Tri prijedloga za vladavinu prava i ”Treću republiku”

(Opaska uredništva: Profesor Maršavelski se ispričava jer zbog velikih obaveza nije bio u mogućnosti zadržati kontinuitet kolumne. Naš dogovor je da kada god osjeti potrebu može objaviti na Autografu, a mi se nadamo da će se opet u dogledno vrijeme vratiti pisanju redovne kolumne. Ovaj tekst prof. Maršavelskog smo dobili van radnog vremena, u ponedjeljak 25. ožujka u 23:41 sati. Sutradan smo ga predvidjeli za srijedu, u doba kada inače objavljujemo većinu naših tekstova ne znajući ni da će Zoran Milanović dati intervju N1 ni što kani kazati tom prilikom. Da smo to nekako znali, svakako bismo se potrudili da ovaj tekst bude objavljen prije rečenog istupa šefa države).

Hrvatskom vladaju pravnici i ne bi bilo ništa loše u tome da nam ti isti pravnici ne stvaraju probleme u funkcioniranju pravne države. Vladavina prava je osobito ugrožena njihovim posljednjim potezima.

Prvi je ignoriranje očite nezakonitosti u izboru glavnog državnog odvjetnika od strane svih državnih tijela koja su u tom procesu propustila za njega zatražiti sigurnosnu provjeru, kao i samih protukandidata – svi su se oni mogli obratiti i Ustavnom sudu u vezi toga, ali nisu. Pritom se ta nezakonitost još stigne otkloniti do njegovog stupanja na dužnost, iako se u ovom trenutku čini da to nije izgledno.

Ta nezakonitost je bila pak povod za neustavni postupak predsjednika Republike Zorana Milanovića koji je obznanio da će se kandidirati za premijera na predstojećim parlamentarnim izborima, a da pritom ne planira podnijeti ostavku.

Ustavni sud je odmah s pravom reagirao i izdao upozorenje da predsjednik Republike ne može biti niti kandidat niti sudjelovati u kampanji ako prije toga ne podnese ostavku.

I u manjinskom izdvojenom mišljenju troje sudaca Ustavnog suda je jasno izražen stav da postoje ustavne zapreke sudjelovanju predsjednika Republike kao kandidata na izbornoj listi političke stranke na predstojećim parlamentarnim izborima.

Uz to, petnaestak istaknutih profesora prava se također javno izjasnilo da je predsjednikov čin u neskladu s Ustavom. Među njima i bivši predsjednik Ivo Josipović koji je izjavio da očekuje ostavku predsjednika Milanovića prije ulaska u izbornu utakmicu po odluci Ustavnog suda.

Unatoč tome, predsjednik Milanović, iako ”nominalno” neće biti na stranačkoj listi, najavljuje da će se kandidirati za premijera, zazivajući borbu za ”Treću Republiku”.

Iako nije pojasnio što točno pod time misli, očito najavljuje novo ustavno uređenje Hrvatske, pri čemu su prethodna dva ustavna razdoblja bila Tuđmanova Prva Republika s polupredsjedničkim sustavom (do 2001.) i današnja Mesić-Račanova Druga Republika koju karakterizira parlamentarni sustav (od 2001.).

Stranka koja ga podržava u neustavnom djelovanju je ta ista stranka koja je predvodila ustavne promjene 2001. godine, tj. stvorila ”Drugu Republiku” u kojoj je predsjednik Republike nestranačka odnosno nadstranačka osoba.

Da se razumijemo, nije loše odstupiti od vlastite reforme – to i treba činiti kako bi Ustav bio ukorak s vremenom – ali je problematičan ne samo način kako se to želi postići, nego nisu jasne ni temeljne postavke te buduće ”Treće Republike”.

Pojam Treće Republike je u mnogima pak izazvao asocijaciju na francusku Treću Republiku. Čuveni njemački ustavnopravni teoretičar Karl Loewenstein je analizirajući propast Ustava francuske Treće Republike u Drugom svjetskom ratu identificirao dva oblika revolucionarnog djelovanja u francuskoj ustavnoj teoriji i praksi.

Prvi je revolucija pokrenuta ”odozdo” gdje narod uzima pravdu u svoje ruke i uništava sve ustavne prepreke radi svrgavanja vlasti, poput one 1789. godine.

Drugi je revolucija odozgo koji se sastoji u državnom udaru nad organom zakonodavne ili izvršne vlasti, što je Loewenstein vidio da se dogodilo upravo u Francuskoj pod vodstvom maršala Pétaina. Njegovo imenovanje za premijera Francuske je bilo u skladu s Ustavom Treće Republike, ali je Pétain nakon toga predsjedničkim državnim udarom uveo diktaturu.

Mnogi su okarakterizirali postupak predsjednika Milanovića kao državni udar ili njegov pokušaj. Međutim, postupak predsjednika Milanovića nije (još uvijek) državni udar, zasad niti pokušaj, već se može okarakterizirati kao pripremna radnja za jedan ”meki ustavni državni udar”.

”Meki” jer je nenasilnog karaktera – iako se u predsjednikovom govoru pojavljuje izvjesna doza verbalnog nasilja koja nije prihvatljiva i kreće se na samoj granici slobode izražavanja, ponekad ju i prelazi, ali ovdje to nije relevantno.

Pripremani državni udar bio bi ”ustavni” iz razloga što predsjednik Milanović ne nalazi u slovu Ustava izričitu zabranu da se kandidira na parlamentarnim izborima i da sudjeluje u izbornoj kampanji, već izvodi vlastito tumačenje po kojem se smije kandidirati i voditi kampanju na predstojećim parlamentarnim izborima te preuzeti vlast ako pobijedi.

Kako bi se njegova vlast u tom slučaju dijelom izvodila iz takvog krajnje problematičnog tumačenja Ustava, radilo bi se o ustavnom državnom udaru. Kod ustavnih državnih udara se često koristi Ustav da se opravda zapravo neustavno djelovanje.

Ako bi predsjednik Milanović sakupio dovoljno glasova da bude mandatar, ta pobjeda bi ipak mogla biti Pirova, jer bi izborni gubitnici mogli osporavati izbore zbog toga što su rezultati posljedica neustavnog djelovanja predsjednika Republike.

U obrnutom slučaju bi predsjednik Milanović tvrdio da su njegova prava prekršena jer mu Ustavni sud nije dopustio da se kandidira i zabranjivao mu je kampanju. Predsjednik Milanović upozorenje Ustavnog suda naziva ”državnim udarom”, iako tamo sjede svi suci u čijem izboru je on sam sudjelovao.

Ipak, za očekivati je da predsjednik Milanović ima plan kako da u Trećoj Republici legalizira svoje ustavne egzibicije.

Ranije je spominjao ukidanje institucije predsjednika i ukidanje Ustavnog suda – možemo li to očekivati u Trećoj Republici? To bi možda riješilo ovaj problem, ali nije prihvatljivo jer bi otvorilo brojne druge probleme. Osim toga, postavlja se pitanje tko će nakon izbora imati većinu, a kamoli stotinjak ruku koliko je potrebno za takve tektonske zahvate u Ustav?

Ali zamislimo načas da imamo dvotrećinsku većinu u Saboru i da možemo nešto popraviti u vezi s ovom situacijom koju su omogućile nesavršenosti u pravnom okviru.

Naime, ustavnom reformom iz 2001. godine željelo se učiniti predsjednika ”nadstranačkim”, ali se to ipak nije dosljedno provelo jer predsjednik Republike i dalje redovito sudjeluje u stranačkim kampanjama za drugi mandat, a može se kandidirati i za izbore za Europski parlament.

Tada de facto figurira kao član političke stranke ili stranačke koalicije koja ga podržava – pojavljuje se na stranačkim skupovima, njegova slika i ime se pojavljuje uz oznake jedne ili više stranaka koje ga podržavaju itd. – što je sve u neskladu s njegovom nadstranačkom ulogom.

Ako postoje dvije situacije u kojima predsjednik Republike može voditi stranačku kampanju – zašto onda ne bi i u ovoj trećoj? Povrh toga u prilog mu ide i presedan neuspjelog premijera Tima Oreškovića da mandatar može biti osoba koja se uopće nije ni kandidirala.

Kako bi se ove situacije izbjegle, evo jednog prijedloga za zakonodavne/ustavne promjene, ako hoćete, za Treću Republiku:

1. Uspostaviti istinski ”nadstranačkog” predsjednika koji više uopće neće moći sudjelovati u političkim kampanjama: bilo da ga bira Hrvatski sabor, bilo da ga i dalje biraju građani, ali samo na jedan mandat; te da se izrijekom propiše da ne može sudjelovati ni na jednim drugim izborima za vrijeme trajanja mandata.
2. Ograničiti da mandatar za sastavljanje Vlade mora biti osoba koja se kandidirala na izborima. Da smo to propisali ranije, izbjegla bi se bizarna situacija – pa i svojevrsna prijevara hrvatskih građana – dovođenjem na vlast Tima Oreškovića koji nije bio ni na jednoj izbornoj listi.
3. Omogućiti predsjedniku Republike da osporava zakonitost izbora glavnog državnog odvjetnika pred Ustavnim sudom – kao što sam spomenuo na početku, nitko tko se mogao nije se obratio Ustavnom sudu radi otklanjanja nezakonitosti, a predsjednik Republike nije imao ovlasti da to učini.

Međutim, i dalje nije kasno da spasimo ovu našu ”Drugu Republiku” – da se zatraži sigurnosna provjera za Ivana Turudića, a da predsjednik Milanović podnese ostavku ili odustane od kandidature.

Kako bilo da bilo, ovdje su tri prijedloga za vladavinu prava – a ne pravnika!

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Curenje poruka iz pametnog ''telekrana''
    •  Posvojena djeca doktora Konga
    •  Lišeni osjećaja empatije prema žrtvama: pravosuđe bez duše
    •  Trgovanje ljudima – moderni oblik ropstva u brojkama
    •  Bizarni izazovi na TikToku za mnogu djecu su i smrtonosni
    •  Pravo na pobačaj na prekretnici
    •  Putin i stranka prevaranata i lopova su neprijatelji mira
    •  Trideset godina izgradnje sustava ljudskih prava u RH
    •  Pitanja prava na hrvatsko državljanstvo
    •  Što moramo naučiti iz smrti Madine Hosseini

> Svi tekstovi ovog autora