autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (7)

AUTOR: Nikica Mihaljević / 28.06.2020.
Josip Marija Carević

Josip Marija Carević

Gospodin Pavlinić nam je, štoviše, vrlo ljubazno ustupio i tekst svoga školskoga druga Josipa Kolesarića (1929-2008), koji je nastao neposredno poslije 2010. godine. Donosimo ga u cijelosti, prvi puta uopće u javnost, bez ikakvih redaktorskih i pravopisnih popravaka:

Josip Kolesarić

SUDBINA JEDNOG BISKUPA

O biskupu dubrovačkom podatke sam prikupio prema kazivanju moga prijatelja Vlade Zajeca.

Biskup Dubrovački pojavio se jednog dana u selu Vižov[l]je, u Hrvatskom zagorju, blizu crkve na Strmcu. Biskup je došao u selo Vižov[l]je, (nedostaje dio teksta u originalu – op. N. M.) ali je živjela u Dubrovniku i služila kod biskupa kao kućna pomoćnica.

Odmah po svom dolasku biskup je otišao u školu i zamolio osoblje škole da mu odaberu nekoliko bistrih dječaka koji bi služili kod mise kao administranti. Svi dječaci trebali su biti bistri i sposobni da opslužuju kod mise. Jedan od tih sam bio i ja. Tom prilikom biskup nas je upoznao sa našim dužnostima kod bogoslužja. Tom prilikom prvi puta sam se upoznao i vidio biskupa Carevića.

S vremenom sam upoznao i neke druge pojedinosti, pa sam tako doznao da je biskup morao napustiti mjesto u Dubrovniku, zbog ljubavne veze sa svojom sluškinjom, iz koje se rodilo dijete, biskup je morao napustiti Dubrovnik.

Pošto je njegova priležnica rekla da u njenom mjestu njena majka ima kućicu u kojoj živi njena majka sama, te da će se i oni moći smjestiti u tu kućicu.

U blizini njihove kućice, na povišem brijegu, nalazila se crkvica u kojoj će biskup moći služiti svetu misu, ispovijedati narod, krstiti novorođenčad i vršiti druge crkvene obaveze. Nije poznato da li je biskup za te sve obaveze imao dozvolu viših crkvenih vlasti.

Prvo je u kuću ušao jedan partizan, vjerojatno da obavijesti političkog komesara Tuđmana. On se ubrzo vratio i obratio se biskupu: “Ulazi”. U toj kući ga je preslušao Franjo Tuđman. Nakon saslušanja za koje se ne zna koliko je dugo trajalo, Tuđman je izašao i re­kao partizanima: Vodite ovog gujceka (prasca – op. N. M.). Znate kamo ga trebate odvesti

Dolazak biskupa u Zagorski kraj izazvalo je brojna nagađanja od mještana, ali i od strane ustaša i partizana. Ustaše i gestapo pratili su taj kraj i kretanje njima sumnjivih lica.

U tom kraju nalazila se partizanska tiskara koja je tiskala novine koje su pokrivale područje Hrvatskog zagorja, zatim Siska, Kutine pa čak Bjelovara i Podravine.

Ustaše i Gestapo znali su za ovu tiskaru i da se ona ”tu negdje skriva”, ali njeno mjesto nisu otkriti cijelo vrijeme rata. Držali su da im biskup tu može pomoći. Isto to su mislili i partizani. Partizani, koji su inače strogo skrivali mjesto gdje se tiskara skriva.

Kontakti sa biskupom nisu bili česti, dapače bili su rijetki i samo prilikom odlaska u Zagreb. Ali i ti kontakti čini se pokazali su se bezuspješni.

Partizani su sumnjali u biskupa da je on poslan u taj kraj da bi otkrio tiskaru. Tim krajem stalno su švrljale ustaše i gestapo da bi otkrili tiskaru.

Tiskara je bila u jednoj kleti, u bunkeru iskopanom u zemlji, dobro čuvana, kako od domaćih ljudi, a posebno od stranih lica. Novinar i osobe koje su opskrbljivale i ru­kovale tiskarom bili su na vrijeme upozoravane na kretanje vojske i civila i drugih stranih lica. Tiskara je cijelo vrijeme rata bila tako dobro čuvena tako da nikada nije otkri­vena.

Biskup je došao u naš kraj negdje 1943. godine. Pozna­to je da je biskup u razgovoru sa seljacima i ženama bio zainteresiran, gdje su njihovi sinovi ili muževi. Žene kao žene, požališe se priliko[m] ispovjedi da su im sinovi i muževi u par­tizanima, odnosno da su neki koji su lakše ranjeni skriveni u kućama ili štagljevima.

Pretpostavljalo se da je ta informacija došla do ustaša, a da je tu informaciju dojavio ustašama, biskup. Jednog ranog jutra upali su u selo ustaše, pretražili su sve kuće i pohvatali sve muškarce. Neke su smaknuli na licu mjesta, a dvojicu odveli u zatvor na Savskoj cesti. Žene su teško i nemilice isprebijali.

Narod je posumnjao na biskupa, jer se sve to dogodilo svega par dana nakon zlokobne ispovjedi. To se, po pričanju mještana smatralo teškim biskupovim grijehom i prijestupom.

Pošto se znalo da su dva mladića odvedena u Zatvor u Zagrebu, vjerojatno su roditelji molili biskupa da otiđe u Zagreb i ishodi njihovo puštanje iz zatvora.

Poznato je, da je biskup jednog dana, obukao ustašku uniformu, koju je dobio od ustaša, kao i svi crkveni službenici. Biskup nikada nije oblačio tu uniformu. Tako su ljudi doznali da biskup posjeduje ustašku uniformu. On je navodno tu unifor­mu obukao iz tih razloga da bi ishodio oslobođenje tih mla­dića, iako je malo kad odlazio iz sela.

Nažalost taj odlazak nije uspio. Jedan mladić je zavr­šio u logoru ili zatvoru, a drugi je svoj život okončao u logoru Dahau.

Prema svemu se procjenjuje, da je biskup tim pokuša­jem, nastojao spasiti mladiće i na taj način htjeo je da se iskupi za nastalu tragediju.

Pod konac rata biskup je u dva maha pokušao pobje­ći u Zagreb. Oba puta mu to nije uspjelo. Prvi puta, sa dva kovčega pošao je prečacem u Vel. Tegovišće na željezničku stanicu.

Oba puta su ga presreli partizani koji su ga čuvali. Pitali su ga kuda ide. Kada im je rekao, da ide u Zag­reb, pošto su to bili domaći ljudi lijepo su mu rekli: Zna­te da ne smijete ići iz sela, vratite se i ne idite više nikamo iz sela. Mi vas čuvamo.

Drugi put biskup je pokušao ići, ali putem koji vodi kroz Vižovlje i Domahovo u Veliko Trgovišće. Negdje u Vižovlju presreli su ga partizani. Biskup se vratio kući kod svoje priležnice. To je bio posljednji pokušaj njegova bijega.

Konac rata bio je na vidiku. Kada je rat okončan, došli su partizani i po biskupa su došla dva partizana i odvali ga na ispitivanje u Veliko Trgovišće. Ta dva partiza­na bila su iz sela Domahova ili Dubrovčana. (Piscu ove zabilješke nije poznato iz kojeg sela su bili. Oni nisu više živi).

Kad je biskup predveden političkom komesaru nije znao s kime će se susresti.

U kući, koja je bila na cesti koja vodi od Gubeševa prema Vel. Trgovišću, pokraj samog mosta u Vel. Trgovišću, sa lijeve strane nalazila se drvena kuća Tuđmanovih.

Kad je biskup predveden političkom komesaru nije znao s kime će se susresti. U kući, koja je bila na cesti koja vodi od Gubeševa prema Vel. Trgovišću, pokraj samog mosta u Vel. Trgovišću, sa lijeve strane nalazila se drvena kuća Tuđmanovih

Prvo je u kuću ušao jedan partizan, vjerojatno da obavijesti političkog komesara Tuđmana. On se ubrzo vratio i obratio se biskupu: “Ulazi”. U toj kući ga je preslušao Franjo Tuđman. Nakon saslušanja za koje se ne zna koliko je dugo trajalo, Tuđman je izašao i re­kao partizanima: Vodite ovog gujceka (prasca – op. N. M.). Znate kamo ga trebate odvesti.

Nakon toga ova dvojica uzeše uže kojim je biskup bio zavezan, rekoše da se klekne, a onda zavezaše uže za nogu i tako su ga tjerali da puzeći hoda, pritom je je­dan zajahao na leđa, a biskup je tako klečeći hodao. Tako su bisku­pa tjerali putem prema Strmcu.

I tako su biskupa tjerali put Strmca.

Tu ga odvedoše do jedne šumice kojih 200 metara udaljene od crkve na Strmcu.

Ovdje počinje priča koju mi je ispričao Vlado Gašpar. Njegova je kuća i danas tik do te šumice. On je pred dvije godine prošao cijelu tu šumicu, ali nigdje nije mogao pronaći njegov grob, iako je kao dječak znao mjesto gdje je biskup pokopan. Sada je šuma toliko izrasla da bi trebalo c[i]jelu šumu prekopati, da bi se našao biskupov grob.

Kada sam razgovarao s Vladom Zajecom, da biskup nije pokopan u toj šumici nego u šumi koja pripada selu Pušave.

Nažalost Vlado Gašpar je ovog proljeća umro. Tako više nikoga nema, osim Vlade Zajeca, s kojim bi[h] mogao izmijeniti misli o žalosnoj sudbini biskupa Carevića.

***

O biskupovoj obitelji malo se toga znade. Biskupova priležnica je poslije rata umrla, a njegova kćerkica se udala u neko selo, ali, niti Vlado Zajec niti Vlado Gašpar, nisu mi mogli reći koje je to selo i dali je još ona živa.

Tako je eto nestao svaki trag biskupa i njegove obite­lji.

Pred par dana Vlado Zajec mi je nešto rekao o biskupovoj sudbini, ali ja se toga više ne sjećam. Takva je sudbina svih nas smrtnika.

(Nastavlja se)

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (9)
     Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (8)
     Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (6)
     Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (5)
     Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (4)
     Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (3)
     Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (2)
     Uloga Franje Tuđmana u nestanku biskupa Josipa Carevića (1)
     Ante Tomić bez znanja

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1