autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Teška vremena

AUTOR: Filip David / 24.03.2014.

Završeni su martovski vanredni izbori u Srbiji. Posle kratke, nezanimljive i dosadne kampanje u kojoj su gotovo sve partije i grupe građana obećavale isto: bolji život, borbu protiv korupcije i kriminala, veću zaposlenost, nadmoćno i ubedljivo pobedila je Srpska napredna stranka osvojivši apsolutnu većinu. Ova pobeda bivših radikala dolazi u veoma složenim vremenima međunarodne i unutrašnje politike. Osnovno pitanje koje se postavlja jeste šta ona donosi, kako će Srbija izgledati u skoroj budućnosti.

 

“Naprednjaci“ su, na čelu sa svojim predsednikom Vučićem, za razliku od drugih uverili većinu srpskih birača kako će se obračunati sa “tajkunizacijom“ Srbije, privatizacijskim pljačkama, a istovremeno krupnim ekonomskim projektima pokrenuti privredu Srbije. Koliko god delovala optimistički, upravo ta obećanja izazivaju određenu nedoumicu i sumnju. Da li obračun sa moćnim biznismenima i preteranim brojem zaposlenih u javnim službama znači i potsecanje grane na kojoj se sedi, stvaranje nove armije nezaposlenih? A sa velikim projektima u nedavnoj miloševićevskoj prošlosti, poput “kineske četvrti“, Beograda kao megapolisa i ostvarivanja gotovo pune zaposlenosti, postoji istorijsko iskustvo neispunjenih obećanja.

Još je rano predviđati da li će to dovesti u pitanje generalnu političku liniju puta prema Evropskoj uniji, ali može doći do cepanja i nesporazuma u samoj Srpskoj naprednoj stranci na krilo odano Tomislavu Nikoliću, predsedniku Republike Srbije, naklonjenog Rusiji, iza koga stoji dobar deo članstva i Aleksandra Vučića, skoro sigurno budućeg premijera, koga podržavaju zapadne sile, ali koji takođe ima podršku u delu partije

 

U najgorim i najtežim vremenima najuspešnije se prodaju najneverovatnija obećanja. Beda i siromaštvo, težak život narodnih masa plodno su tle za različite demagoge, populiste i obmanjivače.

 

U vremenu međunarodnih sankcija kada su radnje bile prazne, a za kilo hleba izbijale tuče u centru Beograda, plate i penzije iznosile jednu nemačku marku u dinarskoj protivvrednosti, govorilo se i pisalo da će Srbija uskoro biti kao Švajcarska. To se događalo upravo u vreme kada je Srbija bila pred potpunim ekonomskim  kolapsom, dok se ukupan život svodio na čisto preživljavanje.

 

Prošlonedeljni izbori u Srbiji i izborna obećanja ponovo su nas podsetili na ta vremena velikih, uglavnom neostvarenih i neostvarivih obećanja o iskorenjivanju korupcije, započinjanju velikih megaprojekata gradnje metroa, nove železničke i autobuske stanice, bajkovitog i velelepnog Beograda na vodi, dobijanja na poklon tri milijarde dolara od Emirata i drugih značajnih stranih investicija.

 

Zapravo, što su vremena teža, a ova u kojima upravo živimo to svakako jesu, obećanja su sve veća. Obećanja očevidno veoma ili nimalo koštaju; što su preteranija, više im se veruje.

 

Velika moć koju je dobila jedna politička partija, Srpska napredna partija, opasna je, ali i obavezujuća kao i svaka apsolutna moć. Ona znači i potpunu odgovornost u svakom pogledu. Ne treba smetnuti sa uma da su poslednji izborni rezultati, kako je neko primetio, na izvestan način repriza izbora iz početka devedesetih, samo što je tada redosled bio obrnut. Početkom devedesetih godina Miloševićeva Socijalistička partija dobila je potpunu vlast uz podršku Šešeljevih radikala.

 

Danas više nisu na političkoj sceni Milošević i Šešelj, njihove političke partije su padale i dizale se načinivši potpuni zaokret ka Evropskoj uniji. Iako su “naprednjaci“ promenili čak i ime odvojivši se od matičnih radikala, ostaje sumnja, ali i zebnja koliko su te promene duboke i suštinske, koliko su prave i istinske, koliko su prihvaćene od članova i simpatizera i najvećeg broja visokih funkcionera.

U danima koji dolaze pokazaće se u kojoj meri rezultati vanrednih izbora u Srbiji znače dobitak za Srbiju, mogućnost konačnog sprovođenja ozbiljnih ekonomskih reformi, a u kojoj meri donose opasnost pretvaranja apsolutne vlasti u diktatorsku i svemoćnu, zasnovanu na demagogiji i praznim obećanjima. Kroz takva iskušenja Srbija je već prolazila u svojoj ne tako dalekoj prošlosti sa poraznim rezultatima. Ostaje nam da se nadamo kako su glavni učesnici u političkoj utakmici u Srbiji toga itekako svesni

 

To će, naravno, vreme pokazati, ali Srbija više nema mnogo vremena na raspolaganju. Stalna ekvilibristika između Evrope i Rusije, očekivanje finansijske i ekonomske pomoći od Zapada i istovremeno iskazivanje ljubavi bratskoj, pravoslavnoj Rusiji može u određenim okolnostima da stvori ozbiljne međunarodne, ali i unutrašnje probleme.

 

Van svake je sumnje da u dobrom delu članstva “naprednjaka“, a isto tako i u Socijalističkoj partiji, postoji tradicionalna naklonost ruskoj, putinovskoj politici, što je očigledno i ovih dana kada se zaoštravaju odnosi Zapada i Rusije zbog krize oko Ukrajine i Krima. Mediji, posebno oni štampani, uglavnom pod uticajem i kontrolom vodećih političkih partija neskriveno izražavaju simpatije za Rusiju u toj velikoj i opasnoj krizi. A takođe i dobar deo javnosti.

 

Još je rano predviđati da li će to dovesti u pitanje generalnu političku liniju puta prema Evropskoj uniji, ali može doći do cepanja i nesporazuma u samoj Srpskoj naprednoj stranci na krilo odano Toimislavu Nikoliću, predsedniku Republike Srbije, naklonjenog Rusiji, iza koga stoji dobar deo članstva i Aleksandra Vučića, skoro sigurno budućeg premijera, koga podržavaju zapadne sile, ali koji takođe ima podršku u delu partije. Više nego ubedljiva pobeda Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke na izborima ostavljaju Srbiju bez istinske i snažne političke opozicije, što svakako nije dobro, ali krivicu za to snosi razjedinjena, razbijena i dezorijentisana opozicija.

 

U danima koji dolaze pokazaće se u kojoj meri rezultati vanrednih izbora u Srbiji znače dobitak za Srbiju, mogućnost konačnog sprovođenja ozbiljnih ekonomskih reformi, a u kojoj meri donose opasnost pretvaranja apsolutne vlasti u diktatorsku i svemoćnu, zasnovanu na demagogiji i praznim obećanjima.

 

Kroz takva iskušenja Srbija je već prolazila u svojoj ne tako dalekoj prošlosti sa poraznim rezultatima. Ostaje nam da se nadamo kako su glavni učesnici u političkoj utakmici u Srbiji toga itekako svesni.

Još tekstova ovog autora:

     Srbija se raspada
     Filozofija bede
     Tamni vilajet
     Oči straha
     Spasavanje Kapetana Dragana
     Patriotizam i siromaštvo
     Sretna nova!
     Dvadeset i jednu godinu posle
     Balkanska rapsodija
     Osveta loših đaka

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1