanja i tako velikih pisaca kao što su Shakespeare, Cervantes, Kafka, Beckett. To nije sporno. Sporno je kada se to čini na način koji izlazi van okvira književnosti i ulazi u oblast društvene patologije sa mutnim motivima koji se najvećim delom zasnivaju na različitim teorijama zavere i pokušajima diskriminacije koji sa književnošću nemaju nikakve veze.

Danilo Kiš je jedan od najcenjenijih pisaca sa prostora bivše Jugoslavije, jedan od najprevođenijih, sa značajnim domaćim i međunarodnim priznanjima. Osporavati književno delo Danila Kiša, “rušiti mit Danila Kiša“ svakako je nešto legitimno i to se kao postupak ne može osporavati

 

Da bi se shvatila i razumela prava priroda Vasovićevog  pamfleta o Danilu Kišu, izdvajamo neke od karakterističnih citata:

 

”Ubedio je Pariz da je žrtva srpskog nacionalizma, a tamošnji jevrejski lobi ga je oberučke dočekao i plasirao na velika zvona…

 

Kiš je hteo da sebe naslika po modelu namučenog Jevrejina koga, ni krivog ni dužnog, šikanira sredina u kojoj je potekao. No, prodajući nam klišee o namučenom Jevrejinu, Kiš je zaboravio, ako je ikada i znao, stvarnu istoriju posleratne srpske književnosti. Kiš koji je ‘hrabri’ borac protiv komunizma, nije ujedno i borac protiv komunista u kulturi. Smeta mu komunizam, ali mu ne smetaju komunisti: Moša Pijade, O. B. Merin, Eli Finci, Oskar Davičo, Erih Koš…

 

I zaista, dok su ‘jevrejski’ pisci kao Crnjanski ili Rastko Petrović gladovali po belom svetu (prvi u Londonu, a drugi u Vašingtonu), ‘Srbi’ kao Moša Pijade, O. B. Merin, Eli Finci, Oskar Davičo, Erih Koš – određivali su kulturnu politiku Srbije u rasponu od pola veka…

 

Kiš je shvatio da se i bez uredničkog mesta (kakvo je imao O. B. Merin) ili visoke političke funkcije (kakvu je imao Davičo) takođe može, ovoga puta iz inostranstva, uz pomoć međunarodnog lobija, određivati ukus čitalačke publike, nametati jednu estetiku i jedan pogled na svet, a da se pritom ostane čist, neukaljan, jer je sve to obavljeno iz daljine, pritiskom nevidljive dugmadi…”

Vasović, dakle, ruši mit o Kišu “dokazujući” kako je Kiš bio samo daljinski upravljač preko koga je srpskom kulturom upravljao međunarodni (jevrejski) lobi čija je žrtva već od ranije preko komunista Jevreja bila čitava srpska kultura

 

Vasović, dakle, ruši mit o Kišu “dokazujući” kako je Kiš bio samo daljinski upravljač preko koga je srpskom kulturom upravljao međunarodni (jevrejski) lobi čija je žrtva već od ranije preko komunista Jevreja bila čitava srpska kultura.

 

Vasovićeva knjiga prihvaćena je od dobrog dela srpske književne čaršije. I ranije su se povremeno javljali dušebrižnici koji su osporavali Kiša pokušavajući da ga izbace iz srpske književnosti kao navodnog plagijatora i pisca koji se ne bavi “srpskim temama”.

 

Punih devet godina kasnije, posle prve knjige o Kišu, Vasović 2013. objavljuje novu paskvilu protiv Danila Kiša “Zar opet o Danilu Kišu?” sa sličnim “obrazloženjima” i “dokazima” jadikujući usput nad sopstvenom sudbinom čoveka koji je, kako je ubeđen, zbog onoga što je napisao o poznatom piscu više progonjen od lažnog mučenika Danila Kiša.

 

Već u uvodu Vasović veli kako su njegove “argumente” osporavali oni koji su protiv demokratije i drugačijeg mišljenja, pri čemu spominje i autora ovih redova. Kao da “demokratsko pravo” i “drugačije mišljenje” podrazumeva i nedvosmisleno antisemitske poglede. Jer Vasovićeva “analiza” nije ni estetska ni književna – ona je rasistička, politički tendenciozna, što se samo potvrđuje i u novoj knjizi protiv Kiša.

Vasovićeve knjige o Kišu ne bi bile vredne pomena da ne nalaze svoje utemeljenje u onom revizionističkom pokretu koji se bavi prevrednovanjem srpske, i ne samo srpske, istorije i kulture, a ima svoje pristalice među nekim profesorima istorije, naučnicima, piscima, među ne tako malobrojnim predstavnicima naučne i kulturne elite

 

I ovoga puta Vasović se na sličan način bavi likom i delom Danila Kiša. I ne odustaje od svoga antisemitizma. Tihomir Brajović, do sada jedini književni kritičar koji je reagovao na Vasovićeve stavove, ističe kako “pravi specijalitet i svojevrsnu kulminaciju knjige predstavlja apologija ‘Protokola sionskih mudraca’...Vasović, tako, nikako ne može da oprosti Kišu što izdavača ‘Protokola’, Niliusa prikazuje ‘jednostrano’, kao ‘fanatika’, da bi potom na desetinama stranica prilježno branio kulturni i pamfletski integritet famozne publikacije”.

 

Vasović nas uverava kako se istorija odvija tačno po planu koji je iznet u “Protokolima sionskih mudraca” i negira autentičnost dokaza o falsifikatu “Protokola”.

 

Umesto da “raskrinka” Danila Kiša, autor knjige “Zar opet o Kišu?” tako raskrinkava pravu suštinu i prave motive svoga obimnog pamfleta u dva dela. “Protokoli sionskih mudraca” jedan su od najotrovnijih falsifikata u istoriji pisane reči i o tome ko ih je naručio, ko napisao i sa kojim razlogom postoji mnoštvo ubedljivih dokaza i dokumenata. Istorija nastanka i delovanja ovog mračnog falsifikata neraskidivo je povezana sa istorijom savremenog antisemitizma, s nacizmom i holokaustom. Nema druge istine o “Protokolima” osim da je to ogavni rasistički falsifikat, najrasprostranjenija ideološka i rasistička podloga za opravdanje pogroma i genocida.

 

Vasovićeve knjige o Kišu ne bi bile vredne pomena da ne nalaze svoje utemeljenje u onom revizionističkom pokretu koji se bavi prevrednovanjem srpske, i ne samo srpske, istorije i kulture, a ima svoje pristalice među nekim profesorima istorije, naučnicima, piscima, među ne tako malobrojnim predstavnicima naučne i kulturne elite. O tome svedoči i podatak da se knjiga N. Vasovića našla u najužem izboru za nagradu koja nosi ime Nikole Miloševića.

Još tekstova ovog autora:

     Srbija se raspada
     Filozofija bede
     Tamni vilajet
     Oči straha
     Spasavanje Kapetana Dragana
     Patriotizam i siromaštvo
     Sretna nova!
     Dvadeset i jednu godinu posle
     Balkanska rapsodija
     Osveta loših đaka

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1