Vatikan, pape i već viđen odnos prema ženama

Nakon još jedne vatikanske instrukcije (o ”prestrukturiranju župa”), kojom je Papa, potpisujući upute, potvrdio da je uloga zaređenih svećenika u sakramentalnom životu župa nezamjenjiv, takoreći je ”zalupio vrata” svim laicima s ”krutim idejama” o nekakvoj ravnopravnoj suradnji u Crkvi. Negdje prešutno (u Hrvatskoj), negdje škrgućući zubima, crkvene su institucije instrukciju primili, pročitali i – ? (vjerojatno arhivirali).

Gotovo istovremeno, Hrvatska je obznanila vijest o imenovanju Hrvatice, Marije Kolak (rođene 1970. u Đakovu) kao jedne od šest žena u 15-člansko papino Gospodarsko vijeće za kontrolu gospodarskih i financijskih transakcija vatikanskih institucija.

Marija Kolak je financijski stručnjak, predsjednica Federalnog bankarskog saveza ”Volksbanke” i ”Raiffeisenbanke”, a imenovao ju je minhenski kardinal Reinhard Marx, uz još jednu pravnicu. One će bdjeti nad gospodarskim i financijskim poslovanjem i kontrolirati ekonomsko-financijski sustav Vatikana. Imenovanja su uslijedila u sklopu papinskih intervencija protiv vrhova banaka zbog neprestane sumnje u transakcije s nekretninama u Londonu, a kao jedan u nizu poteza kojim je još papa Benedikt XVI. započeo veliko ”pročišćavanje”.

Novo imenovanje žena u Vatikanu nije više poseban novum. Oduvijek ih je bilo i ondje, u bastionu muške duhovne, političke i ine moći – ne samo kao kurtizane na papinskim dvorovima renesanse, ili kao redovnice koje su poput bestjelesnih sjena šmugnule kroz papinske odaje

Novo imenovanje žena u Vatikanu nije više poseban novum. Oduvijek ih je bilo i ondje, u bastionu muške duhovne, političke i ine moći – ne samo kao kurtizane na papinskim dvorovima renesanse, ili kao redovnice koje su poput bestjelesnih sjena šmugnule kroz papinske odaje.

Tijekom reformi vatikanskih institucija još za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI. imenovane su žene u stručna tijela, ali ipak na manje zahtjevna i eksponirana radna mjesta.

Godine 2010. udio žena među svim zaposlenima Vatikana iznosio je 17%. Papa Franjo je učinio iskorak – povjerivši ženama rukovodeća mjesta – početkom 2017. godine povjesničarka umjetnosti Barbara Jaffa postala je ravnateljicom svih vatikanskih muzeja – ili mjesta tik do vrha: dvije podtajnice u dikasteriji za laike, obitelji i život, Gabriella Gambino i Linda Ghisoni (2017). Obje su udane i imaju djecu što je još jedna inovacija u Vatikanu na takvim administrativnim razinama.

Podtajnicom Državnog tajništva Svete Stolice (”vatikanskog ministarstva vanjskih poslova”) postala je pravnica Francesca Di Giovanni. To je za sada najviši rang što ga je stekla žena.

Na Međunarodni dan žena 2019. Sveta Stolica je predstavila svoju ”statistiku”: 24% svih zaposlenih, odnosno više od 1.000 među više od 4.000 zaposlenih su žene. Naposljetku, i iz južnoslavenskog područja djeluje već jedna žena u dikasteriji za komunikaciju, Slovenka Nataša Govekar, nadležna za teološko-pastoralne zadatke.

U ogromnom administrativnom, gospodarskom i financijskom aparatu Svete Stolice dužnosnici i dužnosnice se rijetko kad imenom i prezimenom pojavljuju u javnosti. Jedna je žena ostavila neizbrisive tragove u tom aparatu, u povijesti, čak i u ”visokoj politici”.  Osoba od posebnog povjerenja pape Pija XII., premda se vodila i u životopisima apostrofira njegovom ”domaćicom i tajnicom”: Suor Pascalina Lehnert, Bavarka, časna sestra milosrdnica sv. Križa.

Eugenio Pacelli, apostolski nuncij od 1918. godine, izabrao ju je, najprije doista za vođenje njegova kućanstva. Kad je Pacelli preuzeo apostolsku nuncijaturu za Prusku u Berlinu, poveo je Suor Pascalinu za sobom, a to je značilo krupan pomak. Apostolski nuncij obnašao je automatski i dužnosti doajena Diplomatskog zbora, a to je za suradnike i suradnice značilo organiziranje i društvenog života uz političke kontakte.

Godine 1929. Pacelli je poveo Suor Pascalinu sa sobom u Rim, da bi mu bila i više nego domaćica i tajnica, zapravo savjetnica, osoba od posebnog povjerenja, organizatorica i motor papinskih akcija za pomaganje žrtvama rata i okupacije, te je zdušno surađivala s isusovcima na otvaranju klauzura rimskih samostana, u cilju sakrivanja rimskih Židova. Jedino Suor Pascalina nije uspjela nagovoriti papu Pacellija na verbaliziranje glasnih poruka što ih je slobodni svijet od njega očekivao.

Suor Pascalina je bila jedina osoba kojoj je papa Pacelli povjerio pismo, sa zadatkom da ga otvori kad bi Nijemci ostvarili Hitlerov plan da otmu papu i interniraju ga u Njemačku. Tada bi Suor Pascalina slobodnom svijetu obznanila da su Nijemci ”oteli Eugenija Pacellija”, a ne papu Pija XII., kojeg u tom trenutku ne bi bilo, jer bi odstupio od Petrova prijestolja. No do otmice ipak nije došlo.

Zbog takva položaja i utjecaja Suor Pascalina stekla je ne samo poštovanje, nego i niz neprijatelja među kardinalima, s kojima je ”imala problema”. Postala je ”omiljenom” metom karikatura, čak i u međunarodnim novinama, benevolentno kao virgo potens (naziv iz Lauretanske litanije) ili, nešto zlobnije, kao la papessa, koja željeznom metlom miješa papinski dvor.

Neposredno nakon smrti pape Pija XII. državni tajnik Svete Stolice kardinal Tisserant joj je neuvijeno priopćio da joj ondje više nije mjesto.

Imenovanje žena je bez sumnje jak signal i priznanje Svete Stolice za međunarodno priznate stručnjakinje. Papa je prepoznao potencijal žena iako bi on sam, nakon svakog imenovanja upozoravao da ”nije dovoljno žene promaknuti na visoke položaje u Crkvi”, jer ”žena je nešto više, mistički više”, i da se o tome treba temeljitije razmišljati.

Razmišljati? O čemu i u kojem pravcu?

Doista, postavljanje žena na odgovorne dužnosti znači imenovati ih u operativne poslove na marginama Crkve. Žene osiguravaju funkcioniranje struktura, koje pak omogućavaju svećenicima da se posvete zadacima sakramentalnog značaja Crkve. Možda je Papa htio potaknuti razmišljanje o uključivanju žena u te središnje krugove koji jedino omogućavaju crkvene službe.

Ali razmišlja se već odavno, argumenti pro et contra su odavno na stolu. Nije vjerojatno da će nova razmišljanja i promišljanja iznjedriti spoznaje nove kvalitete.

Godine 1929. Pacelli je poveo Suor Pascalinu Lehnert sa sobom u Rim, da bi mu bila i više nego domaćica i tajnica, zapravo savjetnica, osoba od posebnog povjerenja, organizatorica i motor papinskih akcija za pomaganje žrtvama rata i okupacije, te je zdušno surađivala s isusovcima na otvaranju klauzura rimskih samostana, u cilju sakrivanja rimskih Židova. Jedino Suor Pascalina nije uspjela nagovoriti papu Pacellija na verbaliziranje glasnih poruka što ih je slobodni svijet od njega očekivao

Godine 2002. sedam žena se na brodu na Dunavu dalo zarediti za katoličke svećenice. Zaređenje je obavio biskup, suspendiran, no ne i osporavan u svojem biskupskom dostojanstvu.

Izopćenje iz Crkve slijedilo im je svima istog trenutka. Zaređene svećenice nisu odustajale od obavljanja svih sakramentalnh službi – mahom u SAD-u, ali u srednjoeuropskim i zapadnoeuropskim župama. One su se pomirile s činjenicom da žive u trajnom ”grijehu”, zavađene s Crkvom.

Ovo stanje ih opterećuje. Mislim da se one, u interesu stvari, namjeravaju nositi s tim stanjem. Možemo se zapitati što bi bilo da je Martin Luther savijao leđa i bio neodlučan oko reformiranja Crkve. Ne bismo imali reformaciju, ne bismo imali ni ideju drugačijeg mišljenja i promišljanja dogmatske istine. Luther je svijetu donio – po viđenju rimskog pape – herezu, a za manje opterećenu misao bogatstvo novih ideja.

Tako i ove svećenice žele biti ”znakom” i ”Kairosom” za Papu i za ljude koji znaju prepoznati i pravilno tumačiti znakove te koristiti pravi trenutak.

Imenovati žene za sve moguće karijerne poslove, bilo je i vrijeme za Crkvu, koja u tom pogledu debelo kaska za sekularnim društvima.

Hrvatska je ponosna što je papa Franjo na tako važno mjesto imenovao Mariju Kolak. Ipak ne valja zaboraviti da su žene od središta i srca crkvenog života udaljene kao i do sada, i da nema naznaka da će papa Franjo i dalje prizivati reforme, a sustezati ih kad treba doći do ozbiljnih pomaka.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora