Vrt – vrata novog svijeta

Uhvatih dah u dubinu grla:

svjetlo se ražarilo u meni,

rasvijetlilo tko sam.

Čvrsto se uhvatih unutrašnja svjetla,

na dugom putu kroz kraljevstvo tmine.

Koracajući sijah svjetlosti sjeme,

gdjegod noga moja tlo dodirnu.

Lalla¹⁾

 

Tema je česta. Tema ovoga svijeta. Strašno je i znamenje na nebu, govore astrolozi i majstori jyotiska.²⁾ . Mediji iznose grozne novosti, ljudi su u beznađu, krše prste i jadikuju o tome kako je teško. Što nam je činiti, što li?

 

A beznađe i tužbalice tamu samo još zacrnjuju. I siju strah, najlošiju od sviju energija. Mrak se rastjeruje na drugi način. Vrlo jednostavno: treba upaliti svjetlo.

 

Svjetlo je unutra. Ražarilo se u meni, kaže mistikinja Lalla, koji je živjela i žarila u Kašmiru tijekom 14. stoljeća. Žarila je tako snažno da je prekoračila svoje vrijeme i prostor te nas, jednako snažno, osvjetljava i danas. Poput svih najvećih, koji nikada ne umiru, jer njihovo ”sjeme svjetlost” uvijek i nanovo razgoni tamu.

Vrt ima pradavno ime: ENO. U njem su boravili Adam i Eva sve dok nisu ubrali s drveta spoznaja. Prva bića koja su željela posjedovati znanje; Bog ih je opomenuo rekavši da ne jedu s drveta spoznaje. Ali želja za znanjem bijaše snažnija. Spoznaše i bijahu prognani iz rajskog vrta. Od tada čovjek živi u svijetu dvojnosti i užasu razdvojenosti. Izgubio je osjećaj povezanosti svega sa svime. Izgubio je svoj pravi dom, dom u svejedinstvu

 

Čovjek rasvijetljen iznutra gleda iste stvari kao i ostali, ali vidi nešto drugo. Vidi ono što je svjetlošću osvijetljeno. Ne skriva se pred tamom, već svoje srce otvara svjetlosti, njegovoj svakodnevnoj hrani. I tako, u ovom tamnom vremenu, kada se svijet raspolućuje, on s osvijetljenima gradi drukčiji svijet. Novi svijet, koji je već ovdje. Vidni su njegovi obrisi. Ruke koje ga grade označene su znamenjem novog vremena.

 

Zahvalna sam što živim baš u tom vremenu. Kolika je to privilegija na vlastite oči pratiti rast novog vrta, vrta u kojemu je čovjek doma!

 

Vrt ima pradavno ime: ENO. U njem su boravili Adam i Eva sve dok nisu ubrali s drveta spoznaja. Prva bića koja su željela posjedovati znanje; Bog ih je opomenu rekavši im da ne jedu s drveta spoznaje. Ali želja za znanjem bijaše snažnija. Spoznaše i bijahu prognani iz rajskog vrta. Od tada čovjek živi u svijetu dvojnosti i užasu razdvojenosti. Izgubio je osjećaj povezanosti svega sa svime. Izgubio je svoj pravi dom, dom u svejedinstvu.

 

Ali nisu svi ljudi izgubili taj dom. Prognanici su samo oni ljudi koji umišljaju da nisu priroda. Davna plemena, čiji duh još uvijek živi u takozvanim ‘‘primitivnim narodima“, živjela su u takvom domu, a njihovi potomci nikada nisu zaboravili da su dio prirode. Da im je majka Zemlja, a otac Nebo. Da je svemir sve oko nas i u nama samima. Da smo ovisni jedni o drugima. Zato nikada ne gospodari nikime, već služi svakome tko diše i živi. Ljudi, bilje i životinje braća smo i sestre iste majke. Majke Zemlje.

 

Zbog toga su na mnogim rukama koje grade novi svijet znameni zemlje. Na drugima iskre zvijezde koje pletu mreže unutrašnjeg i vanjskog svemira. Mnogi imaju otvoreno treće oko koje razabire svejedinstvo. Mnogi odluke donose intuitivno, jer imaju dobar dodir sami sa sobom, a time i sa svima i svime oko sebe…

I ono što me posebno raduje – permakultura se širi na sve brojnije njive i vrtove. Ne radi se tek o običnom seljaštvu, već o onom o čemu govorim kada govorim o novom svijetu. Onom što najbolje opisuje knjiga japanskog mudraca Masanobu-a Fukouoke^{3) ‘‘}Revolucija jedne slamke“. Knjiga je najbolji vodič u trajno bivanje jer odiše zenom, filozofijom skromnosti i jednostavnosti. ‘‘Filozofijom ničeg“ u odnosu na zemljoradnju, prehranu i život općenito

 

Nedavno sam bila među onima koji na rukama imaju znamenje zemlje. Prividno rade nešto sasvim obično, ali stvaraju neobično, što će, njihovom zaslugom, postati uobičajenim. Naime, za djecu stvaraju školske eko-vrtove. Prije nekoliko bismo ih godina mogli prebrojati na prste jedne ruku, a danas je vrtića i škola s eko-vrtovima već više od stotine.! Kako li su to čarobni vrtovi. A još su čarobnije posljedice koje osjećaju djeca, roditelji, pa čak i lokalni okoliš. Zajednički grade novi svijet.

 

Od samog sam početka ambasadorica školskih eko-vrtova. I ove sam godine dodijelila znakove ”Školski eko vrt” najaktivnijim članovima Mreže školskih eko-vrtova, radosna što smijem biti među onima koji stvaraju novi svijet. Srce mi se razigralo dok sam gledala snimke vrtova uz vrtiće i škole, jer: vrt nije samo komad obrađene zemlje već istovremeno simbol novog svijeta koji stvaraju ručice i ruke malih i velikih ljudi pod mentorstvom mudrih, koji imaju znamen sijača svjetlosti.

 

Upravo je takvo učenje kakvo omogućavaju školski eko-vrtovi bitno za novo vrijeme. Ne radi se o pamćenju podataka; za to danas imamo računala. Radi se o pedagogiji doživljenog. O iskustvenom učenju koje je najuspješnije učenje, od rođenja pa do smrti. Ono učenje koje je učenje iz života za život.

 

Prigodom dodjele oznaka ”Školski eko-vrt” – za motivatora, organizatora, vrhovnog učitelja i sve ostalo što dodjeljuje Institut za trajni razvoj iz Ljubljane – stalno izražavam zahvalnost učiteljicama i (rijetkim) učiteljima koji s djecom sade sve, od sadnje sadnica stabala do povrća, okopavanja zemlje i zalijevanja, tvorbe gredica i zastiranja bilja, uklanjanja korova i sakupljanja plodova onoga što su zajedno zasijali i zasadili. A to često skuhaju i pojedu. Tako je, pred dječjim očima, zatvoren krug čuda, od početka, rasta, uroda, pa do kraja, te zatim opet novog početka. Sve pred dječjim očima, pod njihovim rukama i nogama, u njihovim ustima i tijelima…

Ili: dva bistra Slovenca ustanoviše kako ima sve više ”drukčijih seljaka”. To su ustanovila dva poduzetnika (Delo, 12. travnja 2014.) koji tržište osvajaju  agro-homeopatijom: ”Posljednjih se godina pojavio potpuno nov potrošač proizvoda, koji je obrazovaniji i osvješteniji, manje osjetljiv na cijene, nema pojma o vrtu, a za vrtlarenje se odlučuje jer nema povjerenja u ponuđače svježeg voća i povrća”

 

Tako škola odgaja djecu u duhu prirode. Doživljavati četiri godišnja doba, suše i poplave, pun mjesec i mrak… A nadasve doživjeti čudo rođenja i smislenost smrti. Smrti koja nije kraj, već poklon. Dar za nekog drugog, klijalište novog života.

 

U vrtu djeca izrastaju u odgovorne ljude. Ta osobno su odgovorna za to da pravovremeno zaliju salatu, plijeve pljevu, okopavaju cvijeće, pokupe otpale jabuke, da… Odgovorna su za život i brinu o njemu. Najvažnije se vrijednosti ne uče iz udžbenika etike, već radom u vrtu. Radom koji će nastaviti, pa makar u teglama na prozorima ili sandučićima na balkonima. A možda i u vrtovima, kojih će biti svakim danom sve više i više.

 

Naime, rapidno raste svijest o važnosti samoopskrbe. Zbog toga organiziramo obradive površine na rubovima i u središtima gradova. Urbani su vrtovi odgovor na neoliberalizam i njegovu jedinu ”vrijednost” – novac. I u Sloveniji je sve više gradova s urbanim vrtovima. Neke općine sklapaju ugovore o besplatnom obrađivanju, druge godišnju najamninu naplaćuju između 10 i 20 €. Već duže od desetljeća gdje god stignem govorim: Ne pitajte se koliko imate na svom bankovnom računu, već se zapitajte imate li vi, odnosno netko od vaših, u blizini njivu i izvor pitke vode. Jer kad zagusti, nitko neće moći jesti novac, a pitka voda već postaje dragocjenijom od nafte…

 

I ono što me posebno raduje – permakultura se širi na sve brojnije njive i vrtove. Ne radi se tek o običnom seljaštvu, već o onom o čemu govorim kada govorim o novom svijetu. Onom što najbolje opisuje knjiga japanskog mudraca Masanobu-a Fukouoke^{3) ‘‘}Revolucija jedne slamke“. Knjiga je najbolji vodič u trajno bivanje jer odiše zenom, filozofijom skromnosti i jednostavnosti. ”Filozofijom ničeg”u odnosu na zemljoradnju, prehranu i život općenito.

Ako nemaš povjerenja u ponuđače voća i povrća, ne gunđaj, već se sam primi njihove proizvodnje. Osmisli svoj vrt. Ako je svjetski mrak pregust, ne proklinji, već sam počni graditi drukčiji svijet. Vrt u kojem ćemo svi biti povezani u jedno. Vrt u kojem neće rasti ja, ja, ja, već isprepleteni mi. Dakle, vrtovi su rad zajednice za zajednicu. Upravo su zbog toga simboli drukčijeg svijeta i znamen novog vremena

 

Ono što me uvijek iznova razveseli kod naših novih ”seljaka” je dimenzija poduzetništva. Njihova snalažljivost i ostvarivanje izreke da je ”sve za nešto dobro”. Tako je jedan naš seljak, sada milijunaš, prije nešto godina razmišljao o tome što bi učinio s jabukama koje mu je potukla tuča. Za prodaju nisu, nikako. Što da učini s ogromnom količinom oštećenih jabuka? Tada se sjetio strica koji je, za domaću upotrebu, radio odličan jabučni ocat.

 

Prihvatio se posla i po starom, prirodnom receptu proizveo jabučni ocat i odmah stvorio prepoznatljivu robnu marku – njegov odličan ocat kupuje većina nabavljača velikih slovenskih trgovina. Ohrabren, u Poljskoj je kupio staru tvornicu i u njoj sada proizvodi prepoznatljiv jabučni ocat. A uskoro će početi s proizvodnjom gorčice i kečapa…

 

Ili: dva bistra Slovenca ustanoviše kako ima sve više ”drukčijih seljaka”. To su ustanovila dva poduzetnika (Delo, 12. travnja 2014.) koji tržište osvajaju  agro-homeopatijom: ”Posljednjih se godina pojavio potpuno nov potrošač proizvoda, koji je obrazovaniji i osvješteniji, manje osjetljiv na cijene, nema pojma o vrtu, a za vrtlarenje se odlučuje jer nema povjerenja u ponuđače svježeg voća i povrća”.

 

Njihova je inovativna linija proizvoda za prirodno trajno vrtlarenje, bez agrokemikalija, uspješnica u Sloveniji. Osvaja i susjede, jer Hrvatska i Austrija već prodaju njihove proizvode; uskoro počinju s prodajom u Italiji i Švicarskoj, a osvojit će i Njemačku.

 

Ako nemaš povjerenja u ponuđače voća i povrća, ne gunđaj, već se sam primi njihove proizvodnje. Osmisli svoj vrt. Ako je svjetski mrak pregust, ne proklinji, već sam počni graditi drukčiji svijet. Vrt u kojem ćemo svi biti povezani u jedno. Vrt u kojem neće rasti ja, ja, ja, već isprepleteni mi. Dakle, vrtovi su rad zajednice za zajednicu. Upravo su zbog toga simboli drukčijeg svijeta i znamen novog vremena.

 

(Sa slovenskog preveo Dubravko Poletti Kopešić).

 

___________________

 

¹⁾ Lalla, Lallashwari (1320. Pandrethan, Kašmir – 1392. (?)), mistikinja iz kašmirske sekte Shaivite (šivista- od imena boginje Šive), osnivačica mističkog poetskog smjera, vatsun

²⁾ Jyotish, od Sanskrt jyótis – svjetlo nebeskog tijela (svjetlost božanskog tijela); spada u vedsku astrologiju, vedang

³⁾ Masanobu Fukuoke, (2. veljače 1913. – 16. kolovoza 2008.), japanski poljoprivrednik, mislilac i filozof, razvio je metodu prirodnog poljodjelstva koje bi moglo zaustaviti destruktivni zamah suvremene agrikulture. Knjiga ”Revolucija jedne slamke” osim o poljodjelstvu govori i o prehrani, zdravlju i kulturnim vrijednostima, a izdana je u brojnim zemljama, poput SAD-a, Španjolske, Njemačke, Portugala, Italije…

    •  Moramo živjeti drugačije
    •  Ne treba!
    •  Moja učiteljica - SMRT
    •  Hvalospjev učiteljima
    •  Proljetno čišćenje
    •  O mutirajućoj generaciji
    •  Živjele razlike!
    •  Maska ili ono ispod nje?
    •  Ljevičarske litanije
    •  Otputovanja Tomaža Pengova

> Svi tekstovi ovog autora