autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Tonko Maroević nije otišao u kajanju zbog propuštenog
Ivana Šojat
Ima ljudi, volimo reći kad nas prenerazi nečija dobrota ili britkost umijeća pronalaženja ljepote u naoko banalnome. Malo je tih ljudi, također volimo reći, nadovezati se na izjavu kojom označavamo neke kao spasitelje cjelokupnog čovječanstva u čovječnosti.
Suštinski je, međutim, tužno to naše čuđenje onome što bi nam svima trebalo biti princip.
Tragično je da si u religijskim okvirima moramo nametati stegu, sustav zakona i propisa, kao i pripadajuće kazne kako bismo bili ljudi.
Gorko je što nas strah od smrti jedini tjera u dobrotu.
Zato se, valjda, čudimo onima koji dobro čine bez prisile ili straha od kazne, straha za vlastitu kožu, stražnjicu, egzistenciju.
Vele kako je čovječanstvo poput konvoja plovila najrazličitijih veličina koja nemaju istu zapreminu i nisu sposobna za istu brzinu. Ta plovila morem-vremenom putuju k nekom dalekom, nedokučivom cilju koji vazda izmiče i povlači se u dubinu. Nekima je taj cilj Armagedon, krvavo brdo megidsko, drugima transcendencija prosvjetljenja.
Brzina konvoja uvijek se mjeri brzinom najsporijih. Čak i ako prethodnica žustro grabi naprijed. Prethodnica potiče i hita prema za druge nedokučivome. Premda zna da je oni sa začelja, oni skučeni i spori opisuju luđaštvom (kao suvremenici, recimo, Teslu), premda zna da će sagorjeti u stremljenju da ispuni sva poslanja, prethodnica bodri, srlja, nema straha, osobne računice, obzira prema samoj sebi, vlastitu opstanku.
Prethodnica lomi ledenjake, podiže ustanke, mijenja ustroje, paradigme, pa samim time ruši postojeća pravila. Ona daje i smisao i nadu. Na ovaj ili onaj način: tehnološki, misaono, moralno, emocionalno.
Renesansni čovjek i oličenje najtoplije dobrote, mislilac i lucidni promatrač svijeta u svim njegovim detaljima, Tonko Maroević jedan je od onih brodova koji hitaju naprijed, krše zapreke i otvaraju putove
Svaka od tih manifestacija u konačnici ima jednaku važnost i jednako golemu ulogu. Koliko god se to činilo ridikuloznim ili neutemeljenim.
Čovjek kao pojavnost nije jednodimenzionalan. Da bi bio potpun u napretku potrebni su mu svi njegovi aspekti, svi dionici: od vrtlara do graditelja svemirskih letjelica, od dobrog susjeda do filozofa.
Žudnja za spoznajom, znanjem združena sa suštinskom dobrotom, nepatvorenim altruizmom rađa ljudske kolose, megalite koji se trajno pamte.
Egocentrizam sebičnosti umire sa svojim vlasnikom. Baš kao i spoznajna i moralna skučenost koja samo na trenutke, isključivo u strahu od smrti pojedinca, postaje kratkotrajno, artificijelno širokogrudna i humana.
Renesansni čovjek i oličenje najtoplije dobrote, mislilac i lucidni promatrač svijeta u svim njegovim detaljima, Tonko Maroević jedan je od onih brodova koji hitaju naprijed, krše zapreke i otvaraju putove.
Akademik-pučanin, kako su ga mnogi od milja zvali, dobri čovjek s prometejskom vatrom u očima, koji je suštinski razumijevao sve tanane niti-poveznice svih stvari i bića našeg univerzuma zato je umro samo tijelom.
Ostavio je, naime, traga u neopipljivome – jedinoj vječnoj, besmrtnoj građi kontingenta što ga nazivamo čovječanstvom.
Gotovo neprimjetno, jer najpostojanije su ogromne promjene koje u prvi mah ne zamjećujemo, promijenio je paradigmu pristupa ljepoti za koju je znao da nije plošna, nego izvire iz dubina, kulja na vidjelo samo rijetkima.
Njemu nisu bili potrebi oni svjedoci iz islamske tradicije koji čovjeka opominju da se drži čovječnosti i temeljnog morala nečinjenja zla: jedan koji govori (Kur’an) i drugi koji šuti (smrt).
On je znao da valja gorjeti i ne biti mlačan, da je jalovo sve ono što usmjereno je prema samome sebi.
Znao je da je život omeđen početkom i krajem, da nam je trajanju udijeljeno tek određeno, nama nepoznato vrijeme, da valja biti revan i sve posvršavati, ne otići u kajanju zbog propuštenog.
Jednom je prigodom tako rekao: ”Panika je moja jedina Muza” kao odgovor na pitanje zašto nema mira i zašto neprestano, neumorno radi.
Na nama je da bdijemo nad tragom što ga je ostavio, učimo od njega.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• Zašto glumice nisu ranije progovorile o Daliboru Mataniću?
• Čudno je ljudsko osjetilo vida i tumačenje morala
• Živimo u euforiji, u virtualnoj distopiji, u kakofoniji
• Penava ne odaje počast mrtvima već želi o(p)stati na vlasti
• Afekt je kriv za sve za čime posežu psihopati i nasilnici
• Kolektivno ljubi totalitarno, voli mitove
• Stvorili smo instant-društvo, šuplje, bez sadržaja
• Da je zakon pisat' lako, zakon bi pis'o sva'ko
• Zaustavimo psihopate koji dovode u opasnost ljudske živote
• Svijet kao kolektivna svijest u ambisu povratka divljaštvu
> Svi tekstovi ovog autora
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
