autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Velebni leksikon kojeg su Nijemci u Hrvatskoj zaslužili

AUTOR: Filip Škiljan / 20.11.2022.

Filip Škiljan
(Foto: Jovica Drobnjak)

Goran Beus Richembergh je nakon nekoliko uspješnih knjiga koje je posvetio Nijemcima i Austrijancima u Hrvatskoj i njemačkom utjecaju na hrvatsku kulturu u Hrvatskoj, a među kojima su najznačajnije o ”Nijemcima u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji”, potom o ”Nijemcima, Austrijancima i Hrvatima: prilozi za povijest njemačke i austrijske nacionalne manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini” i konačno o ”Nijemcima, Austrijancima i Hrvatima. Prilozi za povijest zajedničkih biografija” te niza uspješnih članaka koje je objavio u raznim časopisima, a među ostalim i u prestižnom Godišnjaku Njemačke narodnosne zajednice, napisao jedno uistinu velebno i opsežno te nadasve temeljito djelo pod nazivom ”Istaknuti Nijemci i njihovi potomci u hrvatskim krajevima”.

Prosječnom hrvatskom čitatelju koji je donekle informiran sasvim je jasno da su Nijemci i Austrijanci u hrvatskoj kulturi, znanosti, gospodarstvu, umjetnosti, glazbi, plesu, politici, medicini, arhitekturi i mnogim drugim granama ostavili značajan trag.

Posebno je to bilo prisutno u sjevernoj Hrvatskoj i u Slavoniji, iako je toga bilo i u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji. Međutim, Beus Richembergh nas je ovim biografskim leksikonom uveo u svijet brojnih značajnijih pojedinaca za koje nismo bili ni svjesni da se radi o osobama koje su bile njemačkog podrijetla odnosno koji se iskazuju kao Nijemci.

U svojem uvodnom slovu Goran Beus Richembergh nas je upoznao s problemima s kojima se susretao prilikom izrade ovog hvalevrijednog leksikona. Upravo je nevjerojatno da je autor ovaj projekt, za koji obično treba čitav tim ljudi, iznio posve sam. Iako on skromno ističe da se radi o materijalu za koji su zaslužni brojni autori biografskih natuknica u drugim leksikonima, u tekstovima koji su izlazili u Godišnjaku Njemačke narodnosne zajednice i u raznoraznim drugim knjigama i člancima, Beus Richembergh ih je marljivo sve pobrojao i prikupio na jednom mjestu provjeravajući svaku pojedinu osobu i dodajući još nepoznate elemente iz njihovih biografija.

Vidljivo je da je riječ o jednom višegodišnjem, odnosno višedesetljetnom poslu kojem se Beus Richembergh posvećivao u svoje slobodno vrijeme, a koji ga je, koliko je vidljivo iz načina pisanja i posvećenosti temi, iznimno veselio.

Kao što piše u predgovoru, prva knjiga, koja je izišla u maloj nakladi, objavljena je još 2003. godine, ali je autor bio nezadovoljan parcijalnošću i nedostacima te knjige te je čitavih 19 godina prikupljao daljnji materijal i produbljivao već do tada objavljeni materijal kako bi izradio ovakav monografski poduhvat.

Beus Richembergh spominje da je tada u spomenutoj knjizi obradio oko 800 natuknica, ali da je shvatio da je to tek dio posla te da je kontinuirano nastavljao skupljati nove podatke za novu monografiju. Činjenica je da su novi podaci stalno pristizali te da posao nikako nije mogao biti završen. Kod takvih golemih znanstvenih izdanja sasvim je evidentno da nikada ne mogu biti definitivno završena.

Autor je isprva smatrao da će leksikon obuhvatiti 1.200 imena, potom je prošle godine uvidio da bi knjiga mogla obuhvatiti 1.400 biografskih jedinica, a kada je konačno odlučio da će se zaustaviti knjiga je obuhvaćala čak 1.770 jedinica. No u Biografskom leksikonu našlo se čak 2.500 imena, a u samim natuknicama spomenuto je još barem toliko usput.

Dobro je Beus Richembergh zamijetio da je izrada takvog leksikona nikadkrajan posao. Ogradio se autor i od toga da su mu zasigurno promakli brojni značajni ljudi, ali da je ovo tek tiskano izdanje, dok će se elektronsko izdanje moći konstantno nadopunjavati. Time je autor samo omogućio daljnje razvijanje istraživanja ove teme.

Čitajući leksikon vidljivo je da je tendencija rada bila da bude zanimljiv čitateljima. Obično su leksikoni zamorna literatura koja se koristi samo onda kada se mora, a koja se vrlo rijetko uzima kao štivo za čitanje.

Veliki broj biografskih jedinica u ovom leksikonu su pisane iznimno zanimljivo te se mogu čitati kao kratke priče o navedenim ljudima, a ne kao šturi podaci koje autor iznosi samo da bi pobrojio najvažnija djela ili neke crtice iz pojedinčeva života.

Ponegdje gdje Beus Richembergh nije mogao naći dovoljno informacija o pojedincima nailazimo na kraće biografske crtice, ali i uredno pobrojanu svu moguću literaturu o pojedincu. Tako nam je autor omogućio da se i dodatno informiramo o osobi koja nas zanima. On ne navodi niti jedan podatak koji nije provjerio što ga čini ozbiljnim znanstvenikom koji je predano obavio svoj posao. Činjenica je također da sasvim sigurno nitko ne bi smogao snage, volje, ljubavi i interesa da završi ovakav rad.

Zapitajmo se zašto najveći broj manjina nema takvih leksikona. Odgovor sasvim sigurno leži u zahtjevnosti toga posla. Tek se Slovenci u Hrvatskoj mogu pohvaliti pojedinim leksikonima koji obuhvaćaju značajne umjetnike i sportaše (Slovence u Hrvatskoj), također i Bugari s istaknutim bugarskim kazališnim umjetnicima u Hrvatskoj, odnosno Česi sa svojim leksikonom značajnih Čeha u Hrvatskoj te Bošnjaci s Islamskim almanahom u kojem se nalaze brojne biografije značajnijih Bošnjaka u Hrvatskoj. Međutim velike se manjine poput Mađara, Talijana, Srba, Crnogoraca, Makedonaca, Roma i Albanaca (barem koliko je meni poznato) ne mogu pohvaliti takvim autorskim radom.

Goran Beus Richembergh se u svojem radu također suočio i s problemom pripadnosti pojedinaca njemačkoj naciji. Posve je jasno da se jedan dio navedenih osoba nije osjećao Nijemcima. Međutim, svi navedeni imali su njemačko podrijetlo.

Jedan dio njih su bili Židovi, drugi su se osjećali Česima budući da su doselili s područja današnje Češke, treći su se izjašnjavali kao Mađari, budući da je mađarizacija u Mađarskoj bila uzela maha tijekom 19. stoljeća, četvrti su se smatrali Slovencima budući da su bili podrijetlom sa slovenskog područja i slično. Bilo je i mnogo onih koji su bili asimilirani, pa su se osjećali kao pripadnici većinskog hrvatskog naroda. Međutim, svima je bilo zajedničko da su imali njemačke pretke te da su na neki način bili povezani s Hrvatskom.

Beus Richembergh također ističe i problem distinkcije Nijemaca i Austrijanaca u povijesnom periodu. Austrijanci su kao nacija formirani tek nakon Prvog svjetskog rata, a zapravo tek nakon Drugog svjetskog rata te su se tako i brojne osobe podrijetlom iz područja današnje Austrije našle u leksikonu.

Autor nije mogao zaobići i one Nijemce i osobe njemačkog podrijetla koji su danas među živima. Među njima je najveći broj osoba koje su uključene u njemačke manjinske udruge te onih koji se ističu svojim radom i koji se javno iskazuju kao Nijemci.

Nijemci su zaslužili ovakav leksikon budući da su desetljećima tijekom socijalističkog perioda bili sustavno diskriminirani, prisiljeni na asimilaciju i etnomimikriju, izloženi predrasudama i stigmatizaciji. Osim toga, Nijemci su još više zaslužili ovaj leksikon upravo zbog svojeg obola koji su dali Hrvatskoj u svakom pogledu.

Možemo slobodno reći da ni hrvatska umjetnost, ni hrvatska književnost, ni hrvatsko gospodarstvo, ni hrvatska arhitektura, ni hrvatska znanost, a ni hrvatska politika ne bi danas bili ono što jesu da na njih pozitivan utjecaj nisu izvršile osobe njemačkog podrijetla.

Autor nas je sve zadužio ovom knjigom. Zadužio je isprva njemačku zajednicu u Hrvatskoj kojoj je poklonio ovaj leksikon da služi kao uspomena na sve zaslužne Nijemce u Hrvatskoj, potom je zadužio nas znanstvenike koji se bavimo pitanjima manjina i istražujemo povijest pojedinih nacionalnih manjina te je u konačnici zadužio i hrvatsko društvo koje je upoznao s brojnim još do sada nedovoljno poznatim pa i neotkrivenim Nijemcima i potomcima Nijemaca.

Možemo biti zahvalni i sretni što se jedna ovako profesionalna i odgovorna osoba uhvatila posla prikupljanja biografija i otvorila svojim leksikonom o Nijemcima u Hrvatskoj znanstvenicima koji se bave tom temom, ali i široj publici vrlo važne podatke za daljnja znanstvena istraživanja.

Pozdravimo stoga Gorana Beusa Richembergha da nam piše čim više i da dalje nastavi istraživati.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:


> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1