autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
U Europi gladuje 43 milijuna ljudi
Iako je broj gladnih u svijetu u ovoj godini smanjen za 26 milijuna, borba sa nastavlja. Jedna studija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca kritizira europske reakcije na ekonomsku krizu.
Annita Underlin je direktorica Europske zone Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, a urazgovoru za Deutsche Welle iznosi šokantne podatke.
DW: U istraživanju se kaže: ”Dok drugi kontinenti uspješno smanjuju siromaštvo, Europa svoje povećava”. Također se kaže kako će se dugoročne posljedice mjera štednje ostati i nakon oporavka gospodarstva. Koje su to posljedice?
Annitta Underlin: Prije svega vidimo da siromašni postaju još siromašniji. Susrećemo se s ”novim siromasima” koji se do sada nikada u svom životu nisu obratili Crvenom križu i zatražili pomoć. Unutar ”novih siromaha” posebno nas brine sve veći broj mladih koji su bez posla. U nekim europskim zemljama i do 60 posto mladih je bez posla. Također smo zabrinuti i za dugoročne posljedice na području zdravstva i socijalne zaštite. Studija je pokazala da se zemlje, koje u svojim budžetima u vrijeme krize nisu smanjivale izdatke za ova dva sektora, brže oporavljaju od krize. Brine nas što vlade za ove područja planiraju sve manje novca. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također nam je pokazala da se paralaleno s vrhuncom krize povećao i broj samoubojstava. Dugoročni učinak koji kriza ima na obitelj i djecu također je zabrinjavajući.
DW: Kažete da je najlošiji učinak, uz direktne probleme, kao što je broj ljudi koji se Crvenom križu obraća za pomoć, velika nesigurnost u tradicionalnoj srednjoj klasi.
Annitta Underlin: U pojedinim zemljama smanjuje se srednja klasa. Srbija je primjerice, u dobrim vremenima uspjela izgraditi srednju klasu. Danas se taj sloj stanovništva smanjuje. Neki su čak i ispod granice siromaštva. Mađarska je također dosta pogođena krizom. Prema rezultatima istraživanja dokazano je da 80 posto srednje klase mjesečno troši svu svoju zaradu. To znači da ne mogu štedjeti kako bi kupiti novi hladnjak ako se stari pokvari, ili djetetu platili neko putovanje sa školom. Primjetan je rast troškova života, ali novac koji ljudi imaju na raspolaganju jednostvo ih više ne pokriva.
DW: Mnoge iznenađuje to, kako je navedeno u vašoj studiji, da ozbiljne posljedice krize ne osjećaju samo krizne zemlje na jugu Europe i Irska. Navodno su i uspješne europske zemlje, kao što je Njemačka, pogođene krizom.
Annitta Underlin: Ozbiljnije je nego što mislimo. U Njemačkoj se promijenila kompletna društvena struktura. Većina novih radnih mjesta u Njemačkoj je na ograničeno vrijeme. To znači da radnici imaju ograničene ugovore. Također od Crvenog križa u Njemačkoj znamo da ljudi, koji se tamo obraćaju za pomoć imaju mjesečna primanja. Međutim, ta primanja nisu dovoljna da plate mjesečne troškove, poput struje ili osnovnih životnih namirnica. Zato se radi preživljavanja obraćaju za pomoć.
DW: Povećanje osobne nesigurnosti i smanjenje životnog standarda u Europi mogli bi dovesti do socijalnih nemira i povećanja ekstremizma. Kada je po vašem mišljenju dostignuta točka kada se može reći – više nema povratka?
Annitta Underlin: Imamo dvije kategorije ljudi. Jedna kategorija su oni koji sjede kod kuće i koji se srame reći da nemaju sredstava za životne troškove. Jedan dio te grupe ljudi primjećujemo kada pogledamo sve veći broj samoubojstava. Druga grupa ljudi su mlade osobe koje izlaze na ulice kako bi podigle svoj glas. Ako 60 posto mladih za završenom školom i dalje nema posao, tada je jasno da će ta grupa ljudi biti sumnjičava. Zbog toga želimo potaknuti vlade da poduzmu ozbiljne mjere. Inače ćemo osjećati dugoročne posljedice. Godine 2009. proveli smo prvu studiju u vrijeme ekonomske krize. I tada smo ispitivanja proveli u istim zemljama kao i danas. Ako se osvrnemo unazad, vidimo da nitko od nas nije vjerovao da će se kriza zadržati tako drugo. Mislili smo da će se brže završiti, a 2009. godine niko od nas nije mogao zamisliti da će danas 3,5 milijuna Europljana dobivati hranu od Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Mi nismo jedini koji dijelimo hranu; 43 milijuna Europljana dnevno nema dovoljno hrane, 18 milijuna dobiva pomoć koju financira EU. Kriza se uvukla u svako životno područje: u obitelj, društvo, vladu – u čitavu Europu.
Prenosimo s portala Deutsche Welle (Nina Haase / Mehmed Smajić)
• Nina Simone: Roman
• Knjiga mojih života
• Gabrijela ne smije umrijeti
• Alikvot
• Aktovka
• Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću
• Sarina druga ljubav
• Narodni preporod u Istri (1860 – 1907)
• Saznanje i politika
• Prijateljstvo
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: crveni križ, ekonomska kriza, Europa, glad, siromaštvo
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
