U prljavom sustavu pravosuđu nitko ne vjeruje

Krajem veljače ove godine Općinski sud u Splitu oslobodio je optužbe sutkinju zadarskog Trgovačkog suda Tinu Grgas da je 17. kolovoza i 6. rujna 2022. godine u prodavaonici tvrtke ”C&A” u prodajnom centru ”Supernova Zadar” krala odjevne artikle.

Taj je slučaj bio od javnog interesa upravo zato jer se radi o okrivljenoj koja je sutkinja i ponašanje za koje je osumnjičena nije nikako bilo spojivo s njezinom dužnošću, zato ju je i Državno sudbeno vijeće suspendiralo sa sudačke dužnosti za vrijeme trajanja kaznenog postupka.

Kako nisam uspio pronaći navedenu presudu, iako je trebala u anonimiziranom obliku biti objavljena upravo radi interesa javnosti, tako nisam mogao sagledati način na koji je tužiteljstvo temeljilo optužnicu niti analizirati dokaze, pa se ova kolumna temelji samo na medijskim priopćenjima u kojima se navode bitni dijelovi obrazloženja oslobađajuće sudske odluke.

Daljnje reakcije javnosti, kojima se dovodi u pitanje je li ta presuda uopće bila zakonita i je li kazneni sud išao na ruku svojoj kolegici kada ju je oslobodio, zahtijevaju kritički osvrt od strane medija.

Tim više što su neki mediji skloni potpuno nekritički pristupiti samoj temi, kao, na primjer, Sanja Modrić u Telegramu kada ovaj slučaj stavlja u kontekst pravosudnih skandala, navodeći unatoč oslobađajućoj presudi sutkinju ”koja je krala po dućanima”.

Okrivljena je oslobođena optužbe za produljeno kazneno djelo krađe zato što se nije moglo dokazati da je uopće dana 17. kolovoza 2022. godine ona bilo što ukrala u navedenoj prodavaonici, a dokazi su se temeljili na snimkama video nadzora i iskazima svjedoka, naročito djelatnica trgovine.

Ni nadzorne kamere ni djelatnice trgovine, nisu uhvatile okrivljenu na djelu. Za etikete koje je jedna djelatnica navodno pronašla, nije se moglo uopće utvrditi da te etikete postoje, niti kada su pronađene, na nadzornoj kameri nije bilo moguće vidjeti da je djelatnica pronašla bilo kakve etikete, a u konačnici okrivljena nije bila uopće niti u doticaju s artiklima kojima su te etikete trebale pripadati.

Putem video snimaka utvrđeno je da okrivljenica iz prodavaonice nije izašla s popunjenom torbom, a na teret joj je bilo stavljeno da je ukrala haljinu, suknju i četiri bluze. U samoj prodavaonici nije učinjena inventura pa niti napravljen popis robe na stanju i stvarni broj artikala u trgovini.

Već samim time, kako bi se bilo kome moglo staviti na teret kazneno djelo krađe ako nije poznato uopće ima li tih artikala u dućanu i koji je njihov broj? Jasno je iz toga što stoji u obrazloženju ove presude da nije bilo dokaza da je okrivljena počinila kazneno djelo krađe navedenog dana.

Sumnja da je okrivljena počinila kazneno djelo krađe dana 6. rujna 2022. otklonjena je time što je sud u cijelosti poklonio vjeru njezinoj obrani da je u vrijeme kada je iz dućana izašla bez da je platila artikle bila pod stanjem akutnog stresa, jer je bila na telefonu sa svojom sestrom koja je imala teških osobnih problema, a i sama je bila suočena s osobnim problemima i radila je na teškom sudskom predmetu. I uslijed toga, pažnja joj je popustila i izašla je iz dućana bez da je platila.

No s obzirom na to da ničim nije dokazano da je ranije, dakle 17. kolovoza iste godine bilo što u navedenom dućanu ukrala, onda joj se nije moglo na teret staviti produljeno kazneno djelo krađe kao ni jedno kazneno djelo krađe na dan 6. rujna.

Međutim najveće kritike javnosti upravo se odnose na to što je sud poklonio okrivljenoj vjeru u vezi akutnog stresa; javnost ne osporava sudsku odluku u dijelu koji se odnosi na događaje od 17. kolovoza.

No zar je postojanje akutnog stresa doista nešto što nikako ne bi moglo ni jednog okrivljenika u usporedivoj situaciji osloboditi od optužbe za krađu?

Meni se osobno jednom dogodilo da sam izašao iz dućana bez da sam platio, jer sam u tom trenutku bio na telefonu s kolegicom koja me zvala radi nekog problema na poslu. Sjetio sam se i vratio u dućan platiti, nije bilo nikakvih problema. Drugi put sam plaćao karticom, ali nepažnjom nisam primijetio da transakcija nije prošla; djelatnica dućana je dotrčala za mnom, vratio sam se u dućan i platio.

U usporedbi s ovim slučajem, da su u tim dućanima postojale prethodne sumnje na krađu, mogao sam završiti s optužbom za kazneno djelo krađe. I tada mi, barem prema reakcijama javnosti, ne bi mogla pomoći činjenica što sam bio smeten, pod akutnim stresom ili sam se zabunio, čak ni onda kada ne bi postojali bilo kakvi materijalni dokazi da sam bilo što ikada ukrao.

U konkretnom slučaju sutkinje Tine Grgas, bilo je raznih mogućnosti. U navedenom slučaju mogla je kontinuirano krasti neka druga osoba, koja je vrlo snalažljiva u načinu na koji to radi da ne bude otkrivena. Mogao je u dužem vremenskom periodu krasti veći broj različitih nepoznatih počinitelja.

Potkradati su mogle i djelatnice dućana, tim više što se ne radi inventura pa je onemogućeno otkrivanje i dokazivanje kaznenog djela krađe. Moglo je biti i da su se stvari izgubile, a moguće je i da su etikete i magnetske zaštite skidane kod redovne prodaje pa ih je netko slučajno stavio na drugo mjesto i da ništa nije bilo ukradeno.

Moguće je i da su djelatnice dućana bile pod pritiskom poslodavca da se što prije nađe kradljivac, tim više ako im je poslodavac uzimao od plaće za vrijednost ukradene robe. Tada je poticaj da se nađe počinitelja i veći, jer se njegovom osudom može osigurati i povrat novca za ukradenu robu putem imovinsko-pravnog zahtjeva (od kojeg je dućan u konkretnom slučaju odustao).

S obzirom na niz mogućnosti i teorija, kazneni sud da bi nekoga osudio za kazneno djelo krađe, mora raspolagati izravnim i uvjerljivim dokazima i ne može nekoga osuditi na temelju toga što bi možda bilo kad bi bilo.

Reakcija javnosti da se u ovom slučaju radilo o još jednom pravosudnom skandalu, međutim i nije tako neobična, naročito nakon nedavnih saznanja o očito neetičnim postupcima sudaca i pravosudnih dužnosnika.

Toliko je velik gubitak povjerenja građana u pravosuđe da se naprosto svaki postupak koji se vodi protiv neke javne osobe i dužnosnika stavlja pod sumnju i propituje se njegova zakonitost.

Nesposobnost države da se bori s korupcijom i drugim kriminalnim aktivnostima u vlastitim redovima u potpunosti je uništila povjerenje građana u cijeli sustav, pa tako jedna logična, jasna i dobro obrazložena oslobađajuća presuda za životnu situaciju koja se može svakome dogoditi izgleda kao još jedna prljava igra.

Na kraju više nitko neće moći nikome vjerovati, pa će i nedužni biti krivi.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Oportunističko iskorištavanje homofobije u političke svrhe
    •  Svi zajedno protiv fašizma u Njemačkoj!
    •  Pravda za Split Pride 2011.
    •  Ugled policije spašava uklanjanje kukolja iz žita
    •  Ženomrzačko smo društvo jer se nasilje nad ženama ne osuđuje
    •  ''Fali ti jedan papir'' za presađivanje organa
    •  Građanska smrt za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj
    •  ''Vili, daj ostavku!'' Da, zašto ministar ne da ostavku?
    •  ''Ne lamačite jezičinama'' nije standard liječničke komunikacije
    •  Politička taktika transfobije za povratak u neolitik

> Svi tekstovi ovog autora