Trend revizije povijesti: udar na slobodu istraživanja

Paralelno sa sve otvorenijim pojavljivanjem neofašista na svjetskoj sceni jača i pritisak na sve one koje bi htjeli objektivnim istraživanjima skinuti s vrata hipoteke prošlih vremena. U susjednoj Italiji, gdje je na vlast došla nacionalistička, rasistička i ksenofobična Liga pod vodstvom Mattea Salvinija, sve su glasniji zahtjevi da se ograniče istraživanja o bliskoj prošlosti, u prvom redu fašističke prošlosti Italije, ali i ona istraživanja koja se bave poratnim zločinima pobjednika.

U konkretnom slučaju razbuktava se opet rasprava o zločinima partizana koji su tijekom i poslije Drugog svjetskog rata bez sudskih procesa likvidirali pripadnike fašističkih oružanih snaga, kolaboracioniste, pripadnike talijanske vojske, ali i mnoge nevine muškarce i žene osumnjičene za suradnju i smaknute bez utvrđivanja krivnje u naletu osvete ili pak smišljene likvidacije pretpostavljenih ”klasnih neprijatelja” i njihovih obitelji.

Razbuktava se opet u Italiji rasprava o zločinima partizana koji su tijekom i poslije Drugog svjetskog rata bez sudskih procesa likvidirali pripadnike fašističkih oružanih snaga, kolaboracioniste, pripadnike talijanske vojske, ali i mnoge nevine muškarce i žene osumnjičene za suradnju i smaknute bez utvrđivanja krivnje u naletu osvete ili pak smišljene likvidacije pretpostavljenih ”klasnih neprijatelja” i njihovih obitelji

Talijanski je parlament 2004. godine ustanovio ”Dan sjećanja na žrtve fojbi i egzodusa Talijana iz Istre, Julijske krajine i Dalmacije” u znak pijeteta prema poginulima i sudionicima egzodusa – koji se dugo s ove strane granice nazivao ”odlazak optanata” na temelju Ugovora o miru i Londonskog sporazuma između Italije i Jugoslavije.

Već duže vremena povjesničari se u samoj Italiji spore o broju žrtava fojbi, kraških jama u koje su bacane žrtve, kao i broju ”ezula”, egzilanata.

Slovenija i Italija su čak osnovali zajedničku komisiju povjesničara koja je nakon sedam godina rada izašla s umjerenim procjenama o poginulima, navodeći da je riječ o ”više stotina” žrtava, dok procjene nekih talijanskih povjesničara i publicista navode brojku od 5000, 10.000, pa i 15.000 ljudi bačenih u te kraške jame.

Tako je sporan i broj ”ezula”: prema nekima riječ je o 350.000 što Talijana, što Hrvata i Slovenaca koji su iz klasnih razloga izabrali put u egzil optiranjem za talijansko državljanstvo zbog toga što su se našli na udaru jugoslavenske ”klasne borbe” kao pripadnici nepoželjnih društvenih slojeva ili jednostavno stoga što im se nije sviđao opresivni komunistički režim uveden poslije rata.

Prema drugima – opet samih talijanskih historičara – ta procjena je nešto niža – 300.000 ili čak 250.000, pri čemu je važna ideološka inklinacija pojedinog istraživača; ako je povjesničar sklon desnici, ta će brojka biti viša, a ako ima simpatije za ljevicu, taj će broj biti niži.

Sve do nedavno povijesna publicistika se slobodno konfrontirala oko tih dilema; jedan broj povjesničara govorio je u kontekstu ezula o ”etničkom čišćenju” Talijana iz područja koja su pripala Jugoslaviji nakon rata, dok neki – opet skloniji ljevici – osporavaju uporabu te sintagme.

No stvari se sada, pod utjecajem sve popularnije Lige koja je odnijela prevagu u mnogim talijanskim regijama, radikalno mijenjaju.

Tako je Regionalna skupština Autonomne regije Furlanija – Julijska krajina usvojila političku odluku kojom se obvezuje vlada te regije da smjesta prekine svako financiranje, pokroviteljstvo ili koncesije javnim i privatnim subjektima koji, direktno ili indirektno, bilo kojim sredstvom pridonose negaciji ili umanjenju drame fojbi i egzodusa Talijana iz krajeva koji su bili pod vlašću Italije.

Na tom valu Regionalna skupština Autonomne regije Furlanija – Julijska krajina usvojila je političku odluku kojom se obvezuje vlada te regije da smjesta prekine svako financiranje, pokroviteljstvo ili koncesije javnim i privatnim subjektima koji, direktno ili indirektno, bilo kojim sredstvom pridonose negaciji ili umanjenju drame fojbi i egzodusa Talijana iz krajeva koji su bili pod vlašću Italije

Prema prvacima Lige, ovo je prvi korak koji bi trebao dovesti do jednog zakona koji bi kažnjavao sve one koji dovode u pitanje ”etničko čišćenje” Talijana nakon rata i stradanje u fojbama.

Na udaru bi se tako našli svi istraživački instituti, časopisi, sveučilišta i druge istraživačke ustanove koje svojim istraživanjima propituju ratnu i poslijeratnu prošlost i ne usklađuju svoje nalaze s mainstreamom.

Tko će odrediti koje su to brojke, to se ne zna, ali je očito da se time otvara hajka na sve one koji dolaze do manjih brojki i u jednom i u drugom slučaju – i poginulih u fojbama i egzilanata.

Time se i za bližu talijansku povijest uspostavlja nešto kao Orwellovo Ministarstvo istine, a oni koji se ne usklade s tim objavama Ministarstva istine bit će isključeni iz javnog financiranja.

Tako se na prvom udaru našao Regionalni institut za historiju oslobodilačkog pokreta Furlanije i Julijske krajine koji je, da bi pomogao nastavnicima koji u školama moraju tumačiti te tragične događaje iz rata i poraća, u obliku pitanja i odgovora ponudio jedan ”Vademecum” – priručnik u kojemu su iznesene neke tvrdnje koje očito nisu po volji ni Lige ni njenih ekstremno desnih saveznika.

”Vademecum”, primjerice, na pitanje jesu li fojbe bile čin etničkog čišćenja Talijana odgovara negativno, jer je 1945. cilj jugoslavenskih vlasti bio, naprotiv, mobilizacija talijanskog stanovništva u prilog ujedinjenja tih krajeva s Jugoslavijom.

Na pitanje jesu li fojbe bile čin genocida, odgovara se također ”ne”.

Jesu li fojbe bile oblik obračuna s lokalnim Talijanima?

Tako se na prvom udaru našao Regionalni institut za historiju oslobodilačkog pokreta Furlanije i Julijske krajine, koji je, da bi pomogao nastavnicima koji u školama moraju tumačiti te tragične događaje iz rata i poraća, u obliku pitanja i odgovora ponudio jedan ”Vademecum” – priručnik u kojemu su iznesene neke tvrdnje koje, očito, nisu po volji ni Lige ni njenih ekstremno desnih saveznika

Djelomično da, ali uglavnom ne, jer valja uzeti u obzir da je tim nemilim događajima prethodilo fašističko nasilje prema Slovencima i Hrvatima u međuraću i za vrijeme rata, a za osvete ili čistke iz klasnih razloga okrivljuje se OZNA, jugoslavenska politička policija. Isto tako, daje se odgovor da egzodus Talijana nisu izazvale fojbe – navodi se brojka od 300.000, dakle umjerena procjena – već postupanje režima prema mnogima, kao i nacionalizacija, odnosno konfiskacija njihove imovine.

Takvi odgovori se nisu svidjeli političarima Lige, pa su političkim dokumentom ustali protiv slobode istraživanja, a svi ovi ”umanjivači” tragedije fojbi i egzodusa neće više uživati potporu javnog financiranja.

Tako je Liga dobila aplauz iz redova krajnje desnice i neofašističkih skupina, a istina se našla pod udarom političke propagande i povampirenog nacionalizma, te stoga nije ni čudno što je predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani, inače Berlusconijev miljenik, ”otkačio” i euforično skandirao ”talijanskoj Istri i talijanskoj Dalmaciji”.

Prođe li takvo političko arbitriranje nad poviješću, možemo očekivati još takvih slučajeva nacionalističke euforije.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora