Važnost religija u globalnom ekološkom obraćenju

”Deklaracija o svjetskom etosu” u svom novom dijelu sadržajno ne iznosi ništa novo, no ističući dodatno ekološka pitanja, kao u naše vrijeme prijeko potrebno područje etičkog propitivanja i djelovanja, a to znači prije svega propitivanja i djelovanja u području politike i gospodarstva, ”Deklaracija o svjetskom etosu” snažno naznačuje da će upravo ekologija u 21. stoljeću predstavljati najveći izazov za cjelokupno čovječanstvo, pa time dodatno osnažuje i svoju proročku dimenziju, i to u kontekstu nimalo bezazlenih i krajnje kontroverznih političkih narativa, koji negiraju čak i fenomene poput klimatskih promjena.

Da je taj uvid ”Deklaracije o svjetskom etosu” točan i da je njezin krik – ”Vrijeme istječe!” – opravdan, to uvjerljivo pokazuje čak i letimičan pogled na podatke, koji ilustriraju zastrašujući obim i pogubnost ekološke krize, primjerice, kad je riječ o posljedicama onečišćenja.

Onečišćenje okoliša jedan je od najčešćih uzročnika smrtnosti, a od tog problema ne pati samo više od 100 milijuna ljudi diljem svijeta nego svake godine smrtno stradava više od milijun morskih ptica i 100 milijuna sisavaca. Više od milijardu ljudi diljem svijeta nema pristup pitkoj vodi, a njih pet tisuća svaki dan umire od posljedica onečišćene vode.

Više od tri milijuna djece do dobi od pet godina svake godine umire od posljedica onečišćenog okoliša. Više od 100 mutagenih i kancerogenih pesticida dospijeva u okoliš, zrak, vodu ili tlo, a već danas u rezervama podzemne pitke vode možemo naći prosječno 73 pesticida različitog kemijskog sastava.[i]

Više od tri milijuna djece do dobi od pet godina svake godine umire od posljedica onečišćenog okoliša. Više od 100 mutagenih i kancerogenih pesticida dospijeva u okoliš, zrak, vodu ili tlo, a već danas u rezervama podzemne pitke vode možemo naći prosječno 73 pesticida različitog kemijskog sastava

Sve to ekologiju neumitno čini i najvećim izazovom za svjetske religije, sve religiozne žene i muškarce, u 21. stoljeću.

Razvoju ekološke svijesti, o kojoj ovisi budućnost planeta Zemlje, svoj bi doprinos pod hitno morali dati i religiozni muškarci i žene. To je naročit izazov za pripadnike i pripadnice židovstva, kršćanstva i islama, i to na temelju ekološkog kapitala položenog i nažalost uvelike zaboravljenog u njihovim religioznim tradicijama.

Poštovanje okoliša za vjernike abrahamskih religija trebalo bi izvirati iz njihove zajedničke vjere u Boga Stvoritelja. Kao djelo dobroga Boga, i stvoreni je svijet, sam okoliš, dobar, pa čovjekov odnos prema njemu mora biti potvrdan.

Čovjek kao namjesnik ili namjesnica Božja na zemlji, kako se čovjekovo posebno dostojanstvo formulira u islamu, ili kao slika Božja, kako se čovjekovo posebno dostojanstvo formulira u židovsko-kršćanskoj tradiciji, nije pozvan na sebično uništavanje i bezobzirno iskorištavanje prirode nego na odgovorno čuvanje prirode, i to kao povlašten božanski partner odnosno su-stvaratelj u stvaralačkom božanskom djelu, koje niti jednog časa ne prestaje.

Dakle, čovjek ne može poštovati svog Stvoritelja, ako ne poštuje sva njegova stvorenja!

Vjernici i vjernice abrahamskih religija iznova bi trebali otkriti da razvijena ekološka svijest nije nešto suvišno ili naknadno dodano vjeri nego njezina sastavna i neporeciva sastavnica. Na tom putu trebali bi biti spremni ponizno učiti i od pripadnika drugih religija i religioznih pokreta, no ništa manje i od različitih nereligioznih ekoloških aktera i akterki.

Kao svoj specifičan doprinos u suvremene rasprave mogli bi unijeti i pitanje o tome u kojoj su mjeri uzajamno povezani zaborav teocentričnosti i razvoj bahato sebičnog antropocentrizma, ne bježeći pritom ni od pitanja koliko je u židovstvu, kršćanstvu i islamu dominantno zastupani antropocentrizam doista u duhovnom dosluhu sa svetim spisima tih religija i nije li tim spisima u konačnici bliži ekocentrizam, koji ne poništava nego u sebe uključuje antropocentrizam, a na koji izravno upućuju naročito mistične tradicije dotičnih religija.

Onečišćenje okoliša jedan je od najčešćih uzročnika smrtnosti, a od tog problema ne pati samo više od 100 milijuna ljudi diljem svijeta nego svake godine smrtno stradava više od milijun morskih ptica i 100 milijuna sisavaca. Više od milijardu ljudi diljem svijeta nema pristup pitkoj vodi, a njih pet tisuća svaki dan umire od posljedica onečišćene vode

No da bi pripadnici i pripadnice židovstva, kršćanstva i islama u konačnici doista mogli pridonijeti prijeko potrebnom ekološkom zaokretu na razini cjelokupne ljudske civilizacije – od rasipnosti prema skromnosti i od sebičnosti prema solidarnosti – morat će prije svega poduzeti, i to u duhu samokritičnosti i poučljivosti, tri usko povezana koraka, koja bi trebala natkriljivati i prožimati proročka odvažnost, bez koje su i židovstvo i kršćanstvo i islam tek blijeda karikatura onoga što bi zbilja trebali biti:

• iznova otkriti ekološki kapital u vlastitoj religijskoj tradiciji, koja nije nikakav monolit nego razgranata krošnja odnosno veličanstven dvorac s mnoštvom zaboravljenih prolaza, podzemnih hodnika i dvorana, nerijetko napučenih neslućenim ekološkim kapitalom,

• otkriveni ekološki kapital kreativno usvajati pretakanjem u konkretne modele ponašanja i djelovanja sučelice suvremenim ekološkim izazovima pred kojima se nalazi cjelokupno čovječanstvo,

• zajedno sa svim ekološki osviještenim pojedincima i skupinama, neovisno o tome jesu li ili nisu religiozne, razvijati različite i kreativne oblike suradnje s ciljem zaštite i obnove okoliša, a time i s ciljem osiguranja ne samo budućnosti čovječanstva nego i budućnosti čitavog planeta Zemlje,

• odvažnost za nepotkupljivo protivljenje strukturama i skupinama, koje u pravilu ne stoje samo iza ekološkog kriminala nego i drugih zala suvremene civilizacije, nadasve ratova i socijalne nepravde, neprestano crpiti iz fundamentalne usidrenosti u Boga.

Iz tog razloga u idućim nastavcima letimičan pogled na ekološki kapital židovstva, kršćanstva i islama, koji u pravom smislu riječi istom treba iznova raskriti i kreativno usvojiti osmišljavanjem praktičnih, održivih i za dijalošku suradnju osposobljenih modela borbe za obnovu i zaštitu okoliša.

 _______________

[i] Usp. Nevenko Herceg & Svjetlana Stanić-Koštroman & Mario Šiljeg, Čovjek i okoliš, HAZU & Sveučilište Sjever & Synopsis, Mostar & Koprivnica & Zagreb & Sarajevo, 2018., str. 188.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Čitati ga valja i danas: testamentarne misli Amosa Oza
    •  Pokajanjem do pomirenja po uzoru na Franka Buchmana
    •  Estetika kršćanskog u stvaralačkom opusu Navida Kermanija
    •  Stijenj Evanđelja zapaljen u rudarskoj jami
    •  Mirovno revolucioniranje religija i Abdul Ghaffar Khan
    •  Potraga za novim obličjem Crkve i Dorothy Day
    •  Brodolom civilizacije i mudrost Simone Weil
    •  Dorothee Sölle: Vjera i politika
    •  Nije se mirila s nepravdom u svijetu: Elizabeta Skobtsova
    •  Mistika otpora Thomasa Mertona

> Svi tekstovi ovog autora