autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Zaključno o ”The Voiceu”
Tko god je u Hrvatskoj u subotu navečer ostao kod kuće pred raznim ekranima, imao je pokoju kazati o finalu ”The Voicea”, pjevačkog natjecanja koje smo pratili posljednjih nekoliko mjeseci, diveći se glasovnim sposobnostima pojedinih kandidata i u nekim se slučajevima pitajući kako oni drugi uspijevaju proći dalje od HRT-ove porte.
Iako je oduševljenje pobjednicom Ninom Kraljić bilo u pregolemoj većini, nerijetko su se viđali i komentari u kojima su ljudi izjavljivali da im je ”već pomalo dosta forsiranja te Nine” ili da im dobro pjeva, ali da bi bili sretniji da ”nije tamo nešto seljački lelekala u završnici”.
Moram priznati da sam i sâma bila pomalo nervozna zbog Ninina izbora da svoju priču u ”The Voiceu” završi prekrasnom makedonskom pjesmom ”Zajdi, zajdi” – ali NE zbog toga što bih je sama smatrala ”seljačkim lelekanjem” (mislim da je pjesma doista divna), nego iz sljedećih razloga: a) pjesma je izuzetno zahtjevna i iako je Nina bila pokazala gotovo pa bezgranične glasovne sposobnosti i kontrolu, nismo je prije čuli pjevati u tom stilu i b) ”naš čovjek” ponekad je osjetljiv na takav melos (čak i onda kada na tulumima redovito čaše lomi na cajke) pa odabir takvih pjesama zna doživjeti maltene kao izdajničko priklanjanje ideji obnove SFRJ-a i bojala sam se da bi glasači zbog toga mogli kazniti Ninu.
Iako je oduševljenje pobjednicom Ninom Kraljić bilo u pregolemoj većini, nerijetko su se viđali i komentari u kojima su ljudi izjavljivali da im je ”već pomalo dosta forsiranja te Nine” ili da im dobro pjeva, ali da bi bili sretniji da ”nije tamo nešto seljački lelekala u završnici”
Što se onoga pod a) tiče – bez veze sam se zabrinjavala jer je Nina to izvela tako da su poslije nje izvedbe svih ostalih kandidata (a bili su odlični) zvučale kao dječji festival, a što se tiče onoga pod b), sve se svelo samo na nekoliko fejsbučkih komentara s benignije strane takvog rezoniranja – nekim ljudima jednostavno ne paše takvo, kao što rekoše, ”lelekanje”.
Većini ”Voiceovih” glasača, međutim, nije smetalo ”lelekanje”, a nije im smetala ni Ninina velika zastupljenost u medijima, koja je iritirala brojne komentatore po internetu, koji su tvrdili da ”žena već iskače iz paštete” i da se samo zbog toga ne nadaju njezinoj pobjedi.
Možda su mediji supertalentiranoj kandidatkinji umalo učinili medvjeđu uslugu, a možda i nisu, nećemo nikada saznati, ali u svakom slučaju – ”u subotu navečer činilo se kao da su rijetki oni koji su ostali kod kuće, a da nemaju mišljenje o ‘The Voiceu”’, pozitivno ili negativno. To se ne može protumačiti nikako drugačije nego kao veliki uspjeh ovoga showa.
Prema mojem osobnom mišljenju, show je završio kako i je počeo i kakav se čitavo vrijeme predstavljao publici. Osim nekoliko minornih i zapravo možda čak i preforsiranih trač-priča o sukobima mentora te o Jacquesovim svađama s garderobijerkom (koja mu valjda nije dala da se odijeva kao križanac između pripadnika posade Blejkove sedmorke i metroseksualnog Hermanna Goeringa, štajaznam) – ovaj je talent show prošao s minimalnom količinom trasha i niskih strasti, koncentrirajući se doista na ono što mu stoji i u naslovu – na GLASOVE kandidata i njihove pojedine izvedbe.
Čini se kao nešto što bi se trebalo samo po sebi podrazumijevati, ali nije. Pogledate li većinu ostalih talent showova, uključujući i aktualni ”X factor” na RTL-u, dobar se dio atraktivnosti tih emisija gradi na potencijalu za ruganje lošijim kandidatima, nerijetko osobama sumnjiva psihičkog profila koje žive u iluziji o vlastitom talentu.
Dobili smo, dakle, nekoliko mjeseci odlične zabave na HRT-u, koji je još jedanput dokazao da se zna uhvatiti u koštac s licencnim zahtjevima najjačih svjetskih televizijskih kuća, a dobili smo i finale u kojemu možda nije bilo nekih velikih iznenađenja, ali je bilo oduševljenja
Iskorištavanje takvih ljudi za gledanost showa i za kasnije viralne videozapise po internetu jedna je od pop-kulturnih konstanti vremena u kojem živimo i iako se neću pretvarati da sam svetica i da nikada nisam odgrohotala uz preko nekoliko takvih snimki, drago mi je što se javna televizija odlučila za onu drugu varijantu takvoga showa. Kreveljenje joj doista ne bi pristajalo.
Dobili smo, dakle, nekoliko mjeseci odlične zabave na HRT-u, koji je još jedanput dokazao da se zna uhvatiti u koštac s licencnim zahtjevima najjačih svjetskih televizijskih kuća, a dobili smo i finale u kojemu možda nije bilo nekih velikih iznenađenja, ali je bilo oduševljenja.
Nadam se da će Nina Kraljić, ali i ostali finalisti iz ”The Voicea”, nešto konkretno i polučiti iz svojega uspjeha, iako iskustva dosadašnjih pobjednika takvih natjecanja ne govore u prilog takvoj pretpostavci, a nadam se da ćemo i sljedeće godine dobiti ovakvih nekoliko mjeseci gušta.
Možda nam do tada i objasne zašto se naslov emisije ne smije prevesti na hrvatski i ima li nade da među mentore angažiraju i one ljude koji u finalu neće pjevati lošije od svojih pulena.
(Prenosimo s tportala).
• Kolindi Grabar-Kitarović povremeno paše biti drugotnom
• ''Piramida'' je TV-smeće
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: HRT, mediji, Nina Kraljić, osvrt dana, RTL, The Voice, X-factor, Zajdi, Zrinka Pavlić
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
