Važna i hitna Papina poruka za kršćane u Hrvatskoj

Dakako, nova pobudnica pape Franje “Gaudete et Exsultate” (”Radujte se i veselite se”), objavljena 9. travnja ove 2018. godine, napisana je svim kršćanima, ali bilo bi dobro da posebice mi u Hrvatskoj imamo uši za poziv koji nam upućuje. A poziva nas, na tragu i evanđelja i Drugoga vatikanskog koncila te u kontekstu našega vremena na – svetost. U enciklici Evangelii gaudium (2013) papa Franjo nam je ponudio duhovnost poslanja, u Laudato si (2015) ekološku duhovnost, u Amoris laetitia (2016) duhovnost obiteljskog života, a sada nam nudi samu srž duhovnosti.

Biti svetima naše je poslanje kao kršćana. Bez toga poziva na preobrazbu ljudskog bića kršćanstvo ostaje pukom religijom, sustav vjerovanja u istine koje nikome ne služe, štoviše štete jer se u njihovo ime često druge smatra inferiornima te potiču podjele. Mnogi od nas smo ili nasljednici gnostičara, ili pelagijanaca, ili naprosto mediokritetski kršćani – kaže Papa.

Gnosticizam je hereza iz prvih stoljeća kršćanstva za koju je najvažnije znanje, ispravan intelektualni pristup te uvjerenje da se vjeru može učini razumljivom. ”Aktualni gnosticizam pretpostavlja vjeru zatvorenu u subjektivizam za koji je jedino važno određeno iskustvo ili niz znanja koja se smatraju dostatnima” – veli papa Franjo (GE 36). Novi gnostičari prihvaćaju nauk Crkve, ali bez misterija, često i ”Boga bez Krista, Krista bez Crkve i Crkvu bez naroda” (GE 37).

Pelagijanizam (nazvan po teologu Pelagiusu iz petog stoljeća) uvjerenje je da se možemo spasiti vlastitim naporima. Aktualan pelagijanizam, pak, inteligenciju, koja je važna gnostičarima, odmjenjuje – voljom, voljom za vjernim obdržavanjem ”zadanih normi i određenoga katoličkog stila” (GE 49).

Novi pelagijanci su ”opsjednuti zakonom, fascinirani moći kojom mogu pokazati svoje društvene i političke pobjede” (GE 57). Budući da sebe smatraju superiornima i pozvanima da svakog prosuđuju, nedostaje im poniznosti duha i osluškivanja potreba najmanjih.

Biti svetima naše je poslanje kao kršćana. Bez toga poziva na preobrazbu ljudskog bića kršćanstvo ostaje pukom religijom, sustav vjerovanja u istine koje nikome ne služe, štoviše štete jer se u njihovo ime često druge smatra inferiornima te potiču podjele. Mnogi od nas smo ili nasljednici gnostičara, ili pelagijanaca, ili naprosto mediokritetski kršćani – kaže Papa

Promatrati druge s visoka, suditi im ili im trajno dijeliti lekcije, to je oblik suptilnog nasilja.

Sveti Ivan od Križa predlaže da radije dopustimo da nas svi drugi uče dobrom ponašanju i ispravnim stavovima, nego da mi podučavamo tomu u našem društvu i najmanjega među nama (usp. GE 117). To je zahtjev poniznosti bez koje nema ni slobode niti svetosti.

U oba slučaja kršćane ne zanima odveć ni Isus Krist ni drugi. I aktualan gnosticizam i pelagijanizam oblici su traženja ”sigurnosti: doktrinarne ili disciplinske”, kakvi omogućuju ”narcistički ili autoritarni elitizam” te zadovoljavanje potrebe za kontrolom (usp. GE 35).

Ljudi koji na sve imaju odgovor, zacijelo ne mogu dopustiti da ih Bog iznenađuje, da ih poučava Duh u njihovim srcima.

Papa Franjo svima uvjerenima u vlastitu pravovjernost kaže: ”Nauk Crkve, ili bolje, naše razumijevanje i njegov izraz nije zatvoren sustav, lišen dinamike kadre da začne pitanja, sumnje, pitanja. Pitanja, tjeskobe borbe, snovi, preokupacije ljudi posjeduju hermeneutičku vrijednost što ju ne možemo zanemariti ukoliko želimo ozbiljno uzeti u obzir načelo utjelovljenja” (GE 44). Bez otvorenosti Duhu Crkva ”se pretvara u muzejski predmet i postaje vlasništvo malog broja ljudi” (GE 58).

Mediokritetski kršćani su oni među nama koji se ne usude ići protiv struje, odvojiti se od svojih navika i komfora, hrabro se izdvojiti se od drugih kad je to potrebno, slušati vlastitu savjest i moliti za milost razlučivanja usred uznemirujućih ili zbunjujućih događaja.

Ono što nam svima treba jest – milost, odveć zapostavljena u govoru i u životu Crkve.

Ne opravdavaju nas ni naša djela ni naši napori, nego milost Božja koja ima inicijativu, nadilazi i našu inteligenciju i našu volju te traži ne samo da ju prihvatimo, nego i da dopustimo da nas preobražava.

Jer, Papa citira argentinskog autora Liuciju Geru, ”naše vlastito biće treba prihvatiti kao dar, a našu slobodu kao milost” GE 55). A jedino ljubav omogućuje rast u životu milosti (usp. 1 Kor 13,2) i jedino je ljubav ispunjenje Zakona. Ne trebaju nam pravila i norme: tek lice Božje koje se odražava u licu čovjeka ispred nas (usp. GE 61).

Da bismo bili sveti ne trebamo biti biskupi, svećenici ili redovnici. Niti naša svetost mora biti očita svima. Sve što trebamo raditi jest ”živjeti svoj život u ljubavi” i svjedočiti Boga u tišini svime što radimo i jesmo kao roditelji, susjedi, prijatelji, kolege, tamo gdje se zateknemo, kroz male geste pomnje i ljubavi, nikoga ne kritizirajući ili osuđujući.

Kroz našu iskrenu prisutnost, naprosto. A učiti nam je i balansirati između akcije i kontemplacije, svakodnevnih aktivnosti i vremena povlačenja u šutnju.

U središtu Papine pobudnice je karta koja nas vodi prema svetosti, karta koju nam je dao Učitelj Isus u Blaženstvima (Mt 5, 1-12). Uvodeći na u svoje razmišljanje o svakom pojedinom blaženstvu (osam ih je), papa Franjo odmjenjuje zamjenicu ”vi” zamjenicom ”ti” – obraća se osobno, jednostavno, s puno ljubavi, svakom od nas. Poziva nas i kroz Blaženstva upućuje na put prema našoj nutarnjoj slobodi (usp. GE 69)

U središtu Papine pobudnice je karta koja nas vodi prema svetosti, karta koju nam je dao Učitelj Isus u Blaženstvima (Mt 5, 1-12).

Uvodeći na u svoje razmišljanje o svakom pojedinom blaženstvu (osam ih je), papa Franjo odmjenjuje zamjenicu ”vi” zamjenicom ”ti” – obraća se osobno, jednostavno, s puno ljubavi, svakom od nas. Poziva nas i kroz Blaženstva upućuje na put prema našoj nutarnjoj slobodi (usp. GE 69).

Upravo biti slobodan znači biti svet. Biti slobodan znači ne zadovoljiti se s malim, a istodobno biti srca siromašna, tj. ispražnjena od ega te otvorena za ono što nam život može dati sada i ovdje, za trajnu i opetovanu novost Božju.

Biti slobodan znači promatrati i vlastite i tuđe slabosti, pogreške i ograničenja nježno i blago, biti slobodan od uvjetovanosti u koje nas zatvaraju životne okolnosti te trajno njegovati nadu.

Biti svet znači ne reagirati na poticaje koji iz nas hoće izvući ljutnju i agresiju, nego odgovarati srcem kakvo nastoji razumjeti.

Biti slobodan znači biti slobodan za tuge i brige naših bližnjih. Biti svet znači plakati s drugima (usp. GE 76).

Biti slobodan znači biti pravedan u vlastitim odlukama, a vlastite odluke usklađivati s dostojanstvom svakog čovjeka, posebice s onim obespravljenima i slabima.

Biti svet znači žeđati za pravednošću za sve ljude (usp. GE 79). I više od toga: angažirati se aktivno i boriti za pravednije društvo (usp. GE 99)

Biti slobodan znači biti na raspolaganju onima kojima treba pomoć, usluga, praštanje, razumijevanje, znači biti milosrdan, imati milo srce prema svakome.

Biti svet znači pripadati povorci ljudi kojima je oprošteno te htjeti da to praštanje dotakne svakog čovjeka bez razlike (usp. GE 82).

Biti slobodan znači biti oslobođen svega što onečišćuje našu ljubav.

Biti svet znači imati čisto srce, srce koje zna voljeti, koje je iskreno (usp. GE 86). Takvo srce gleda Boga.

Biti slobodan znači nikoga ne isključivati, ni najteže i najkompliciranije ljude, štoviše: uključivati one drukčije, one s kojima se ne slažemo. Jedinstvo je nadmoćnije od sukoba.

Biti svet znači poštivati istinu svake osobe i sijati mir oko sebe (usp. GE 88).

Biti slobodan znači biti izvan političkih, medijskih, ekonomskih, kulturalnih, pa čak i religijskih zavrzlama koje sprečavaju autentični ljudski i društveni razvoj.

Papa Franjo ističe našu ravnodušnost prema migrantima: ”Neki katolici tvrde da je pitanje migranata sekundarno u odnosu na ‘ozbiljna bioetička pitanja’ (GE 102). Takav stav možda mogu imati političari, ali ne i kršćani – kaže Papa. Prihvatiti stranca temeljno je načelo ljudske gostoljubivosti, a prihvatiti stranca u nevolji kršćanska je dužnost

Biti svet znači svakodnevno, bez obzira na poteškoće, prihvaćati put što nam ga nudi Evanđelje (usp. GE 94).

Karakteristike svetosti u aktualnom svijetu su, prema papi Franji: ustrajnost, strpljivost i blagost, radost i smisao za humor, žar i odvažnost.

Ukoliko smo usidrenu u Bogu čiju blizinu smo iskusili i kojoj smo otvoreni, sve te karakteristike bit će nam darovane kao dar, kao plod tog usidrenja i tog iskustva.

Tada ćemo moći biti strpljivi i blagi usred užurbanog i agresivnoga svijeta, tada ćemo moći izbjeći dualizmu prisutnu u medijima, a često i među kršćanima (usp. GE 115).

Tada ćemo moći mjeriti drugima mjerom kojom nama Bog mjeri.

Tada se nećemo zalagati za samo neka načela i neke ljude, nego, koliko nam je dano na našem putu, za sve i svakoga.

Tada ćemo se zalagati da naše društvo poštuje jednako svaki život: i onaj začet i onaj već rođen, i naših najbližih i život onih kojima je uskraćena mogućnost da žive život dostojan življenja: siromašnih, migranata, marginaliziranih, starih, bolesnih (usp. GE 101).

Papa Franjo ističe našu ravnodušnost prema migrantima: ”Neki katolici tvrde da je pitanje migranata sekundarno u odnosu na ‘ozbiljna bioetička pitanja”’ (GE 102).

Takav stav možda mogu imati političari, ali ne i kršćani – kaže Papa. Prihvatiti stranca temeljno je načelo ljudske gostoljubivosti, a prihvatiti stranca u nevolji kršćanska je dužnost.

Nadalje, veli Papa, da je svetost – parezija: odvažnost, entuzijazam govoriti i živjeti u punoj slobodi. Izlaziti iz zone komfora: s jedne strane, iz duhovnosti zatvorene u sebe samu, s druge strane, iz dogmatizma, slijepog slijeđenja normi i pravila.

Bog je trajno nov i poziva nas trajno nadilaziti granice i ići prema onom što je nepoznato (usp. GE 135). Isus možda ne kuca da ga pustimo u naše srce, ali kuca da ga pustimo iz njega van, u svijet (usp. GE 136). Nećemo to moći dok svijet ne budemo mogli kontemplirati iz perspektive Uskrsloga (usp. GE 139).

Put svetosti je postupan i zajednički. No, ako smo doista doživjeli da Bog jest u nama i među nama, kako bismo mogli živjeti a da ne živimo za njega? – citira Papa Charlesa de Foucaulda (GE 155).

Biti slobodan znači biti svet. Biti svet znači biti radostan. Kršćanstvo nema drugog smisla nego da bude svakodnevno prakticirano, što znači naprosto svakodnevno življeno (usp. GE 109).

Papa Franjo svima uvjerenima u vlastitu pravovjernost kaže: ”Nauk Crkve, ili bolje, naše razumijevanje i njegov izraz nije zatvoren sustav, lišen dinamike kadre da začne pitanja, sumnje, pitanja. Pitanja, tjeskobe borbe, snovi, preokupacije ljudi posjeduju hermeneutičku vrijednost što ju ne možemo zanemariti ukoliko želimo ozbiljno uzeti u obzir načelo utjelovljenja” (GE 44). Bez otvorenosti Duhu Crkva ”se pretvara u muzejski predmet i postaje vlasništvo malog broja ljudi” (GE 58)

Slaže li se time i kardinal Burke koji je jučer, 21. travnja, bio domaćin skupa u Philadelphiji pod nazivom ”Naslijeđe: ponovno otkrivanje njegove istine”?

Zacijelo i dalje prikuplja snage da papu Franju prozove i optuži zbog zablude ljubavi. No, jedine štetne zablude su, kaže papa Franjo: ”zablude kršćana koji odvajaju zahtjeve Evanđelja od svojega osobnog odnosa s Gospodinom” (GE 100).

Papa Franjo u svom dokumentu nudi mnoge primjere svetih života (navodi oko 40 svetaca koji su takvima proglašeni kanonizacijom): Terezija iz Lisieuxa, Ignacije Loyolski, Ivan od Križa, Filip Neri… , ali priziva i mnoštvo nepoznatih i nevidljivih.

Pozvani smo da nasljedujemo Isusa kao što su ga oni nasljedovali, svatko na svoj način, s obzirom na svoj karakter i temperament.

Nasljedovanje, pak, nije imitiranje, nego ”otkrivanje našega vlastitog puta i stavljanje onoga najboljega u nama na raspolaganje Duhu” (usp. GE 11). Kao što reče Thomas Merton: ”Za mene biti svet znači biti tko doista jesam”.

 

    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora