Tresli su se ministri, a mogle bi i vlade

Kada osmorici dosad smijenjenih HDZ-ovih ministara pridodamo smjenu prve petorke, proizišlu iz razlaza HDZ-a i Mosta te sklapanja interesnog braka između HDZ-a i HNS-a, dolazimo do impresivne brojke od čak trinaest smijenjenih ministara u mandatu jedne te iste vlade.

Ministra Milana Kujundžića pamtit ćemo kao trinaestoga u nizu otpisanih. Taj broj, poslovično nesretan, lakše ćemo pamtiti od njegova imena. Ime, naime, čine djela, a Kujundžićeva baš i nisu za pamćenje.

Oni koji padoše prvi, stekoše veće pravo na slavu. Ne samo zbog redoslijeda nego i zbog stava kojim su se suprotstavili Plenkoviću.

Prisjetimo se: Orepić, Šprlje i Dobrović morali su otići jer su u Saboru digli ruku protiv ministra Zdravka Marića.

Kada je na sjednici Vlade od tajnice zatražio da pripremi odluku o razrješenju te trojice Mostovih ministara, Plenković je zacijelo već znao da može računati na HNS kao na novog koalicijskog partnera. Uspio je, međutim, tada iznenaditi i ostaviti dojam odlučnosti.

Ministra Milana Kujundžića pamtit ćemo kao trinaestoga u nizu otpisanih. Taj broj, poslovično nesretan, lakše ćemo pamtiti od njegova imena. Ime, naime, čine djela, a Kujundžićeva baš i nisu za pamćenje

Dojam o Plenkovićevoj odlučnosti će se, međutim, vrlo brzo istopiti. Izborom HNS-a i antagoniziranjem Mosta, premijerov će se manevarski prostor bitno suziti. Nakon trojice već smijenjenih ministara kojima su se ubrzo svojevoljno pridružili Lovrinović i Stier, svaka će mu nova smjena teže padati, i postat će sve sklonijim oklijevanju.

Pokazalo se, međutim, da na koncu neće imati puno izbora. Sve više rupa u kadrovskom postavu razotkrit će šupljinu same kadrovske koncepcije na kojoj je vladu sastavio.

Nema većeg tereta od lošega kadra s kojim moraš surađivati. No Plenković si je to kamenje oko vrata sam privezao.

Je li baš morao izabrati ljude koje je izabrao, jedno je od pitanja na koja možda i ne želimo znati odgovor, jer teško da bi nam se taj odgovor mogao svidjeti.

Afere s ministrima su se uzredale stvarajući dojam odbrojavanja prema nuli. Hoće li itko ostati i kakva je to zbrka – mogao se zapitati čak i glasač HDZ-a naviknut na to da mu njegova omiljena stranka odašilje signale o svojoj snazi, a ne o slabostima.

Toga je lošega dojma zacijelo bio svjestan i Andrej Plenković kada je maltene groteskan omjer između otpisanih i zadržanih ministara pripisao medijskoj ”trešnji”.

“Zabrinjava me fenomen da se toliko jako krene aktivnostima medija tresti ministre, tako da je fokus rada Vlade na neki način u nekom obrambenom stavu, a mi nismo tu da imamo obrambeni stav, već proaktivni stav da rješavamo probleme društva”, bio je premijerov odgovor na upit novinara o mogućoj njegovoj odgovornosti za, eto, već trinaestog po redu ministra koji je ispao iz sedla.

Pokliči za smjenu su se, od jednog slučaja do drugog, nizali u medijskim objavama, a apostrofirali i amplificirali u sekcijama čitateljskih komentara po medijskim portalima, kao i na društvenim mrežama. Doista, zavibriralo je.

Da su se vibracije mogle nekim slučajem mjeriti Richterovom ljestvicom, magnituda bi se tih vibracija vjerojatno kretala negdje između 2 (jedva osjetno) do 5,9 Richtera (razina umjerene štete), da bi u trenucima uoči samih smjena prešle vrijednost od 6 uzrokujući štetu u dijapazonu epicentra. Na Markovu trgu.

I nakon svega, međutim, Plenkovićeva Vlada i dalje vlada, a kompromitirani ministri nastavljaju živjeti ugodnim, tek možda nešto manje povlaštenim životima. Javnost, kao što se to već uvriježilo od jedne do druge vlade, ne dobiva zadovoljavajuće odgovore.

Hoće li itko ostati i kakva je to uopće vlada – mogao se zapitati čak i glasač HDZ-a naviknut na to da mu njegova omiljena stranka odašilje signale o svojoj snazi, a ne o slabosti. Toga je lošega dojma zacijelo bio svjestan i Andrej Plenković kada je maltene groteskan omjer između otpisanih i zadržanih ministara pripisao medijskoj ”trešnji”

Sve to u ovome času podsjeća na onu izreku o brdima koja su se ozbiljno tresla, nakon čega se rodio – miš.

Zar je doista čitava ”trešnja” bila izazvana samo trivijalnostima, poput nehajna ispunjavanja imovinskih kartica? Jesu li ministri u osnovici ipak bili čisti, i zar je moguće da su mediji samo pakosni? Ili je posrijedi ipak bilo nešto drugo?

Čega to točno ima ili nema u pozadini neispravno ispunjenih imovinskih kartica i nemalo dubioznih načina stjecanja nekretnina, ili pak u pozadini bahatog i netransparentnog obnašanja dužnosti, neodgovornog ponašanja i još neodgovornijeg davanja izjava koje su izazivale pozornost medija i javnosti, doista ne možemo uvijek točno znati.

No možemo spekulirati. S iskustvima čudnovatih privatizacija, predstečajnih nagodbi, javnih nabava i svega drugoga, imamo nažalost na temelju čega spekulirati, i to s negativnim predznakom.

Ne moramo k tome biti poznavatelji ičije imovinske situacije da prepoznamo nekompetentnost i prijetvornost, ako ne i više nego očitu podkapacitiranost pojedinih osoba koje su obnašale najviše dužnosti.

I moramo se zapitati, jer se naprosto ne možemo ne zapitati: čime su te i takve osobe zaslužile obnašati najodgovornije poslove u državi? Očekivani rezultati izostaju, a obrnuti od onih očekivanih se nižu.

I nadalje: zar u Hrvatskoj doista nema kompetentnijih ljudi od onih koje je aktualni premijer izabrao da vode državu? Ako ih ima, a zasigurno ih ima, zašto se okružuje gorima od onih koje je mogao angažirati da je samo malo dublje i šire zagrebao?

Kakvi se politički dogovori, ucjene i nezdravi kompromisi kriju u pozadini neadekvatnih kadrovskih izbora na najvišim državnim razinama?

Previše se pitanja od stvaranja države nagomilalo da bismo i dalje mogli sami sebe ušutkavati.

Što u takvim uvjetima mogu mediji drugo doli ”tresti”? Zahvaćaju ono što im je u ovome času dohvatljivo. Grebu po kori ploda kojemu unutarnja trulež već probija na površinu.

Ne bude li potrebnih i pravovremenih korektiva, neće se tresti samo ministri nego i cijele vlade. S novim generacijama koje stasaju nestaju polako one koje su bile odgojene na slijepom uvažavanju režima, i s refleksom pogibanja glave ušle u demokraciju

Tresli se ministri, rodile se ostavke. Možda to jest malo, ali to je ujedno i nužni prvi korak. Proces je krenuo, i nezaustaviv je.

Novinari zasigurno neće posustati nego će zalaziti sve dublje i dublje. Kad izgule koru, krenut će prema središtu, sve ako nadzorna tijela u državi i zakažu.

Proces otkrivanja istina ima svoju dijalektiku, i ovo je tek prva faza koja vodi prema sljedećima. Što ne odradi volja, odradit će inercija.

Ne bude li potrebnih i pravovremenih korektiva, neće se tresti samo ministri nego i cijele vlade. S novim generacijama koje stasaju, nestaju polako one koje su bile odgojene na slijepom uvažavanju režima, i s refleksom pogibanja glave ušle u demokraciju. Te nove generacije neće izbjegavati riječ koju stariji tek šaptom izgovaraju: ”korupcija”.

Vrijeme vladanja bez pokrića polako ali sigurno putuje u prošlost.

 

KOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Бeћapaц – riječ vrijedna tisuću riječi
    •  Gorko smo zakasnili u podršci Miri Furlan
    •  Juričan vs. Bandić – rezultat 3:0
    •  Svi grijesi Alis Marić
    •  ''Ne zna što je tvrda kohabitacija? Znat će'' (Plenković)
    •  Isključi mozak da ne omete doživljaj
    •  Kako iz krize izvući maksimum dobrobiti uz minimum štete
    •  Skica iz sjećanja za Tonka Maroevića
    •  Može li socijaldemokracija put novoga doba?
    •  Nasilni je prodor u žensko tijelo poput udara sjekirom u psihu

> Svi tekstovi ovog autora