Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (9)

Na kraju recimo da je biskupovo ljubovanje s domaćicom i rađanje djeteta bilo razlogom njegova smjenjivanja s biskupske časti, odnosno razlogom njegova nestanka, mučenja i likvidacije, djeluju krajnje nategnuto.

Biskupova griješnost mogla je izazivati određenu osudu kod vjernika, kod partizana koji nisu bili komunisti, a u tom kraju takva je bila većina – otpadnika od HSS-a, dezertera iz domobranstva, suputnika revolucije i karijerista koji su na vrijeme uočili ishod rata. Drugi, puno važniji razlozi morali su biti uzrokom biskupova nestanka.

Čudno je (blago rečeno) da u pozamašnoj Hudelistovoj biografiji  ”Tuđman” (2004.) nema o ovoj aferi ni riječi. Lako bi se stekao dojam da se ovim prešućivanjem želi umanjiti ili otkloniti bilo kakva sumnja o Tuđmanovu učešću u njoj. Ta riječ je o jednom biskupu, o njegovu misterioznu nestanku, o Tuđmanu koji je postao ”otac domovine”!

Kad je riječ o drugim izvorima koji tematiziraju nestanak biskupov onda je njihova slabost višestruka.

Prvo, od svjedoka koji su davali neke podatke nije na kraju zatraženo da ili oni stave svoja saznanja na papir ili da ih izdiktiraju u zapisnik, pred svjedocima, i potpišu. Onako kako je to radio Krunoslav Draganović, neposredno poslije rata, prikupljajući svjedočanstva o partizanskim egzekucijama nakon rata.

Čudno je (blago rečeno) da u pozamašnoj Hudelistovoj biografiji  ”Tuđman” (2004.) nema o ovoj aferi ni riječi. Lako bi se stekao dojam da se ovim prešućivanjem želi umanjiti ili otkloniti bilo kakva sumnja o Tuđmanovu učešću u njoj. Ta riječ je o jednom biskupu, o njegovu misterioznu nestanku, o Tuđmanu koji je postao ”otac domovine”!

Drugo, svjedočenja crkvenih službenika treba uzimati s rezervom, jer je logično da će oni a priori optuživati partizansku stranu imali dokaza ili ne.

Treće, uočene neskladnosti, nepodudaranja činjenica i podataka kod pojedinih iskaza nitko nije podrobnije ispitao.

Četvrto, određene rezerve sa strane Crkve da dublje i obuhvatno istraže ovaj slučaj, također, izazivaju određenu dvojbu.

Peto, odustajanje od temeljitog istraživanja u pravcu tvrdnje da je biskup Carević bio doušnik UNS-a i Gestapoa i zapravo došao i Zagorje po zadatku, izaziva sumnju da se tako želi prikriti njegova takva eventualna djelatnost.

Jer, u nekim postupcima biskupovim, uzetih u svjetlu svjedočenja potomaka ljudi iz onoga kraja, nazire se gestapovski rukopis – pokušaj duboke infiltracije u neprijateljske redove koristeći sva sredstva i sve ljude koji stoje na raspolaganju, a onda se takav kanal/doušnik likvidira kako ne bi sve ispričao protivničkoj strani.

Pogotovo što je u najbližoj Stepinčevoj okolini djelovao vrhunski gestapovski agent, stručnjak za Katolićku crkvu, Vilko Heger.

Sva ta svjedočanstva, više ili manje autentična, ipak nisu dokazi. Ona idu u red usmene predaje koju će tek trebati potvrditi ili osporiti. Kako ćemo se prema tim svjedočenjima odnositi ovisi, prvo, od kredibiliteta autora svjedočanstava i, drugo, od našega političkog, ideološkog i svjetonazorskog kuta iz kojega ih promatramo.

Pogotovo što su iskazi tobožnjih svjedoka zapravo iskazi iz druge i treće ruke. Davanje povjerenja takvim iskazima je potpuno neproduktivno.

Ono, povjerenje, vodi u subjektivno i voluntarističko procjenjivanje situacije koju se nastoji iskoristiti u neke druge a ne u istinoljubive svrhe. Takav postupak se ne može opravdati ničim prihvatljivim.

Upadljiva je mlakost i nevoljkost u postupanju države i Crkve u rješavanju slučaja biskupa Carevića od 1990. do danas. Tražili su dokaze i vinovnike zločina, ali su molili Boga da ih ne nađu!

Bez posmrtnih ostataka nije moguće bilo što pouzdano utvrditi o uzrocima i vremenu smrti. Tko je prijavio nestanak? Crkva, država (koja), vojska (koja)? Sve stoji.

Upadljiva je mlakost i nevoljkost u postupanju države i Crkve u rješavanju slučaja biskupa Carevića od 1990. do danas. Tražili su dokaze i vinovnike zločina, ali su molili Boga da ih ne nađu!

Nitko ne može pouzdano reći kad je biskup ubijen? Čak ni da li je ubijen? Za takvu tvrdnju, ponavljamo, nema valjanih dokaza.

Osobe koje su proglašene nestalima mogu ali i ne moraju biti mrtve. Zbog protoka vremena i starosti biskupove on je sigurno mrtav, ali ne možemo znati niti tvrditi da li je umro nasilnom ili prirodnom smrću. Dokaza ni za što nema!

Najtočniju i najprihvatljiviju dijagnozu slučaja dubrovačkoga biskupa Carevića dao je fratar iz franjevačkoga samostana u Klanjcu: ”Nestalo ga je”!

Ako je biskup doista bio onako zvjerski mučen, Ivanjek se opravdano i hrabro pita kakvi su to ljudi mogli učiniti: ”Zar je to moglo niknuti nakon tolikoga dobrog sjemena koje je sijala Crkva? Ili je baš kler zakazao? Jesmo li odgovorni za stanje duha u hrvatskog čovjeka? Bože, kako ćemo stati pred tebe?”

Znajući, prema svjedočenju ljudi iz Crkve, da je prije Drugog svjetskog rata vjeronauk bio najomraženiji predmet – odgovor se nameće sam od sebe!

Mi ovim stavovima ne želimo obezvrijediti ničije mišljenje, ne želimo umanjivati bilo čiju krivnju, a pogotovo ne želimo da se i dalje krije istina u ovom slučaju.

No, upozoravamo da su neutemeljene tvrdnje i nedokazani postupci kontraproduktivni cilju kojemu zapravo svi težimo: istini o nestanku i sudbini biskupa Carevića.

(Kraj feljtona).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (8)
    •  Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (7)
    •  Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (6)
    •  Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (5)
    •  Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (4)
    •  Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (3)
    •  Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (2)
    •  Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (1)
    •  Ante Tomić bez znanja

> Svi tekstovi ovog autora