Zadar se pred nasilnicima i pred nasiljem ne povlači i ne šuti

Nije nikakva tajna da je hrvatska država nastala modelom žrtvenog mehanizma. Takvim zajednicama je lako manipulirati, takvo društvo je lako, bez ikakvog otpora, opljačkati, takvu državu je moguće, bez nekog pretjeranog napora, držati u pokornosti. Samo je potrebno redovito pokretati ili sjećanje na žrtveni mehanizam ili sam žrtveni mehanizam.

Primitivne zajednice se okupljaju oko žrtve, žrtva im treba da bi te zajednice opstale. Naše politike se, zbog navedenog razloga, uglavnom svode na nekropolitike.

To su politike proizvodnje smrti, sjećanja na smrt, baš kao što su i politike trajne spremnosti da se neprijatelju – a neprijatelji su svi oni koji ne pristaju na žrtveni mehanizam – priušti smrt, najprije politička i socijalna, a potom i biološka.

U Zadru je proteklih nekoliko tjedana eskalirala nekropolitika. Gradski vijećnik i predsjednik Gradske organizacije SDP-a, Daniel Radeta, upozorio je prije dva mjeseca javnost da ne želi sudjelovati u razgovorima oko donošenja gradskog proračuna za 2024. godinu sve dok se zadarske javne površine ne usklade s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske.

Pritom se posebno referirao na mural tzv. hrvatskom vojniku, koji vizurom podsjeća na na(r)cističkog vojnika. Taj, u najmanju ruku, hibridni vojnik nejasne forme, čije hrvatstvo, ako se o hrvatstvu uopće može govoriti, evoluira iz nacističkog lika, okićen je hrvatskim grbom koji počinje s prvim bijelim poljem.

Dakle, ovaj prikaz hibridnog vojnika ne udovoljava kriteriju hrvatstva čak ni na razini hrvatskog grba. Riječ je, evolucijskom terminologijom rečeno, o nekakvoj prijelaznoj predhrvatskoj ili ne-hrvatskoj fantazmagoriji o isto takvom predhrvatskom ili ne-hrvatskom, u konačnici, na(r)cističkom vojniku.

Ako je bilo ikakve dvojbe o tome koga i što ovaj mural prikazuje, odnosno u kojem i kakvom se teleološkom lancu on nalazi, sve je postalo bjelodano kada je prije nekoliko dana u Zadru osvanuo Marko Skejo i njegova družina kako bi neprijepornom estetikom vlastitog lika posvjedočili da je mural hrvatski, da prikazuje hrvatskog vojnika i da će ga, kao nacionalnu vrijednost, zaštititi i obraniti.

Priznajem da mi se, onako na prvi pogled, uslijed žara za obranom umjetnine, učinilo da se ispred murala umjesto Marka Skeje našao energični slikar Salvador Dalí, ali sam se vrlo brzo korigirao i shvatio kako je ipak riječ o Skeji, jer od svih brkova u Hrvatskoj samo njegov brčić započinje s prvim bijelim poljem. Tamo gdje dođe Skejin brčić, jasno je kakva je vizija hrvatstva došla – na(r)cistička.

Nekropolitika ne upravlja životom zajednice, nego manipulira njezinim umiranjem. Hrvatska je država koja izumire jer je izložena nekropolitikama i nastavit će umirati sve dok ne napusti žrtveni mehanizam kao jedinu utemeljujuću metodu okupljanja, formiranja i opstanka zajednice.

Stvarnost rata stane u tri riječi: rat je tragedija. Rat je potrebno dvostruko pobijediti da se umanji njegova tragičnost: prva je pobjeda u ratu, a druga je pobjeda nad ratom. Ratu se, bilo kojem, ne smije osigurati trajanje.

Smisao rata je da postane povijesna činjenica, a ako se to ne dogodi, svakidašnjica će biti obilježena na(r)cizmom smrti, umiranja, ubijanja, nasilja, neprijateljstva i žrtvovanja. Budući da je rat tragedija, ako ga se ne dokine, svakodnevni život građana bit će obilježen neprestanim tragedijama.

Ratove započinju, uvjetno rečeno, intelektualci, ideolozi i političari. Svaki rat je pokrenut zbog neke ideje. Oni koji sudjeluju u ratu, a to su vojnici, nisu kreatori te ideje, njihove ideje su tu nebitne, oni ratuju zbog tuđih ideja.

Vojnici nisu gospodari rata, oni u njemu sudjeluju – i to, da upotrijebim nekropolitičke termine, na razini ljudskog mesa koje nosi oružje, odnosno ljudskog mesa za koje postoji izvjesnost da će na bojištu biti raskomadano, osakaćeno, zgnječeno.

Pogledajmo samo današnje zazive suvremenih političara da se uvede vojni rok ili da vojska izađe na granice. Traže li političari da oni steknu vojne vještine ili da vojne vještine svlada neko drugo ljudsko meso? Traže li ti isti političari da oni odu na granice i brane državu ili na granice šalju neko drugo ljudsko meso?

Odgovor na oba pitanja je nedvojbeno jasan: ideja o militarizaciji nastaje u političkom kontekstu, a provedba te ideje je u domeni naoružanog ljudskog mesa. Riječ je o čistoj nekropolitici.

I, što su ti političari? Naravno, domoljubi. Koju i kakve vrijednosti oni zastupaju? Pa vrijednost rata, Domovinskog ili nekog budućeg, možda Graničarskog rata, sasvim svejedno – njima je rat vrijednost jer se u ratu gine, u ratu se oko raskomadanog ljudskog tijela okuplja zajednica.

I, što je njima posebno bitno, to tijelo ili ljudsko meso nije njihovo i nikada neće biti njihovo. Političko ljudsko meso neće biti raskomadano na bojištu. Nekropolitičkom zajednicom je lako manipulirati, lako ju je opljačkati, poniziti i nadasve ju je lako držati u pokornosti kojekakvim hibridnim na(r)cističkim lažima.

Daniel Radeta je, zbog želje da se u Zadru prekinu nekropolitike i pogrešne interpretacije Domovinskog rata, upozorio da se u ovom gradu negira Ustav i zakoni Republike Hrvatske.

Osim spornog murala, već godinama ispred nekadašnjeg Ureda državne uprave, na javnoj površini, stoji spomen ploča ”ustaškom sinu” koji je ”sanjao Nezavisnu Državu Hrvatsku”. Ustaštvo i hrvatstvo su nespojivi, Republika Hrvatska i tzv. Nezavisna Država Hrvatska se isključuju.

Gdje je tzv. NDH, tamo zasigurno nije Republika Hrvatska jer tzv. NDH, svojom fašističkom, kvislinškom naravi hrvatstvu oduzima pozitivno značenje i dostojanstvo. Kada jedan grad koketira s ustaštvom ili s hibridnim oblicima fašizma, tom gradu se oduzima povijesna istina i institucionalno dostojanstvo.

Radeta je zbog svojih nastojanja izložen verbalnom i fizičkom nasilju. Prijetili su mu silovanjem, i to pred maloljetnim djetetom.

Nekropolitike i siluju ljudsko meso. On je sve prijetnje kao i fizičko nasilje, zbog obrane digniteta Zadra, redovito prijavio nadležnim institucijama. Policija je shvatila da je udar na ovog gradskog vijećnika ujedno udar na slobodni, dostojanstveni i, bez imalo patetike, hrvatski Zadar, te je provela istragu koja je rezultirala privođenjem nasilnika.

Nasilje nad Radetom provodili su nasilnici koji su se osim na ovog gradskog vijećnika okomili i na povijesnu istinu. Unatoč svim nasilnicima i zagovornicima nekropolitike, Zadar se polako mijenja, on postaje sve slobodniji i jest sve slobodniji. Nasilju i nasilnicima se suprotstavlja, pred nasilnicima i pred nasiljem se ne povlači i ne šuti.

Po nasilnicima ne dolazi sloboda, oni ne brane slobodu, oni slobodu oduzimaju. Nasilnici zagovaraju na(r)cističke nekropolitike i isto takvo na(r)cističko hrvatstvo.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Plenković je kapitulirao pred najprimitivnijim nacionalizmom
    •  Ni Srbima ni ženama ne piše se dobro u Hrvatskoj
    •  Opozicija ne shvaća da se nominalizmom ne ruši HDZ
    •  Kad će Hrvatska priznati svoju krivicu za masakr u Ahmićima
    •  Ranjivom pojedincu suicid je moguć spas od brutalnog društva
    •  Što bi tek bilo da se razbojnici ne smatraju katolicima
    •  Hrvatska je država u kojoj politički mrtvaci imaju budućnost
    •  Mnogima nenadani, za mene je zakašnjeli Milanovićev potez
    •  Kuharić je bio zarobljenik okolnosti u kojima je živio
    •  Apsurdno je da je lakše žrtvovati boga nego instituciju

> Svi tekstovi ovog autora