autograf.hr

Kada sam svojedobno studirao na Fakultetu političkih nauka (danas znanosti), geopolitiku je predavao izuzetno živopisan profesor (sam je popravljao rasklimane naočale bakrenom žicom), ali zanimljiv je po još nečemu. Predavao je Geopolitiku i geostrategiju prema teoriji Halforda Johna Mackindera da se kopneni dio planete Zemlje dijeli na dvije ključne sastavnice.

I dok su Česi u studenom 1989. slavili pad rigidnog komunističkog režima, veselili se političkom pluralizmu, slobodnom kretanju i slobodnom tržištu, Slovaci su vrlo brzo počeli razmatrati mogućnosti proširenja svoje autonomije unutar zajedničke države.

Kroničari međunarodne scene zabilježili su u prvim danima prosinca 2019. proslavu rođendana jednog sedamdesetogodišnjaka koji bi zapravo već godinama trebao biti mrtav. No ne samo da je živ, on je vrlo živahan.

Prošlog četvrtka, 19. rujna 2019., Europski parlament usvojio je rezoluciju o ”važnosti europske memorije za budućnost Europe”. O važnosti sjećanja – memorije vode se brojne rasprave u okviru Vijeća Europe, a sada je ta rasprava ovom rezolucijom poprimila i oficijelne konotacije.

Drugi svjetski rat posljedica je niza međudržavnih sporazuma. Hitlerovom totalnom preuzimanju vlasti, poništenju posljednjih elemenata parlamentarne demokracije i uvođenju diktature prethodio je njemački sporazum s Vatikanom, koji je stupio na snagu 10. rujna 1933.

Svakog 22. lipnja Hrvatska obilježava početak oružanog otpora fašističkoj okupaciji zemlje. Na taj dan, davne 1941., Hitlerova Njemačka napala je Sovjetski Savez, a kao odgovor na to grupa sisačkih komunista osnovala je u šumi Brezovica prvi partizanski odred u Hrvatskoj.

Hrvatska je, kažu, odlučila. Hrvatska se, kažu, opredijelila za Evropsku uniju i SAD, a protiv Putinove Rusije. Neki to oprezno kritiziraju, mnogi entuzijastički podržavaju. A pri tome nitko, ama baš nitko, da postavi ključna pitanja: je li se Hrvatska odlučila u svojem, hrvatskom, interesu i koristi li takvo opredjeljivanje Hrvatskoj.

Kladim se da će se neki na spomen značajnih godišnjica 2018. godine nakostrušiti i, očekujući ”ustaše”, logore, žrtve…, preventivno poklopiti uši. Iako Autograf nekim sugrađankama i sugrađanima zbog inzistiranja na promišljanju ustaških zločina jamačno ide na živce, mene moja ”uloga” – Advocata diaboli – obvezuje na to da i u dobru pronađem zlo.

Poblajhani fašist, sin matere Indonežanke, dakle nearijevsko, useljeničko smeće Geert Wilders izgubio je izbore, čime je, barem nakratko, izbjegnuta snažna marketinška kampanja za europske fašizme, od Marine Le Pen do Frauke Petry, jer se ni na našim naslovnim stranicama neće naslikavati nizozemska protuha, niti će vajni analitičari pijano slaviti skori raspad Europe i početak vjerskoga […]

Svetlana Aleksijevič, “Černobilska molitva – kronika budućnosti”, Edicije Božičević, Zagreb, 2016. Još uvijek aktualna literarna nobelovka, bjeloruska autorica koja piše na ruskom jeziku, Svetlana Aleksijevič nije odveć poznata hrvatskom čitateljstvu.

SLOBODA I NOVA DRŽAVA Po povratku kući iz Zabele (čika Draga nije bio napuštao kuću) naišli smo na crvenoarmejce koji su se odmarali u dvorištima nakon višednevne bitke za Požarevac. Kod nas je na zemlji uz kuću sjedio vojnik leđima oslonjen o zid i čistio svoj automat. Tada još nismo imali pojma o ruskom jeziku, […]

Novi rat za Gorsku Crnu Bašču Došlo je proljeće, godišnje doba kad u narodnoj epici i u životu započinju ratovi. I tako nas je prije nekoliko dana, sve u pokušajima da okrenemo glavu od onog što se zbiva oko nas, ili izvijajući vrat ne bi li vidjeli ima li nevolja i izvan Hrvatske,

Prije nekoliko dana izbjegao sam čuti ukrajinskog pisca, prozaista, vrlo modernih stilskih nazora, koji je objedinio književni nastup i nastup bijesa, te je zagrmio protiv Svetlane Aleksijevič, rugao se Nobelovoj nagradi za književnost i Bjeloruskinju optužio za aroganciju, jer piše ruskim jezikom. Njemu je ruski jezik arogancije. Takav stav ne brani racionalnim, filološkim niti književnim […]

Kad sam prije dvije, tri godine prvi put pročitao knjigu “Kako nacije propadaju: Porijeklo moći, prosperiteta i siromaštva”, nisam pomislio da će to postati knjiga na koju ću se najviše puta pozivati u svojim kolumnama. Još manje sam mislio da će me tamo neki, Božo Petrov,

Robert Service, ”Povijest suvremene Rusije”, Sandorf, Zagreb, 2015. ”Povijest suvremene Rusije” Roberta Servica u izdanju Sandorfa i prijevodu Marina Bublea, Ane Bunčić i Nade Uglješić maestralna je historiografska sinteza perioda ”od carizma do 21. Stoljeća”, kako glasi podnaslov ove vrijedne knjige. Britanski povjesničar Service, inače stručnjak za Oktobarsku revoluciju, svojim direktnim stilom kompleksne povijesne mijene […]

Deset godina po smrti dr. Stipe Šuvara pred nama je knjiga njegovih besjeda “Historia tragicomica“ (“Razlog“, Zagreb, 2013.). Riječ je o izboru intervjua koje je novinama s prostora čitave bivše Jugoslavije dr. Šuvar dao u razdoblju od 1990. do 2004. godine, kao i o izboru njegovih autorskih tekstova, socioloških eseja i izlaganja na međunarodnim skupovima […]