autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Afekt je kriv za sve za čime posežu psihopati i nasilnici
Ivana Šojat
Marko je čistio pištolj. Tako je rekao. Marko je dobar dečko, rekli su neki. Sažaljivim su glasom ti isti rekli da mu je život upropašten ”samo” zbog ”glupog metka u cijevi”. Nije kriv Marko, kriv je glupi metak. I obarač. I Mihaela koja se našla na putanji metka.
Valjda je glumio frajera pred tom curom, rekli su isti oni neki, pa je repetirao, izvadio okvir, zaboravio da je repetirao… Je li Marko glup momak? Je li tijekom obuke sjedio na ušima? Nije čuo da se pištolj nikad, ama baš nikad, ne smije uperiti u nekog koga ne namjeravaš ubiti ili ozlijediti? Nije imao pojma da repetiranjem ubacuješ metak u cijev? Da povlačenjem obarača aktiviraš udarnu iglu koja udarom aktivira eksplozivno punjenje u metku i potiskom izbacuje zrno iz cijevi vatrenog oružja? Ne? Nije znao?
Marko je, međutim, onako dobar, divan i krasan znao da mora spašavati vlastitu guzicu, pa je dva sata nakon ubojstva ”malo” dotjerivao mjesto zločina, nazivao ”neke ljude” koji su mu dali ”neke savjete”, recimo savjet da se izjavom kolegama ”dislocira u kupaonicu”. Tek je zatim nazvao kolege, policajce.
Scenarij sa samoubojstvom nije prošao. Marko i oni koji su mu dijelili savjete zaboravili su koliko je dramatična razlika između prostrijelne rane izdaleka i one iz neposredne blizine. Zaboravili su i famoznu ”parafinsku rukavicu” – tragove baruta koji uvijek ostaju na ruci koja je pucala.
Marku s barutom na rukama preostao je ”rezervni” scenarij: čišćenje pištolja. Jer: bolje je ispasti glup i nekompetentan, nego nagrabusiti, završiti tako mlad, divan i krasan u zatvoru na duže od tri godine. Propast će mu mladost, krasna mladost.
Mihaela je ionako mrtva. To je logika kojom se vode neki. I ne vide baš nikakvu nakaznost u tom svom ”logičkom” postupku. Mihaela je ionako mrtva. Nema joj spasa.
To je logika koja se zapravo začahurena u monstruozno milosrđe prema zlotvorima neprestano iznova ponavlja, logika koja štiti nasilnike i perpetuira nasilje u svim njegovim oblicima.
Naime, mučna je ta sklonost da zločince pravdamo okolnostima koje su ih dovele do ljutnje, afekta. Umjesto da se zabrinemo i zapitamo kakvi psihopati hodaju našim ulicama, mi moralnim, sociopatskim nakazama prišivamo olakotne okolnosti, pa je žrtva silovanja ”izazivala”, žrtva ubojstva je ubojicu ostavila, žrtva batina ”nije bila dobra žena”, a žrtva psihičkog zlostavljanja je ”trebala šutjeti i pustiti budalu da ga prođe”.
Živimo u ”civilizacijskom” okruženju koje ženi predodređuje ulogu žrtve koja mora šutjeti i trpjeti zbog ”mira u kući”, zbog djece, zbog onog ”što će drugi reći”, koja je prisiljena po svaku cijenu sačuvati brak. Brak koji se raspadne uvijek je, naime, ženina odgovornost. Epitafi na grobovima rasturenih brakova uvijek vele da se iza te propasti krije žena koja je bila kučka, koja se nije dovoljno davala u krevetu, kuhinji, za glačalom, s peruškom…
Muškarac koji cijelu plaću potroši u birtiji je veseli pijanac, dobra duša, krasan čovjek, žena koja ga ostavi nakon godina verbalnog zlostavljanja i materijalne bijede je mrzovoljna gadura. Mrzovoljna, uz alkoholičara oronula gadura zaslužuje da je veseli pijanac prebije u afektu.
Afekt je kriv za sve. I metak i šaka i nož i sjekira i sve za čime posežu psihopati, nasilnici u afektu.
Žena muškarca dovodi do afekta, do općedruštvenog konsenzusa pravdanja muškarca u afektu. Tek kad se taj afekt prelije izvan muško-ženskih odnosa, kad jedan muškarac ozlijedi ili ubije drugog zbog (recimo) mjesta na parkiralištu, onda nastupa šok i zabrinutost nad nasilnom stvarnošću.
Nitko tad ne kaže: dobar momak je pukao zbog gada koji mu je oduzeo parkirno mjesto ispred trgovačkog centra. Dobri momci se znaju obuzdati. Čak i kad ih obuzme želja da pucaju. Dobri momci znaju da se ne moraju sviđati svakoj koja im se sviđa.
Marko je, kako kaže, čistio pištolj. Po svemu sudeći, Marko je naučio dobiti sve što poželi. Poželio je Mihaelu koja tatinim sinovima nije htjela ispuniti tu želju. Marko je čistio pištolj. Neki pokušavaju očistiti Markova sranja. Nadajmo se da neće uspjeti. Više nikada.
Mihaela je danas trebala biti živa. Trebala je završiti Pravni fakultet u Osijeku. Trebala je sama odlučivati o vlastitoj sudbini. I biti živa. Umjesto toga, njezini roditelji su je u subotu pokopali na Centralnom groblju u Osijeku. Imala je dvadeset jednu godinu. Trebala je živjeti. Nijedan frustrirani psihopat nije imao pravo oduzeti joj pravo na život.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• Zašto glumice nisu ranije progovorile o Daliboru Mataniću?
• Čudno je ljudsko osjetilo vida i tumačenje morala
• Živimo u euforiji, u virtualnoj distopiji, u kakofoniji
• Penava ne odaje počast mrtvima već želi o(p)stati na vlasti
• Kolektivno ljubi totalitarno, voli mitove
• Stvorili smo instant-društvo, šuplje, bez sadržaja
• Da je zakon pisat' lako, zakon bi pis'o sva'ko
• Zaustavimo psihopate koji dovode u opasnost ljudske živote
• Svijet kao kolektivna svijest u ambisu povratka divljaštvu
• Važne su igre. I kruh. Osobito ako nas uskoro zaskoči glad
> Svi tekstovi ovog autora
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
