autograf.hr

Stalno se ponavlja kako nema nezamjenjivih. U slučaju Tonka Maroevića to nije istina. Nezamjenjiv je po pameti i dobroti. Silno mi nedostaje kao prijatelj i suradnik. Rekreirao je neprekidno duh vedrine i optimizma. Bio glas iskusniji i mudriji…

Dragi Tonko, bio si naša divna nestvarnost i čudesan prijatelj. Elitni duh, a boemska duša. Skroman, jednostavan, razigran kao dijete koje se čudi. Vazda s osmijehom koji osvaja. Tvoj veliki sugovornik Borges sa žudnjom piše: Želim da me više pamte kao prijatelja nego kao pjesnika. Znao si biti i prijatelj i pjesnik.

Što znači posveta, spomen na nekoga koga više nema, a značio nam je neizmjerno? I kako sačuvati uspomenu na dragu osobu? Najčešće svoje drage nosimo, narod kaže, u srcu. Sanjamo ih, razgovaramo s njima u mislima i često imamo potrebu nazvati ih…

Godinu na izmaku pamtit ćemo po nekim lijepim, ali i ružnim događajima. Među lijepe, uvrstila bih nedvojbeno otvorenje manifestacije Rijeka Europska prijestolnica kulture i to onaj dio koji se događao na Rivi i gatovima riječke luke. To zajedništvo, urbani polet, dojam značajnog događaja koji je ujedinio Riječane i njihove brojne goste na ulicama do kasno […]

Vijest o smrti stigla je u nedoba. Zavib(e)rirala je na ekranu mobitela: “Umro je Tonko Maroević.” Stid me je zvati u kasni noćni sat zajedničke prijatelje, a još više potražiti potvrdu na “mreži-svih-mreža” u koju se Tonko nikada nije dao zaplesti. Čini mi se ako odgodim provjeriti nevjerojatnu vijest da je u svome domu u […]

Ova će skica biti – skica. Reduktivna, nedotjerana i naivna, kakve skicu jesu. Tonko bi je razumio, jer za naivu je imao poseban feeling. Ne želim je dograđivati, uređivati, stilizirati, elaborirati. Ima tko držati velebne govore. Nešto malo i zgusnuto, za Tonka.

Proteklih dana s nostalgijom razmišljam o vremenima kad smo se informirali iz dnevnih novina i televizijskih dnevnika nekoliko puta dnevno. Blažena ”neinformiranost” iz vremena u kojima je sadašnja tehnologija čučala u science fiction knjigama i časopisima.

Ima ljudi, volimo reći kad nas prenerazi nečija dobrota ili britkost umijeća pronalaženja ljepote u naoko banalnome. Malo je tih ljudi, također volimo reći, nadovezati se na izjavu kojom označavamo neke kao spasitelje cjelokupnog čovječanstva u čovječnosti.

Otišao je Tonko Maroević, čovjek briljantna uma i velikog srca. Iako nedvojbeno intelektualno superioran ipak je bio nenametljiv te posvuda prepoznatljiv po svojoj iskrenosti i dobroćudnosti.

Nisam ni psihijatar niti psiholog, nisam član Pravoslavne crkve, ne živim u Srbiji. Nisam pratila njegov profesionalni i ljudski život, nisam pročitala mnogo njegovih knjiga. Uživo sam ga čula tek nekoliko puta. A ipak, njegova me smrt pogodila u ono mjesto koje biva pogođeno kada umre tkogod od bliskih nam ljudi.

Nakon što su jugoslavenske vlasti preuzele kontrolu nad političkim zbivanjima 1968. godine, službena interpretacija tvrdila je da su za studentske nemire bili krivi praksisovci. Kritiku svega postojećeg kao glavno usmjerenje za djelovanje tih filozofa i sociologa predstavnici vlasti tumačili su, s jedne strane, kao zagovaranje višestranačkog sustava i, s druge, kao unitarizam i pokušaj političke […]

(Opaska uredništva: Prenosimo In memoriam kojeg je kolegica Beroš objavila u tjedniku Novosti zbog spriječenosti autorice). Prva slika na koju pomišljam na vijest o smrti Zlatka Boureka jest slika ugaslog vulkana. Jer upravo je taj umjetnik eksplozivne kreativnosti, koja se razlijevala i naplavila mnoga umjetnička polja – slikarstvo, kiparstvo, film, animirani film, kazalište, lutkarstvo, ilustraciju, […]

Sjećanje na Mariju Braut podrazumijeva brojne susrete i razgovore, ali ponajprije iskustvo gledanja njezinih raznolikih izložaba i kataloga, portreta i krajolika, scenskih snimaka i žanrprizora, urbanih veduta i ateljejskih situacija – istaknuo je akademik Tonko Maroević prilikom komemoracije (7. srpnja) nedavno preminuloj fotografkinji Mariji Braut u Umjetničkom paviljonu, gdje je upravo prije godinu dana upriličena […]

Salvador Espriu, punim imenom Salvador Espriu i Castelló rođen je u mjestu Santa Coloma de Farners 10. lipnja 1913., pisao je na katalonskom jeziku, a etablirao se kao originalan pripovjedač svoje generacije, te su mu djela prevođena na strane jezike, međunarodno priznata i cijenjena. Pisao je poeziju, prozu, drame… a baš o stogodišnjici njegova rođenja […]

U vili Arko na zagrebačkome Gornjem gradu u četvrtak počinje dvodnevni regionalni simpozij “Susjedstvo riječi: Jezik koji nas spaja i razdvaja”, na kojemu će o toj aktualnoj temi govoriti književnici, književni kritičari, lingvisti, filolozi i publicisti iz cijele regije.   Susret organizira hrvatski PEN centar, a na skupu će govoriti Vladislav Bajac, Laslo Blašković, Nadežda […]

U ovom svijetu mnogo toga funkcionira po sustavu dihotomije pa onda možemo reći da su stvari, pojave i događaji kao yin i yang, kao crno i bijelo, kao HDZ i SDP (hm, tu i nema mnogo razlike). Slično su oprečne dvije potpuno različite vijesti objavljene nedavno koje su vezane za knjigu i izdavaštvo.   Najprije […]