autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

U ime U

AUTOR: Renato Baretić / 03.12.2013.

Rijetko se slažem sa stavovima svojeg davnog znanca, još iz maturantskih dana, Romana Bolkovića. Također, znam da nije umjesno prema poslodavcu reklamirati članak s nekoga drugog portala, ali ovaj put moram biti sasvim izvan svoga svjetonazorja i boljih običaja: pogledajte i probajte temeljito razumjeti ovaj Bolkovićev članak: ”Biste li radije da vaš sin oženi Srpkinju ili Hrvata“.

 

Suglasili se s njim ili ne, ne možete dalje ako ne priznate da je riječ o najanalitičnijem tekstu koji se u zadnjih mjesec dana pojavio glede ovoga besmislenog i beskorisnog, (i za koga, čak i Markićku!), nedjeljnog referenduma. Sad je već kasno, znam, jer ovu kolumnu započinjem užežin (“uoči”, za Hrvate koji ne poznaju dijalekte hrvatskog jezika) toga nesretnog referenduma, a bit će objavljena kad se već budu debelo znali rezultati, ali svejedno mislim da je dobro pročitati je, e da biste shvatili zašto ste prekjučer zaokružili “ZA” ili “PROTIV”, ili pak u širokom luku zaobišli svoje biračko mjesto (pas mater svima takvima, ovim trećima, i na izborima i na referendumima, što se mene tiče!).

Konzervativci su, svi i svuda, ljudi bez sposobnosti da uoče išta pozitivno u razlikovanju i različitostima na ovom planetu i u svim društvima na njemu. Oni ne znaju i, baš uslijed tog neznanja, ne žele uživati u postojanju ičega drugačijeg od sebe

 

Dok vi čitate i razmišljate, nadam se, o ispravnosti svoga nedjeljnog postupka, ma kakav bio, ja se okrećem onom što mi je najbliže, jeziku. Jeste li ikad razmišljali o razlici između hrvatskih riječi “porodica” i “obitelj”? Meni je na tu razliku, još kao studentu fonetike, na Medicinskom fakultetu, na kolegiju Patologija sluha, ukazao divno šašav profesor dr. Mihovil Pansini, u nekoj sasvim usputnoj digresiji usred predavanja o, mislim, nistagmusu. Razmišljajte o riječima i njihovu porijeklu, rekao je, pa nastavio: “Obitelj”, to je skupina ljudi koja zajedno obitava, bez obzira na to ima li među njima krvne povezanosti ili nema, a “porodica”, to je zajednica, skupljena ili raštrkana, koja je povezana zajedničkim porijeklom, porodom iste prapraprabake, istom krvlju i DNK-om.

 

Kužite tu razliku? Porodica je krvno vezana, ali ne mora živjeti zajedno, a obitelj obitava na kupu, iako ne mora nužno biti istoga porijekla. Kužite da su totalni idioti (džaba su i krečili i učili!) svi oni lingvisti koji opušteno tvrde da je “porodica” tek srpski sinonim za hrvatsku “obitelj”? Kužite li onda, posljedično, da ime inicijative “U ime obitelji” na semantičkoj razini zapravo zagovara baš ono protiv čega se mjesecima, neznano zašto, borila? “U ime porodice”, to bi bilo jedino jednoznačno značenje njihovog, tobože prokreativnog pokreta, ali “porodica”, je li, svi znamo, to je nekakva tamo srboćirilična riječ, Hrvatima sasvim strana i nepoznata, pa su je porodoljubi u ime obitelji zamijenili tobožnjom istoznačnicom.

 

Konzervativci su, svi i svuda, ljudi bez sposobnosti da uoče išta pozitivno u razlikovanju i različitostima na ovom planetu i u svim društvima na njemu. Oni ne znaju i, baš uslijed tog neznanja, ne žele uživati u postojanju ičega drugačijeg od sebe. To su oni famozni “ljudi od jedne knjige”, potpuno uvjereni u to da je znanje što su ga oni sami za života prikupili i prihvatili ujedno i sve znanje svijeta, i da nikome drugome ništa više od toga nije potrebno. Oni se rijetko smiju od srca, oni još rjeđe izmišljaju nešto novo i veselo, jer njima ništa novo ne treba i ničemu se iskreno ne vesele, osim ako nije materijalne naravi.

I odmah bi Franjo skužio onog mojeg priku koji je neki dan (dok sam mu mljeo o profesoru Pansiniju i njegovom objašnjenju razlike između porodice i obitelji) kazao: “Ma daj, pa ovi bi stavili i ‘U ime sarme’ ili ‘U ime zimskih guma’, bilo šta, samo da im to veliko ‘U’ bude na početku!”

 

Njihovi su ljudski kreativni potencijali zarobljeni u urušenom tunelu i oni se moraju vraćati nazad da bi bilo što stvorili, da bi uopće mogli disati. Otud, na povratku iz tog nekreativnog mračnog tunela, dolaze i svi nespretni promotivni plagijati i krađe kojima se inicijativa “U ime obitelji” služila tijekom svoje kampanje za referendum bez ikakvog praktičnog smisla, sve one ukradene ilustracije, fotke i songovi. Oni nisu u stanju smisliti ništa novo, ništa što bi bilo baš njihovo i baš simpatično. Konzervativci (pogledajte malo oko sebe, vidjet ćete to na svakom koraku) jednostavno – kao da po prirodi stvari moraju krasti i lagati. I tu nema nikakve bitne razlike: isti su u tome i kršćanski i islamski i komunistički konzervativci. I književni, i likovni i glazbeni i nogometni. Svi.

 

Vidio sam na internetu već nekoliko njihovih tekstova u kojima se silno čude, pa čak i zgražaju, nad činjenicom da se papom Franjom najviše oduševljavaju ljevičari, agnostici, ateisti i drugi takvi, nama slični. Pa da, zaboga, što ste drugo očekivali, vi nenasmijani ljudi?! Pa mi volimo različitost, mi joj se znamo i volimo veseliti, a Franjo je pozitivan šok koji vi nikad nećete biti u stanju niti razumjeti niti prihvatiti! Frekvencije na kojima mi funkcioniramo bliže su Franjinima od vaših, ma koliko svi šutjeli o tome. Ovaj bi Papa, da zna hrvatski, sigurno u sekundi prepoznao razliku između “porodice” i “obitelji”, i sigurno nikad ne bi blagoslovio to da pedesetak milijuna kuna ode u vražju mater kraj toliko siromašnih i potrebitih u Hrvatskoj, samo zato da biste vi mogli pokazivati svoje konzervativne, plagijatima nabildane mišiće.

 

I odmah bi Franjo skužio onog mojeg priku koji je neki dan (dok sam mu mljeo o profesoru Pansiniju i njegovom objašnjenju razlike između porodice i obitelji), kazao: “Ma daj, pa ovi bi stavili i ‘U ime sarme’ ili ‘U ime zimskih guma’, bilo šta, samo da im to veliko ‘U’ bude na početku!”.

 

Istim slovom, možda ste primijetili, započinje i riječ “Ustav”. Pa, eto nam ga, sad će nam sigurno svima sve biti lakše.

Još tekstova ovog autora:

     Zlatko, Luka, jeste li sad naučili? Nije u Thompsonu sve!
     Pođite vi, ja ostajem
     Djeca bez ijedne igračke
     Rukopis izumire
     Danijel u gostima
     Kultura muljanja
     Plan 15 do 20
     Između fašizma i flašizma
     Meni nije svejedno
     Čitajte leksikon hrvatskih najušljivijih običaja

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1