Traži se ”treći modus” u BiH

Uoči listopadskih izbora prošle godine upozorio sam (u intervju za Press RS) da bi u Federaciji BiH mogla biti oformljena “gnjavež koalicija”, u kojoj su oni koji se ne podnose, ali da je i to bolje od “smrdež koalicije”, one koja se zasniva na nelegalitetu i nelegimitetu, pa i ideološko-političkim isključivostima.

Zar nije upravo takva bila prošla vlast u FBiH, koju su činile SDP BiH i SDA s dvije minorne hrvatske stranke za podsmijeh i manipulaciju – novoustaškom HSP i tajkunskom NSRzB? Bila je, uz blagoslov tzv. međunarodne zajednice i podršku tzv. pseudograđanskog sektora u BiH!

Izvanredni izbori prema Izbornom zakonu nisu mogući, ali je u poluprotektoratu zvanom BiH sve moguće uz pomoć OHR-a (Ureda visokog predstavnika), pa čak i izvanredno stanje ili ponovna ”smrdež koalicija” (bez većinske izborne volje hrvatskih građana) u funkciji definitivne dekonstitucije već prepolovljenih Hrvata, koji se sve otvorenije u izvjesnim domaćim i međunarodnim krugovima tretiraju kao neugodni kamenčić u cipeli, a ne kao konstitutivna ko-nacija u Bosni i Hercegovini

Poslije prošlogodišnjih listopadskih izbora i 180 dana ”naduravanja” u Federaciji BiH su ovaj put s mukom uspostavili ”davež koaliciju”. Činili su je vodeća bošnjačka stranka SDA i Demokratska fronta ”Željko Komšić” (oboružane uglavnom bošnjačkim legitimitetom), te HDZ BiH, oboružana isključivo hrvatskim legitimitetom.

Izgledalo je na moment da je ”davež” uistinu za zeru bolja nego “smrdež“ u prošloj legislaturi, ako ni zbog čega drugog, tad zbog poštovanja izbornih političkih volja bošnjačkih i hrvatskih, ali i srpskih i inih građana. Ali je iz nužde skrpljena ”davež idila” kratko trajala, jer su DF-ministri prošli tjedan podnijeli ostavke.

Pri tomu je još uvijek nejasno jesu li DF-ministri to uradili zato što su htjeli sami upravljati energetskim i drugim poduzećima u javnom vlasništvu, pa im partneri u Vladi FBiH (SDA i HDZ) takvo što nisu dozvolili donijevši uredbu po kojoj je upravljanje javnim poduzećima vraćeno u Vladino okrilje ili se radi o DF-ovoj namjeri izazvati krizu velikog formata i izvanredne izbore?

Izvanredni izbori prema Izbornom zakonu nisu mogući, ali je u poluprotektoratu zvanom BiH sve moguće uz pomoć OHR-a (Ureda visokog predstavnika), pa čak i izvanredno stanje ili ponovna ”smrdež koalicija” (bez većinske izborne volje hrvatskih građana) u funkciji definitivne dekonstitucije već prepolovljenih Hrvata, koji se sve otvorenije u izvjesnim domaćim i međunarodnim krugovima tretiraju kao neugodni kamenčić u cipeli, a ne kao konstitutivna ko- nacija u Bosni i Hercegovini!

Dakako, za već bivšom ”davež koalicijom” u Federaciji BiH ne treba žaliti, ali se mora strahovati za budućnošću BiH, jer je vlast u krizi i u Federaciji, i u Republici Srpskoj i na državnoj razini. Predsjednik RS-a Milorad Dodik se odbio suglasiti s tzv. reformskom agendom Vijeća ministara, pa je realano očekivati totalno zaustavljanje tek započetog europskog puta BiH.

Još je važnije što je prof. Vlaisavljević ustvrdio da u višenacionalnoj zemlji kakva je BiH čista liberalna formula ne može biti rješenje za izlazak iz krize. Za njega nema sumnje da bi za tzv. građansko nadvladavanje etnopolitičkih i pseudograđanskih koncepata bilo nužno uvažiti nacionalne identitete kako bi se uopće imala šansa izgraditi političku zajednicu u BiH i od BiH. I time se – u mojem razumijevanju – i on i svi koji priznaju te notorne polazne točke potvrđuju kao ”ustavni patrioti” i dio alternativnog ”trećeg modusa” koji podrazumijeva i suptilne teorije kosmpolitizacije i transnacionalizacije te europeizirane narative i politike

O tomu je ovih dana progovorio bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz Schilling, preciziravši da je ”britansko-njemačka inicijativa za BiH propala”. S tim je povezano i to što je povjerenik Europske komisije za proširenje Johannes Hahn otkazao posjet BiH (11. lipnja) i šuškanje da će BiH zaobići i njemačka kancelarka Angela Merkel, koja dolazi u regiju Zapadnog Balkana (9. srpnja).

Jedan od rijetkih u BiH kojemu je beskrajno jasno što je sve u igri u BiH je i prof. dr. sc. Ugo Vlaisavljević. On je na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji ”Identiteti, kulture, jezici” (održanoj 5. lipnja o. g. u organizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i Instituta ”Ivo Pilar”, Područni odjel u Osijeku, te uz podršku Konrad Adenauer Stiftunga) podnio uvodni referat pod naslovom ”Zašto je toliko teško prihvatiti da je BiH tronacionalna država, a još teže o kakvim nacijama je riječ?” U njemu je ustvrdio da je za stvaranje političke zajednice u BiH nužan konsenzus, odnosno puno razumniji odnos većine prema bilo kojoj manjini, uključivo ”konstitutivnim manjinama” u većinskim okruženjima.

Od posebne je važnosti što je prof. Vlaisavljević objasnio da klasične liberalne teorije (građanski liberalizam) zamjeraju konsocijaciji (koju je najbolje razumjeti kao konsenzualnu metodu upravljanja razlikama u podijeljenim društvima) što upisuje vlastita (nacionalna) imena u ustav, zbog čega je građanski liberalizam i tretira retrogradnom ili nemodernom.

Još je važnije što je prof. Vlaisavljević ustvrdio da u višenacionalnoj zemlji kakva je BiH čista liberalna formula ne može biti rješenje za izlazak iz krize. Za njega nema sumnje da bi za tzv. građansko nadvladavanje etnopolitičkih i pseudograđanskih koncepata bilo nužno uvažiti nacionalne identitete kako bi se uopće imala šansa izgraditi političku zajednicu u BiH i od BiH. I time se – u mojem razumijevanju – i on i svi koji priznaju te notorne polazne točke potvrđuju kao ”ustavni patrioti” i dio alternativnog ”trećeg modusa” koji podrazumijeva i suptilne teorije kosmpolitizacije i transnacionalizacije te europeizirane narative i politike.

Ovdje ću pozvati u pomoć i autora sintagme “treći modus” – književnika Ivana Lovrenovića – jer je prije tri godine u referatu na međunarodnom znanstvenom skupu u Sarajevu, u organizaciji Franjevačkog instituta za kulturu mira iz Splita, objasnio: ”Nužan je ‘treći modus’ hrvatske politike, koji bi na konzistentan i principijelan, a u isti mah prospektivan način umio u cjelinu povezati svoje partikularne, hrvatske, i opće, bosanskohercegovačke motive i ciljeve; takav modus koji neće biti podložan ničijemu dnevno-političkom diktatu ni bilo kakvim kalkulantskim obzirima.”

Sukladno tome, hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini moguće je u svim njegovim aspektima vjerodostojno postavljati i pozitivno rješavati, ne kao separatno etnonacionalno, za koje su zainteresirani samo Hrvati, nego kao strukturalno pitanje Bosne i Hercegovine, za koje su zainteresirani svi, veli Ivan Lovrenović. Tek na taj način i s takvom političkom uvjerljivošću postavljeno, ono može postati obvezujuće i za sve relevantne političke subjekte u državi i za međunarodnu zajednicu, i tek tako se ono od problema može preokrenuti u jedno od ključnih rješenja bosanskohercegovačke krize

Sukladno tome, hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini moguće je u svim njegovim aspektima vjerodostojno postavljati i pozitivno rješavati ne kao separatno etnonacionalno, za koje su zainteresirani samo Hrvati, nego kao strukturalno pitanje Bosne i Hercegovine, za koje su zainteresirani svi, veli Ivan Lovrenović. Tek na taj način i s takvom političkom uvjerljivošću postavljeno, ono može postati obvezujuće i za sve relevantne političke subjekte u državi i za međunarodnu zajednicu, i tek tako se ono od problema može preokrenuti u jedno od ključnih rješenja bosanskohercegovačke krize.

Nažalost, kao da nitko više nema ni volje ni znanja za alternativom zvanom “treći modus” hrvatske ili bilo koje druge politike, onom koja bi se temeljila na konsenzusu kao vrhunskom umijeću u politici, to jest suptilnom odnosu većine i manjine, u konačnici na novoj paradigmi nenasilja i uvažavanja svih identiteta, uključivo tzv. ko-nacija. Na redu su, vrlo vjerojatno, neke druge vrlo grube i opasne igre!

    •  S ''instinktivnim Europljanima'' još Europa ni propala
    •  Zašto mi imponira šarena Njemačka?
    •  Nepodnošljiva lakoća normalnosti
    •  Novi Nijemci
    •  Kad Merkelova pomiluje!
    •  GREXIT – bolje prije, nego poslije?
    •  Bošnjaci i Srbi kao Armenci i Turci
    •  Srebrenica i kultura laži
    •  Licemjerje i Srebrenica
    •  Hrvatska enciklopedija BiH

> Svi tekstovi ovog autora