autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom
Jasminka Matić
Ono što pojedinim domaćim muzičkim pedagozima nije polazilo desetljećima za rukom u besplodnim pokušajima da se predivnom instrumentu harmonici ”da pomilovanje” u hrvatskom izvođačkom i slušačkom okruženju, pošlo je za rukom, točnije za harmonikom, Elvisu Staniću, vrhunskom muzičaru i jednako tako vrhunskom team play makeru, u ponedjeljak, nastupom u Zagrebu u Centru za kulturu Travno.
Koncert održan 4. prosinca, u ponedjeljak navečer, bio je dio programa profiliranog prema zahtjevima urbane, senzibilizirane i zrelije publike željne kvalitetne kulturne ponude, i predstava i koncerata, kao i međusobnih susreta i druženja u lokalnom okruženju popularnog novozagrebačkog naselja.
U sklopu projekta ”Elvis Stanić – French Touch: Accordion Project”, naš višestruko talentirani i nagrađivani multinstrumentalist večer je posvetio, kako se najavljivalo uoči zagrebačkog koncerta, upravo harmonici, tangu i francuskoj šansoni.
Od najavljivanog ništa nije izostalo: French Touch odveo je publiku na predivno putovanje uz ugođaj harmonike i nestašnog duha pariških caffea, joie de vivre, šarmantne muzičke šetnje Saint Germainom, uz rijeku Seinu, potom dalekog puta preko oceana, ritmova Kube i Kariba, sjetu uz čarobne noći u Havani, strastvenog tanga Astora Piazzolle, ponešto brazilske saudades, do upoznavanja tanga Richarda Galliana, senzualnosti i kontemplacije.
I bio je to doživljaj izuzetne muzičke usklađenosti muzičara Elvisa Stanića na harmonici, Darka Mihelića na kontrabasu, Andyja Cecha na bubnjevima i Alda Foška na klaviru. Znalački, nadahnuto, temperamentno, uvjerljivo, ispunjeno, smisleno…
Zna se zašto smo ovdje, naglasio je Elvis.
U nadahnutom muzičkom putovanju prisutne je ujedinilo zajedništvo doživljaja i opuštenosti, i svi kao jedan, u tom jedinstvu, u koloni bez zastave, spremni za nastavak putovanja, ponovno iskustvo užitka i opuštenosti, sigurnosti, umjetničkog doživljaja, povratka mirnijem, humanijem doživljaju, dijeljenju zajedničke fascinacije muzičkom izvedbom. I nisu prisutni bili spremni za dom već za bis, i još jedan, i još jedan, nitko za otići doma…
U toj koloni čovjek poželi biti.
Kao i poželjeti da harmonici vrati se mjesto i u više hrvatskih muzičkih škola i na pozornici, i veselicama, bez obzira na to koje akorde na njoj zasvirali, tanga ili kola.
Mogu akordi i veseli, i sjetni, samo da se harmonika, poput Pepeljuge, više ne ”skriva” u tamnim, zabačenim prostorima tavana. I sve samo iz razloga što isključivce podsjeća na ”istočnjački melos”, na neizbježni instrument svadbi i veselica.
Kvartet na čelu sa Stanićem i njegovom harmonikom u podlozi i maestralnom svirkom odradili su čudesan koncert, a on ujedno, simbolično rekla bih, i za come back neopravdano zapostavljenog sjajnog instrumenta.
I mislim, nakon Elvisa i bravurozne izvedbe na harmonici, možda se sjeti netko da učini se koji potreban korak da i djeca joj se vrate, i za njeno učenje odluče češće ako zaživi u programu muzičkih škola…
I tada za njeno učenje neće morati potezati u Sloveniju, ili Istru… I možda se uz Elvisa otkrije još mladih nada i talenata.
Rijetko će tko osmisliti ili izvesti tako romantično, sjetno, sretno i čarobno muzičko putovanje zemljinom kuglom i muzičkim stilovima i ritmovima, uz sve navedene instrumente uz podlogu u harmonici, i uz nju klavir, kontrabas i bubnjeve, kao što su to odradili Stanić i momci, šarmantno nas vodeći na zanimljivom i ugodnom putu do potpunog opuštanja publike.
Oduševljena kolona s muzičkog putovanja vratila se preko Istre i Učke, odakle nam muzičari i dolaze, u Zagreb, u kojem su, kako su potvrdili, muzicirali prvi put, jer Samobor, gdje su svirali, kao Zagreb se još ne računa.
Preko poklona u vidu istarskog plesa balun donijeli su nam u predblagdanski božićni ugođaj duh i dah romantike, nostalgije, sjećanja na stare vrijednosti, sigurnost, tradiciju, ljubav, ljepotu, pomirljivost i koegzistenciju, uz onu muzičkih stilova i onu možebitno drugu, ljudsku, također moguću i potrebnu, kao i snažnu usmjerenost na pozitivu, dijeljenje, skladnost koju su prisutni znali prepoznati.
Uz sjetu na vrijeme kada nam je bilo lijepo, posebno romantično završivši u finalu French Toucha jazzy originalnom verzijom ”Ju te sam se zajubija”… I mi svi za njima, u taktu…
I čovjek poželi biti dio takve kolone i u njoj, u zajedništvu, sigurno i u ritmu nastaviti koračati. Bez zastave. I ne samo u predbožićno vrijeme.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77
• Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje
• Nesigurnost mladih ogledalo je društva
• Mentalno zdravlje: u zdravom tijelu zdrav duh
• Ima li nade da put nekog Jazda krenu svi isključivi?
• Nikad aktualniji Krleža i vječna misija žene
• Najvažnije utakmice su one za čovjeka i humanost
• Akcija stadion 1941. i 80 godina poslije
• Odurnom Zekanovićevom seksizmu: neće proći!
• I mi svoj Ku Klux Klan za utrku imamo
• Dižem glas za red i uvažavanje čovjeka u školi i u društvu
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Centar za kulturu Travno, Elvis Stanić, Jasminka Matić, Kava bez šećera, Zagreb
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
