Za transparentnu i otvorenu Crkvu

Bilo je očekivati da će Papina odluka da smijeni prepošta i glasnogovornika Stolnoga kaptola biskupije Gurk-Klagenfurt mons. Engelberta Guggenbergera, dosadašnjeg upravitelja sede vacante ed ad nutum Sanctae Sedis, can. 428 CIC (od 2. 7. 2018. do 28. 6. 2019.), u hrvatskim medijima odjeknuti uz prepoznatljivu dozu zluradosti – ta upravo je taj visoki crkveni dostojanstvenik ”pokvario” ovogodišnju komemoraciju Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatskog sabora tražeći da na njoj ne sudjeluju hrvatski biskupi i da na Bleiburškom polju ne bude političkih govora.

Taj Guggenbergerov NE bio je samo jedna od njegovih odrješitih odluka: iza nje stajali su kako crkvena, tako i sekularna javnost, uvjerena da je za tu odluku bilo krajnje vrijeme.

Ona nipošto nije bila razlogom njegove smjene. Ta odluka i istovremeno imenovanje novog apostolskog upravitelja – austrijskog vojnog biskupa – rijedak su i neobičan potez rimske Kongregacije za biskupe.

Sumnja u rasipništvo i razvratni život prati biskupa Schwarza još uvijek jer – cherchez la femme – jedna ili čak dvije službenice biskupije nisu šutjele o svojim prilično bliskim odnosima s biskupom. Jednu od dvije dame prati ”službeni naziv” ”gospođa biskupinja”

Kao obrazloženje valja uzeti zdravo za gotovo ono službeno, koje ne zvuči baš odveć uvjerljivo: prema kanonskom pravu (ca. 428) administrator može upravljati biskupijom točno godinu dana. Nakon isteka roka automatski mu se proširuju ovlasti i to na neodređeno vrijeme, tj. do imenovanja novoga biskupa.

Kako to Sveta Stolica rado izbjegava da ne bi vezala ruke budućem biskupu, to je Kongregaciji za biskupe ostalo kao rješenje samo imenovanje novog administratora. Bečki pastoralni teolog Paul Zulehner smatra da je ta kanonskopravna formalnost možda stvarno pravi razlog, premda se u ovom slučaju doima kao kazna ili izraz nezadovoljstva Kongregacije radom dosadašnjeg upravitelja.

I sam smijenjeni upravitelj je svoju smjenu doživio kao neslaganje Svete Stolice s njim i njegovim radom. Na svojoj novinarskoj konferenciji nije krio uvrijeđenost i gorčinu.

Nije štedio nikoga za koga je pretpostavljao da je kumovao njegovoj smjeni – ni Kongregaciju za biskupe, ni njezinu produženu ruku u Austriji – već otišlog nuncija Švicarca Stephana Zurbriggena, ni novog Pedra Lopeza Quintanu (rođenog Španjolca, r. 1953.; od 14. svibnja u Beču, a 27. lipnja o.g. tek je trebao uručiti vjerodajnice austrijskome predsjedniku), ni Austrijsku biskupsku konferenciju, a poglavito ne njezinog predsjednika, bečkog nadbiskupa kardinala Schoenborna.

On, Guggenberger, u svome je radu uvijek kročio putem otvorenosti, transparentnosti, odgovornosti u nastojanju da raščisti gomilu nepravilnosti što ih je naslijedio od prijašnjeg biskupa (Aloisa Schwarza, koji je 2018. godine naprasno premješten u biskupiju St. Pölten, op. a.).

Svoju smjenu zato smatra ”uzaludnim pokušajem uklanjanja nepodobna službenika”. Na taj se način ”ništa neće riješiti nego samo prolongirati ‘slučaj’ i nadalje izazivati nemir”, prenosi Kathpress Guggenbergerovo očitovanje.

”Stvari će se pozitivno riješiti tek kada se više crkvene razine u Rimu i Beču suoče sa stvarnošću, prepoznaju činjenice i donesu odgovarajuće zaključke”, istaknuo je Guggenberger donosi isti izvor.

On sam će ostati ”vjeran svojoj savjesti i svom dosadašnjem putu otvorenosti i iskrenosti”. Istaknuo je svoje stajalište da je prijašnji koruški biskup Alois Schwarz nanio ”veliku štetu Crkvi i biskupskoj službi i time dodatno poljuljao povjerenje u vjerodostojnost Crkve i njezinoga vodstva”.

Nepravilnosti koje je spomenuo Guggenberger je bilo. Uočivši njih i žmirenje crkvenih institucija na tu činjenicu nagnalo je više istaknutih laičkih suradnika i suradnica da daju otkaz na svoje dužnosti u biskupiji.

Za neka ulaganja u sumnjive gospodarske projekte pokrajine ili drugih javnih tijela je biskupija podnijela optužbu protiv same sebe, jer su unutarnji i vanjski financijski istražitelji uočili nenamjensko korištenje prihoda, ulaganja koja su budila krivično relevantnu sumnju u pronevjere, te u utaju poreza i korupciju.

Bečki pastoralni teolog Paul Zulehner smatra da je ta kanonskopravna formalnost možda stvarno pravi razlog, premda se u ovom slučaju doima kao kazna ili izraz nezadovoljstva Kongregacije radom dosadašnjeg upravitelja

Tom stranom biskupovog poslovanja do 2018. godine bavilo se Državno tužiteljstvo i Istražno povjerenstvo za gospodarski kriminal i korupciju. Državno tužiteljstvo je odustalo od sumnje u korupciju u javnim dobrima biskupije; ostale sumnje se još ispituju.

Drugi element biskupovog financijskog poslovanja je biskupov ”feud” kojim on, ”po volji osnivatelja biskupije” (svezemaljske grofice Hemme iz 11. stoljeća), raspolaže za svojeg biskupovanja kao Mensalgutom (stolnim dobrom). Zbog toga biskupi nikad nisu bili dužni nikomu o tome polagati račune, iako su se od postojanja biskupije njezini biskup-knezovi ponašali poput kneževa s feudalnog dvora.

Guggenberger je odlučio promijeniti taj prastari privilegij i nametnuti njegovim korisnicima obavezu da dobit troše isključivo u humanitarne, karitativne ili socijalne programe.

U izvještaju apostolskog vizitatora, koji je u ožujku ove godine poslan iz Kongregacije za biskupe, navedena je sumnja da su sredstva iz biskupova ”feuda” namijenjena za projekte od kojih je profitirala nekolicina iz bliskog biskupovog okruženja, čime se nameće sumnja u korupciju.

Za gospodarsko-financijsko poslovanje biskupa i biskupije ”zanimalo” se više državnih organa: pronevjere, utaje i zloporaba ovlasti zanimaju Državno tužiteljstvo, Istražiteljstvo za gospodarski kriminal i korupciju, te unutarnje i vanjske gospodarske istražitelje, protupravnim otkazima suradnica bave se građanski sudovi i radno sudstvo.

Sumnja u rasipništvo i razvratni život prati biskupa Schwarza još uvijek jer – cherchez la femme – jedna ili čak dvije službenice biskupije nisu šutjele o svojim prilično bliskim odnosima s biskupom. Jednu od dvije dame prati ”službeni naziv” ”gospođa biskupinja”.

Guggenberger je tijekom godine promijenio status biskupovog dobra propisujući njegovo korištenje za socijalne, humanitarne i kulturne projekte, te obaveznu financijsku kontrolu i nad tim dijelom biskupovih prihoda. Naposljetku, krajem 2018. godine podastro je javnosti godišnji obračun prihoda biskupije, što godinama nije učinjeno. Na to Kongregacija za biskupe šalje u Klagenfurt apostolskog vizitatora u liku nadbiskupa salzburškog sa zadatkom da ispita situaciju od 2008. godine do odlaska bivšeg biskupa Schwarza i početka sedisvakancije (8. srpnja 2018.). On je već dan nakon nastupa svojega mandata i razgovora s vrhovima biskupije na konferenciji za medije ustvrdio kako ”tu treba dosta toga raščistiti”. ”Nismo proputovali kroz područja ugrožena od snježnih lavina da situaciju ‘ušminkamo’ i pošaljemo Rimu uljepšane nalaze. Osobno ne bih mogao živjeti s optužbama kakve sam čuo na račun bivšega biskupa.”

On, Guggenberger, u svome je radu uvijek kročio putem otvorenosti, transparentnosti, odgovornosti u nastojanju da raščisti gomilu nepravilnosti što ih je naslijedio od prijašnjeg biskupa (Aloisa Schwarza, koji je 2018. godine naprasno premješten u biskupiju St. Pölten, op. a.)

U ožujku apostolski vizitator šalje svoj izvještaj u Rim, a da ga oni na koje se odnosi nisu dobili na uvid. Štoviše, Kongregacija za biskupe izrijekom je zabranila njegovo objavljivanje. U Klagenfurtu su zabezeknuti, pa bijesni, pa naposljetku odlučni: Objavit ćemo sve što se iz izvještaja moglo saznati. Kršeći rimsku zabranu, Guggenberger dobije jednodušnu podršku Stolnog kaptola biskupije i koordinacije dekana, što znači da se s objavom vizitatorova izvještaja složila većina svećenika u biskupiji. Međutim, biskupija Gurk-Klagenfurt ima relativno visok postotak poljskih svećenika među dijecezanskim klerom – a oni se s takvim samosvojnim postupanjem nisu mogli složiti. ”Prati prljavo rublje u javnosti, to nikako ne priliči Crkvi”, očitovala se nekolicina njih u javnosti. Vjernici pak, čuvši za ”brnjicu” iz Rima, bijesnim su telefonskim pozivima Financijskoj komori biskupije rekli u brk što zreli ljudi misle o crkvenom prešućivanju afera: transparentnost – ne samo glede seksualne zloporabe djece u Crkvi, nego i glede zloporabe moći i položaja, glede rasipništva, utaje, pronevjere – to zahtijevaju ljudi i u tome ih podržava službena Crkva u Klagenfurtu. Gotovo je normalno da na afere u Crkvi neki vjernici reagiraju istupom. Broj istupa u biskupiji Graz-Klagenfurt u drugoj polovini 2018. godine ipak strši, premda se ti isti ljudi koji u kotarskim poglavarstvima deponiraju svoje izjave o istupu iz Crkve samoj biskupiji javljaju s izjavama solidarnosti i priznanja za otvoreno ophođenje upravitelja s nekorektnostima. Ljudi su u postupcima upravitelja i njegovih suradnika prepoznali stručnost i ozbiljnost, te je ne samo jedna osoba izrazila nadu da će novi biskup, kad god bude imenovan, reformske mjere preuzeti u svom programu i na taj način sprečavati samovolje i pristranost pri korištenju drevnih povlastica. Stručnost, jasnoću izvještaja, transparentnost i kvalitetu reformi ljudi su priznali upravitelju i njegovom timu i javne financije, s kojima crkvena financijska uprava mora surađivati

Buka i metež u biskupiji Gurk-Klagenfurt nije se slijegala ni zato što su vjernici, javnost i mediji prozivali Austrijsku biskupsku konferenciju i samoga njenog predsjednika nadbiskupa kardinala Christopa Schoenborna; naposlijetku se čekala i riječ novoga nuncija.

Kardinal Schoenborn i inače nije poznat po tome što bobu kaže bob, a popu pop. On, izdanak češkog protureformacijskog plemstva, voli govoriti blagim glasom, odmjerenim riječima i uglavnom post festum (uz manje poštovanja bi se reklo da je ”pametan kao general nakon izgubljene bitke”), a ni Biskupska konferencija se nije proslavila ni jednoznačnom podrškom upravitelju biskupije u Klagenfurtu ni jasnom ogradom.

Ostavili su upravitelja na brisanom prostoru – sve dok novi nuncij nije izazvao duhove tvrdnjom da prijašnji biskup Alois Schwarz nije po kazni otišao u Donju Austriju, nego zato što je unaprijeđen i poslan u značajniju biskupiju.

”Znači da je biskupija Gurk-Klagenfurt beznačajna”, bijesno je reagirala javnost, a i teolog Zulehner priznaje da je rijetko koji nuncij u Austriji u kratko vrijeme svojega službovanja napravio toliko nezgrapnosti i netaktičnosti.

Predsjednica Katoličke akcije u Beču u otvorenom pismu javnosti ”obećava” da se problemi u biskupiji Gurk-Klagenfurt neće riješiti niti zapovijedi iz Rima niti nuncijevom uvredljivom konstatacijom da je cjelokupna buka u jednom maloj biskupiji tek odraz ”ozbiljne krize vjere u Austriji”, a da se zorno pokazuje kako se Katolička crkva ne zna nositi s osobama od karaktera i građanske hrabrosti. Crkva želi gluhonijeme izvršitelje.

Guggenberger je na konferenciji za novinare 28. lipnja najavio da će se povinovati Svetoj Stolici, no da ne pomišlja na to da će ubuduće šutjeti.

Ne samo po uvjerenju ”svjetovnih” suradnika biskupije, nego i po mišljenju istaknutih austrijskih teologa, Kongregacija za biskupe je još jednom pokušala slomiti ”neposluh” u Crkvi suvremenom metodom pritiska, pravim mobbingom.

No, tu je još koruški vjernički puk – on je na Petrovo pokrenuo akciju prikupljanja potpisa u znak podrške smijenjenom upravitelju i slaže se s njim da popustljivost u ovom slučaju neće pomoći Crkvi da se navikne na samostalne odluke svojih službenika.

Ne samo po uvjerenju ”svjetovnih” suradnika biskupije, nego i po mišljenju istaknutih austrijskih teologa, Kongregacija za biskupe je još jednom pokušala slomiti ”neposluh” u Crkvi suvremenom metodom pritiska, pravim mobbingom

Otvoreno ophođenje s uočenim nepravilnostima zapravo iziskuje podršku, a ne prikrivanje i sakrivanje iza formalističkih pravnih floskula.

Guggenberger je prevalio dobar dio na putu k svom cilju dok ga ”viša sila” nije zaustavila. On je uvjeren da je radio po najboljoj savjesti i da nije mogao drugačije – mobbing iz Rima i Beča je ”nagrada” za osobu koja se ne da smesti. Pouka: osoba od karaktera u toj Crkvi nema šanse.

Novoimenovani apostolski upravitelj, vojni biskup (od 2015.) Werner Freistetter (r. 1953. u Linzu, promovirao radom iz područja socijalne etike, djelovao je kao predstavnik Svete Stolice u KESS-u, kao vojni dušobrižnik djelovao je na Golanu i u Bosni i Hercegovini) dobit će šansu da nastavi tamo gdje je Guggenberger bio naprasno prekinut.

To je još jedna prilika da se pokaže kako će se koruški vjernici snaći s lojalnošću prema novom upravitelju s jedne strane i s poštovanjem prema prethodnom, smijenjenom.

Institucije Crkve bit će pod pritiskom pravosudnih organa, prisiljene prihvatiti se vrućeg krumpira nazvanog ”Alois Schwarz”. To je njihov problem – ali i problem sada vjerničkog puka u donjoaustrijskoj biskupiji. Vidi se kamo vodi odugovlačenje rješavanja unutarcrkvenih problema. Kako od grudice snijega nastaje lavina.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora