Terminator: Zastarjelost

Kad je Megan Ellison, kći predsjedatelja korporacije Oracle, 2011. godine na dražbi osvojila prava na franšizu Terminator, Hollywoodom je zavladao umjereni optimizam. Naime, Ellison je upravo bila osnovala tvrtku Annapurna Pictures, posvećenu suradnji s vrhunskim autorima kakvi su Paul Thomas Anderson, Kathryn Bigelow, Spike Jonze, David O. Russell ili Bennett Miller. Iako će nove pustolovine Terminatora i družine producirati njezin brat David kroz svoju tvrtku Skydance Productions, razina obiteljskog filmofilstva obećavala je davanje obnovljenog pedigrea jednoj od notornije vođenih franšiza posljednjih desetljeća.

Podsjetimo se ukratko: prvi i daleko najbolji Terminator iz 1984. bio je niskobudžetna senzacija kojom je James Cameron započeo uspon prema prijestolju industrije snova. Drugi, Sudnji dan iz 1991., bio je posljednje Cameronovo igranje na sigurno, uglavnom za račun tada još živahne i krajnje sirove tvrtke Carolco. Taj Carolco 2003. snima Pobunu strojeva, preradu nastavka koji je u dobroj mjeri ionako bio prerada izvornika. Nakon zaslužene propasti Carolca, tvrtka Halcyon 2009. producira Terminator: Spasenje, nešto originalniji povratak temama franšize, ali lišen kako Arnolda Schwarzeneggera (tada zauzetog guvernatoriranjem Kalifornije), tako i perspektive.

Samo u kinima! Gledajte! Star čovjek glumi Terminatora! Star čovjek se bori protiv svoje mlađe, digitalne inačice! To traje više desetaka sekundi! Tu i ostale atrakcije nudi jedino “Terminator: Genisys”! Samo u kinima!

Dvije godine nakon Spasenja, dakle, prava ponovno odlaze na bubanj, pa dolaze u ruke tima koji zvuči kao da zna što radi. Naslovljen Terminator: Genisys, novi se film snima tijekom 2014. u New Orleansu i San Franciscu, a očito zadovoljan distributer Paramount nakon završetka rada objavljuje da priprema još dva nastavka za 2017. i 2018. godinu. Takav izraz povjerenja u snimljeni materijal stvara razmjerno visoka očekivanja, dodatno potpomognuta izjavama samog Camerona kako je Genisys napokon nastavak dostojan njegovih. Cameron je čak pripomognuo filmašima objašnjenjem kako šezdesetsedmogodišnji Schwarzenegger slobodno i dalje može glumiti svoju najprepoznatljiviju ulogu, jer biološko tkivo Terminatora stari jednako kao i ljudsko.

A premda je pritom znao dodati kako bi mu bilo draže da je sâm vodio franšizu, propustio je spomenuti da je njezino narativno tkivo već davno otišlo u zastaru. Prva dva Terminatora uvelike su istrošila mogućnosti odnosa Sare Connor, Kylea Reesea i njihova sina Johna Connora u suočavanju s Terminatorima i prijetnjom Skyneta: nakon što je T-800 model 101 (Arnoldov lik) završio u rastaljenom metalu na kraju drugog filma, nije preostala nijedna otvorena pripovijedna nit iz koje bi se plele daljnje priče. U ovoj franšizi nije riječ o mitologiji koja bi mogla iznjedriti film za filmom – iako se scenaristi Laeta Kalogridis i Patrick Lussier upinju dokazati suprotno.

“Star, ne zastarjeo”, uporno ponavlja Schwarzeneggerov lik cijelim trajanjem Genisysa, želeći pretvoriti očito najslabiju točku filma u predmet dobrodušne pošalice. Jer ne može se poreći da su Kalogridis i Lussier prilično ambiciozno zagazili u rekonceptualiziranje cijelog intelektualnog vlasništva s motrišta zadane Schwarzeneggerove dobi: uz izvornog Terminatora poslanog u 1984. godinu – ovaj put prilično uspješno rekonstruiranog digitalnim metodama – film nudi još jedan primjerak istog modela, poslan u prošlost više od desetljeća prije kako bi štitio Saru, te bližeg sadašnjim Arnoldovim godinama u trenutku sraza s tim izvornim modelom 101. A onda ga radnja prisiljava da na svijetu provede još tridesetak godina, tako da u završnom dijelu filma, smještenom u 2017. godinu, Schwarzenegger biva čak i stariji nego što u stvarnosti jest.

U kinima, ali ne i na HBO-u! Cura koju volite zvati Khaleesi, premda joj je ime Daenerys, govori kao Amerikanka i puca iz vatrenog oružja! Općinstvo se moli da zanemari njezinu krhku pojavu i krhkiju mišićnu masu

Budući da su takvi parametri radnje bili neizbježni, čini se da su tvorili glavninu scenarističkog nadahnuća. Kalogridis i Lussier oblikovali su razloge takve dramaturške konstrukcije razmjerno suvislo, ubacujući dovoljno referenci na prva dva cijenjena filma da zadovolje ciljanu publiku i ostavljajući sasvim pristojan prostor za ambicioznu akcijsku scenu u svakom vremenskom segmentu filma – kao i dovoljno nedorečenosti u radnji da obrazlože postojanje nastavaka, kad za njih dođe vrijeme. Sa stanovišta ambicija producenta, činilo se da su udahnuli novi život franšizi onako kako je to pošlo za rukom mnogim drugima u posljednjih nekoliko godina.

Zatim je došlo vrijeme za odabir redatelja i glumaca, i tu su brat i sestra Ellison uspjeli zabrljati stvar temeljitije i katastrofalnije čak i nego ljudi koji su nam donijeli novog Conana, novu Carrie ili, recimo, novi Poltergeist. Upravo je nevjerojatno koliko je pogrešnih odluka tu na okupu.

Samo na velikom ekranu! Glumac glumi, a ne postoji! Jay Courtney daje ostvarenje koje uspješno implodira sve pojmove prostorvremenskog kontinuuma i ulazi u uži izbor za godišnju nagradu Zlatne maline i/ili hrvatskog glumišta

Redatelj Alan Taylor potpisao je nekoliko najupečatljivijih epizoda s početka Igre prijestolja i time stečenu reputaciju ubrzo kapitalizirao potpisivanjem nastavka Thora za Marvel. Komercijalno gledano, to je značilo da je postao vruća roba u Hollywoodu i siguran odabir za potpisivanje ovog, također unaprijed zapakiranog proizvoda. Ono što Ellisoni nisu uzeli u obzir su bjelodana Taylorova ograničenja: čovjek je sposoban lijepo prikazati tuđe ideje – njegov direktor fotografije Kramer Morgenthau jedan je od većih esteta danas u struci – ali nije im u stanju dati kreativni zamah, autorski pogled koji pogotovo u industrijski proizvedenom filmu znači razliku između odrađivanja posla i uzbuđivanja publike. Terminator: Genisys samo je odrađen film.

Tu se sposobnost ili ima ili nema. Što god mislili o njegovom opusu, James Cameron je u stanju svaki trenutak svakog svog filma izrežirati tako kao da želi biti upravo u njemu i nigdje drugdje: kao gledatelj, nemate izbora nego pratiti ga dok priča svoju priču. Taylor, pak, svaki svoj kadar i svaku svoju sekvencu režira kao da križa dane na kalendaru do završetka snimanja: čekate uz njega da dođe do trenutka zbog kojeg je pristao snimiti film, ali ne, tog trenutka nema. Ništa tu nije ni uživljeno ni doživljeno sa strane pripovjedača, pa ne može biti ni proživljeno sa strane gledatelja. Sjećate se kako je T2 počeo naracijom Sare Connor koja je jasno postavila silnice priče i uvela nas u moćnu najavnu špicu popraćenu terminatorskom himnom Brada Fiedela? Pogledajte zatim Genisys, poslušajte naraciju Kylea Reesea i primijetite kako je riješena špica.

Čim Jay Courtney otvori usta u offu kao Reese, znate da tu nešto nije u redu. Sposobnost upečatljivog čitanja teksta trebala bi biti elementarna osobina svakoga tko pretendira na zvanje glumca: znate kako klasično uvježbani britanski glumci mogu pročitati jelovnik i postići da zvuči kao Shakespeare? E, Courtney bi Hamleta pretvorio u jelovnik. Veće šupljine u ljudskom liku, veće antipojave na ekranu nismo vidjeli otkako je Terminator proputovao kroz vrijeme u inverziji prostorvremenskog kontinuuma – a iako Genisys ponavlja taj efekt, ne glumi ga Courtney.

Gledati Courtneyja nakon što smo ga jednom čuli bolno je iskustvo. Tek je malo manje bolno gledati Jasona Clarkea kao Johna Connora. Iako svojom keltskom fizionomijom može biti uvjerljiv kao karizmatični vođa ljudi, te nije nenadaren glumac, Clarke em toliko ne odgovara fizionomiji dosadašnjih Johnova, em toliko nije u stanju postati prijetnja o kojoj cijeli zaplet ovog filma ovisi, da čovjeku dođe krivo što za ulogu nisu angažirali nekog drugog nebitnog glumca kojega nam cijelo vrijeme guraju niz grlo, poput Josha Brolina.

Ali to nije sve! Ako zanemarite sve što su vam najave spojlale, gledajte čovjeka koji se preziva Clarke, baš kao i glumica koja glumi njegovu majku, i divite se toj koincidenciji dok vam je duša prazna, a srce još praznije

Da. Kad shvatite da glumačkom ansamblu manjka malokalibarski talent ranga Josha Brolina, onda znate da imate posla s istinski potkapacitiranim ljudima. Spasenje, s Christianom Baleom i Samom Worthingtonom, spram ovog filma djeluje kao produkcija Royal Shakespeare Company.

Što nas dovodi do ključne uloge filma, one o kojoj sve ovisi. Sarah Connor u ovom filmu nije bespomoćna konobarica koja ništa ne zna o ulozi Spasiteljeve majke koju joj je sudbina namijenila: ona je odrasla uz vlastitog Terminatora, koji joj je bio vjerni čuvar i skrbnik na upravo onakav način kako ga je shvatila kao sinovljevog poočima u T2. Od kostima do frizure, ona je već 1984. godine ona Sarah iz Cameronove 1995. (malotko je primijetio da se T2 zbiva tada). Samo, dok je Linda Hamilton prošla izvanrednu fizičku preobrazbu između prva dva filma i pretvorila se u jednu od onih moćnih žena bez kakvih Cameron više ne može zamisliti svoj film, Emilia Clarke – ma koliko sličila Hamilton iz prvog filma – sasvim je pogrešna kao Sarah.

Kao i Taylor, Clarke duguje svu svoju reputaciju Igri prijestolja, materijalu u kojem njezina djetinja mekoća stvara strašnu dinamiku s odlučnošću rođene kraljice. To nisu nužno odlike koje ne bi pristajale Sari Connor: samo, Clarke nijednim pojavnim vidom ne izgleda kao djevojka odrasla uz Terminatora, vična borbi i tjelesnoj spremnosti kao Hamilton u T2. “Siempre como culebra”, baš. Pokušajte zamisliti Emiliju Clarke kako nateže tekilu iz boce i nećete si predočiti curu koja uvijek reagira kao poskok, nego curu koja trenutak potom povraća na sve četiri.

I uglavnom, ovako preoblikovana Terminatorova družina u ovom filmu polazi na put kroz razna desetljeća i raznije, nesuvislo odaslane Terminatore T-1000, prema sukobu koji će se pokazati, gle čuda, kao inačica stvaranja Skyneta za potrebe ovog, petog nastavka. Genisys je, kako otkrivamo, samo operativni sustav koji umrežava sve informatičke naprave kojima se služimo u drugom desetljeću 21. stoljeća: Genisys omogućava pametnom telefonu da komunicira s laptopom, laptopu s tabletom, tabletu sa stolnim računalom, a stolnom računalu sa satom.

Okej, čak i krebili koji glume pankere na vidikovcu u obnovljenoj sceni iz 1984. godine nisu dostojni ni svijeću pripaliti na oltaru velikoga Billa Paxtona. Tko je snimio ovaj film? Zašto ga je snimio? Što me to peče među nožnim prstima?

Takvo nesveto umrežavanje svih naših tehnologija u viziji Kalogridis i Lussiera omogućava osviještenoj umjetnoj inteligenciji Genisysa – zvanoj Skynet – da zavlada svijetom. To je možda i uvjerljivo onima koji ne koriste Appleove proizvode: još od rujna 2014. njihovi iPhonei i iPadi i Macovi i, odskora, Apple Watchevi komuniciraju međusobno, a od Skyneta još ni S.

Tako da ne, ovu veliku scenarističku invenciju vrijeme je pogazilo u razdoblju između snimanja i objavljivanja filma. Ništa zato, stvar bi držala vodu kad bi priča bila dovoljno uživljena i nosila u sebi nešto snažno poput obrata u izvornom filmu, nadahnutom klasičnim SF-om (pa i onim Harlana Ellisona, zašto da ne), ili arhetipske odluke o tome da Nema budućnosti kakvu Sarah ureže u drvo u T2. Svakoj masovnoj zabavi treba doticaj s vječnim u ljudskom pripovijednom iskustvu kako bi zaista mogla doprijeti do masa i usijeći im se u svijest. Genisys toga nema.

Za koga je onda snimljen ovaj film? Procjena se činila uvjerljivom kad je kretao u produkciju, a čini se uvjerljivijom nakon prvih nekoliko tjedana u svjetskim multipleksima: za treći svijet. Za one koji nisu imali prilike gledati prva dva Terminatora u kinima, za one koji o Schwarzeneggeru znaju samo to da je on nabildani lik koji zna reći “Äjl bï bäk” (možda ne s baš takvim umlautima), za one koji su tako sretni što su se dobili priliku umrežiti u još jedan relikt sjevernoameričke pop-kulture da neće previše razbijati glavu vrlo kontrarevolucionarnom ideologijom ovog filma, kao ni uvelike mlakom i nedovoljno domišljenom tezom koju iznosi o našoj tehnološkoj stvarnosti.

Je li Terminator star u ovom filmu? Svakako.

Je li i zastarjeo? Nažalost.

    •  Preveliki da propadnu
    •  Kralj. Blijedi Kralj.
    •  Exsultate justi
    •  Sila se nudi
    •  Za Lisu
    •  Exsultate justi
    •  Uzurpiranje revolucije
    •  Kralj. Blijedi Kralj.
    •  Važno je imati žicu
    •  Grimizna glina

> Svi tekstovi ovog autora