autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Vera i verovanje

AUTOR: Veran Matić / 27.11.2022.

 

Veran Matić
Foto: Media Centar Beograd

Prvi patrijarh Srpske pravoslavne crkve koga poznajem je aktuelni patrijarh Porfirije. Život, vera i verovanje režirali su da nam se putevi davno ukrste u regulatornom telu, a zatim i u Hrvatskoj, tokom procesa pomirenja.

U toj misiji, rukovodila nas je ”vera”. Za mene, budući da nemam svakodnevne bliske dodirne tačke sa religijom, to je bila skraćenica od ”verovanja” da je svet oko nas moguće učiniti boljim mestom za život u skladu sa ovozemaljskim moralnim i etičkim principima koje promovišem i za koje se dosledno zalažem svuda i na svakom mestu. U tom smislu, iako ne česti, uvek su me radovali primeri sinergije sa religioznom ”verom” u misijama humanosti i pomirenja koje ne poznaju nacionalne i verske granice.

Motivacija i energija, zasnovani na ovoj vrsti neformalnog humanitarnog i pomiriteljskog koalicionog partnerstva, bili su i ostali primer dobre prakse – od Kosova do Hrvatske.       

Imenovanje vladike Ilariona jedan je od događaja koji mi po više osnova daje nadu da smo na visokoj poziciji u Srpskoj pravoslavnoj crkvi dobili nekoga ko će nastaviti i dalje razvijati koalicione misije koja treba da nas, kao društvo, u mnogo većoj meri spajaju nego razdvajaju.

Svoju ”veru” baziram i na činjenici da su nam se putevi davno neformalno ukrstili na Radiju B 92 koji je bio jedan od retkih medija koji je devedesetih emitovao pesme sa albuma ”Guarda Toma!”, benda ”Kanda, Kodža i Nebojša”, u kojem je novi vladika Ilarion, tada kao Rastko Lupulović, svirao gitaru. Grupu je napustio neposredno pre nego što se zamonašio. 

Radio B 92 je objavio drugi i treći album njegovog nekadašnjeg benda. ”Kanda, Kodža i Nebojša” koji je, zajedno sa grupama Darkvud DabAjsbrn i Ateist Rep, učestvovao na turneji ANEM-a koja je 2000. godine obuhvatila dvanaest srpskih gradova. Na tim nastupima  promovisana je neohodnost izlaska mladih na izbore na kojima je poražen režim Slobodana Miloševića.         

Tada nas je ujedinila i rukovodila ”vera” da možemo da pobedimo i načinimo neophodnu promenu.  Baš kao što nas je u nekim ključnim momentima istorije nekadašnjeg Radija B 92 čvrsto držalo ”verovanje” da možemo da premostimo sve teškoće, zabrane i pretnje kojima smo bili izloženi.

Jedan od tih momenata vezan je za pionirske dane TV produkcije Radija B 92 tokom koje nastao verovatno najpopularniji naš film ”Vidimo se u čitulji”, svojevrsni klasik koji je imao i pisanu verziju u obliku knjige ”Kriminal koji je izmenio Srbiju”, koju je prethodno objavio Samizdat B 92.

Jedan od autora knjige i filma, Aleksandar Knežević, se u drugoj polovini devedesetih zamonašio kao monah Romilo i doktorirao na studijama teologije na Oksfordu.

Prilikom čestih poseta Kosovskom pomoravlju, enklavama, susretao sam se sa Ilarionom, ali još češće sa pozitivnim pričama o njegovom delovanju.

Misija sveštenog lica u uslovima u kojima žive Srbi južno od Ibra, mnogo je složenija od ostalih mesta u Srbiji. Upravo zbog toga je važna empatija, ali i organizacione sposobnosti, učenje i komunikacija na različitim jezicima, uključujući i albanski, kao prioritetan za uspostavljanje mostova i za efikasnu pomoć svima kojima je potrebna, u uslovima velikih etničkih distanci. Govori engleski, italijanski, albanski i francuski. 

Vladika Ilarion je kontakt osoba za velike programe obnove SPC na Kosovu, a koje finansira EU, a u saradnji sa UNDP.  Od 2013. godine je Iguman manastira Draganac, koji je od tada postao popularan za posete turista i građana. 

Ilarion učestvuje aktivno na debatama o međuverskoj saradnji i mnogim drugim događajima koji promovišu saradnju i mir.

Poznat je po svojim upečatljivim govorima. Vrlo je cenjen i od predstavnika međunarodne zajednice.

Čudni su putevi ”vere” u promenu koji nas mogu razdvajati i spajati. Vladika Ilarion je juče (kod hirotonije, op. A) okupio mnogo sveta koji se često ne pojavljuje na svečanim skupovima te vrste. Slažem se sa tezom da uvek sve dođe po zasluzi – na osnovu iskonske ”vere” da radiš ispravno i istinskog ”verovanja” da to činiš najbolje što možeš. 

 

(Prenosimo s portala Javni servis).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Godinu dana kasnije – Šta nismo uradili, a morali smo?
     Međusobno poštovanje naših različitosti gradi poverenje
     Opraštanje je i jedan od puteva da se poleti, pročišćen
     Suočavanje sa problemima koje treba rešavati
     Ostavljeni u Duboni i Malom Orašju
     Majka Boja
     Sofija
     Naši nestali, naš DNK
     Viđenje Zvizdana i Ustava Republike Hrvatske
     Srbi u muci

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1