autograf.hr

Dana 5. ožujka obilježava se drugi Međunarodni dan jačanja svijesti o razoružanju i zabrani širenja oružja. ”Koliko se sredstava uzalud troši na vojne izdatke koji, zbog trenutne situacije, nažalost, nastavljaju rasti! Iskreno se nadam da međunarodna zajednica razumije da je razoružanje prije svega dužnost, razoružanje je moralna dužnost. Zapamtimo to. A to zahtijeva hrabrost od […]

Nekoliko dana uoči dvogodišnjice ruskog napada na Ukrajinu (24. februara 2022.), poslije simboličnog pada Avdiivke (u noći 16/17. februara 2024.) pitanje ukrajinskog opstanka aktuelnije je nego prije dvije godine. Nasamareno ”čedo” Zapada bez prijatelja i nade grca u oskudici svega i u izobilju smrti. Tako to biva kad vas neprijatelji ubijaju, a prijatelji kljukaju sredstvima […]

Aleksandar Vučić je ponovo pobijedio. I porazio Srbiju. Sa obezglavljenom opozicijom i obmanjivanim i otuđenim stanovništvom vrlo je teško bilo očekivati da će poslije decembarskih izbora Srbija izgubiti status kidnapovane države, a vrlo je lako predskazati da njeni najteži dani tek dolaze. Propuštena je posljednja šansa da Vučićev poraz bude njegova lična pobjeda. Sad je […]

Prođoše dani rađanja dvije Jugoslavije. Dobar povod da se više nego obično priča o jednoj mrtvoj zemlji, a malo i o nama živima. Neko je odavno srećan što je više nema, neko se profesionalno svađa, neko se i dalje ponosi trobojkom i petokrakom… Najviše je ipak onih koji se bave vlastitim mukama.

Kao francuski stipendist i postdiplomac, od 1992. do 1995. godine, stanovao sam u Međunarodnom studentskom naselju u Parizu. U našem paviljonu bilo je dosta arapskih postdiplomaca, ne samo iz Magreba, odakle je dolazila većina, već i s Bliskog istoka.

Malo ko tako cijeni slobodu i pravdu i vapi za njima kao žitelji Južne Amerike, a malo kome su kao toj Bolívarovoj djeci krali i otimali i slobodu i pravdu. I stranci i oni sami sebi. Duga i tamna je linija koja spaja španske i portugalske konkvistadore iz 15. stoljeća ”sa žarom apostola i nezajažljivim […]

Mislim da nema države u Evropi kao što je Bosna i Hercegovina sa šest potpuno nezavisnih akademija nauka i umjetnosti. Postojanje toliko akademija, četiri sarajevske te jedna banjalučka i mostarska, govori nam da su našu posljednju oazu razuma i pameti uspjeli presušiti prljave ruke politike i frustriranost mediokriteta.

Taj čili starac imao je 79 godina kad sam ga prvi put vidio i upoznao u jednoj biblioteci u Parizu, decembra 1991. godine. Kosa gusta, neznatno nestašna i bijelo bijela. Malo je ljudi čulo za njega, a on je istorijska ličnost. Lazar Brankov, moj drug Laza, rodio se na današnji dan, 17. jula 1912. godine, […]

Od svih jugoslavenskih zemalja kao šampioni dominacije istorije nad sadašnjošću, kao i prevlasti strasti nad razumom izdvajaju se Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Poslije parlamentarnih izbora od 11. juna ove godine u Crnoj Gori, međutim, teoretski se otvara mogućnost da Bosna i Hercegovina ostane iracionalni usamljenik zaglavljen u prošlosti.

Sve mi je teže pisati o političkim dešavanjima u Bosni i Hercegovini jer me uoči bilo koje rečenice koju bih napisao najprije obuzme osjećaj stida pa onda mučnine i boli jer ta zemlja postojano i nezaustavljivo radi protiv same sebe i protiv svega onoga što ona istorijski i kulturološki zapravo jest: mjesto boguugodnih susreta i […]

Govoreći na tribini u Dallasu o ukrajinskoj krizi, sredinom maja 2022. godine, bivši američki predsjednik George W. Bush nespretno je napravio znakovitu omašku, onu koja nastaje kad je jezik brži od pameti, odnosno kad se inercijom nesvjesno izgovori istina koja se nipošto ne smije izgovoriti. U namjeri da osudi invaziju Vladimira Putina na Ukrajinu, Bush […]

Bijaše to prije čitavu vječnost, a protekle su tek dvije decenije. Poslije odlaska Mihaila Gorbačova, čovjeka-utopije, i Borisa Jeljcina, čovjeka-votkopije, Zapad je oprezno mjerkao novu rusku političku zvijezdu koja obećava, zagonetnog predsjednika Vladimira Putina. Nije u tom odmjeravanju manjkalo znatiželje i poštovanja, ali još je više bilo očekivanja kod nekih mudrih državnika na Zapadu. Državnika […]

U vrijeme kad je umiralo teško oboljelo bratstvo i jedinstvo, kad se pješčanim satom mjerilo vrijeme do smrti Jugoslavije, neki od neizlječivih zaljubljenika u zajedništvo svih nacija sablaznili su se kad su saznali da je Televizija Zagreb odlučila prekinuti zajednički nedjeljni TV Dnevnik Jugoslavenske Radio Televizije. Tačnog datuma se ne sjećam, ali sjećam se da […]

Ne računajući mase koje iz bilo kog razloga tradicionalno žele ostati po strani svih dešavanja, u našem ratu, od 1941. do 1945. godine, ljudi su u BiH bili podijeljeni na one koji su bili u službi vlasti i na one neustrašive koji su se borili za slobodu.

Igrom sudbine i igranjem velikih sila sa sudbinom svijeta, Ukrajina je postala nova žrtva na dugoj listi velikih stratišta čovječanstva. Kolateralna šteta sukoba titana, Ukrajina je istinska zemlja mučenica ovog stoljeća, država koja ispašta zbog vlastitih podjela i zabluda te zbog tuđe podlosti i gramzivosti.

Koristeći inverziju vremena Isusovog raspeća i smrti, koje se dogodilo u tri sata popodne, Katolička Crkva je u 16. stoljeću zabranjivala bilo kakvu aktivnost između tri i četiri sata ujutru. Crkva je vjerovala da je to vrijeme kad su đavoli i vještice i duhovi na vrhuncu svojih natprirodnih aktivnosti sve dok ih ne otjeraju prvi […]

Tokom zatvaranja Festivala jugoslovenskog teatra u Sarajevu, aprila 1989. godine, ponosan što su prisutni glumački velikani u njemu prepoznali velikog jugoslavenskog glumca, Ljuba Tadić je kazao: ”Ja jesam Srbin po rođenju, ali ne i po zanimanju…”.

”Gnjev mi, boginjo, pjevaj, Christiana, Daytonu sina, zlosrećnog štono Bosanci u hiljadu uvališe jada…” Ovog ažuriranog početka Homerove ”Ilijade” u kojem je Christian zamijenio ”Ahileja, Peleju sina”, a Bosanci Ahejce sjetio sam se ovih dana jer ne prestajem razmišljati o čudnovatom ”događanju naroda” u Sarajevu, 25. jula ove godine, kad se nekoliko hiljada nezadovoljnih Sarajlija […]

Na inicijativu generalnog direktora UNESCO-a, sa svojim balkanskim kolegama ambasadorima pri UNESCO-u, prije skoro dvadesetak godina pripremali smo veliku konferenciju šefova država Zapadnog Balkana. Samit se održao u Ohridu 2003. godine u sklopu projekta ”Dijalog civilizacija”.

Ko pretjerano sanja obično doživi ono što nije želio ni sanjati. Ko sanja nemoguće, neće se nikad iz sna probuditi bez boli. Bosna i Hercegovina je zemlja koja mnogo sanja, a živi strašnu i sve teže podnošljivu javu. Potrebno joj je hitno buđenje, ali izgleda da za to još nije spremna. Više voli živjeti nemoguće […]

Malo je velikih istorijskih ličnosti dvadesetog stoljeća koji nisu bili predmet kontroverzi i različitih tumačenja. Među miljenicima istorije koji su od prvog trenutka pa do danas bili i ostali veliki, netaknutog sjećanja i neugaslog divljenja, posebno se ističe Charles de Gaulle. Poslije De Gaulleove smrti, 9. novembra 1970. godine, ostao je golizam, polukonzervativna koncepcija koja […]

Teško je u istoriji čovječanstva naći strašniji, suroviji i nepotrebniji rat koji se mogao tako lako izbjeći, kao što je trenutni rusko-ukrajinski krvavi razvod. Teško je, takođe, pronaći rat gdje je za njegovo izbijanje presudniji bio strani faktor nego bilateralni nesporazumi.

Koliko vremena u jednoj državi treba proteći da ljudi na čelu države shvate da je njihova dužnost raditi na ujedinjenju, a ne razjedinjenju zemlje? U mnogim zemljama se to podrazumijeva, ali u Bosni i Hercegovini u posljednje tri decenije državno jedinstvo (koje i dalje sanjamo i na javi i u snu) podjednako ubijaju oni koji […]

Sve velike sile iste su na različit način. Interesi im se razlikuju, ali mnogo toga im je zajedničko. Razliku u ponašanju u opštem smislu između SAD-a i Rusije teško je pronaći. Velike sile nemaju ni milosti ni obzira, one gaze sve što im se nađe na putu. Ne vide nikoga osim sebe. Apsolutno su neosjetljive […]

Na razmeđu minule i nastupajuće godine osiromašeni i prestrašeni stanovnici Bosne i Hercegovine najbolje se mogu prepoznati u riječima Ive Andrića iz ”Znakova pored puta”: ”Ono što se dešava oko nas puno je nemira, nesporazuma, briga i kolebanja; ono što treba da bude i što je tek na pomolu puno je strepnje i neizvesnosti.”

Ima zemalja koje srljaju iz krize u krizu. Neke zemlje pokušavaju krizu pretvoriti u podsticaj i snagu da je prevaziđu. Najgore su one zemlje koje jednu krizu potpuno bezbrižno i bezidejno koriste kao upaljač za sljedeću krizu. Političke krize u Bosni i Hercegovini izbijaju vrlo često, mada bi tačnije bilo kazati da mi zapravo živimo […]

Nekoliko godina prije izbijanja posljednjeg jugoslovenskog rata bio sam član dramske sekcije koja je u Sarajevu svake godine pripremala jednu pozorišnu predstavu na francuskom jeziku. Kulturni ataše ambasade Francuske u Jugoslaviji pratio je redovno naše aktivnosti pa smo mislili da smo međunarodno značajni.

Belgijski detektiv Hercule Poirot je 1935. godine u Istanbulu tražio način da se hitno prebaci u Pariz. Na brodu nije bilo mjesta, avioni još nisu letjeli, helikopteri još i manje. Poirot je u posljednji čas našao mjesto u vozu Orient Express i zadovoljan krenuo iz Carigrada prema Francuskoj.

Profesor Žarko Puhovski je krajem jula ove godine, u razgovoru za bosanskohercegovačke medije, izgovorio jednu neugodnu rečenicu, nalik na preciznu liječničku dijagnozu, kojom je dao slikovit i upozoravajući opis Bosne i Hercegovine i stanja duha u njoj: ”Bosna i Hercegovina se nažalost ponaša nepunoljetno kao cjelina”.

Rijetki veliki ljudi malim gestima čovječnosti znali su snažno obilježiti istoriju, a brojni mali ljudi čiji tragovi smrde velikim nečovještvom neprestano zatamnjuju stranice povijesti. Tridesetak sekundi klečanja Willyja Brandta u Poljskoj, 7. decembra 1970. godine, ispred spomenika jevrejskim žrtvama varšavskog geta, zamijenilo je skoro trideset godina rada na pomirenju između Nijemaca i Poljaka.

Izvan naše pažnje i zanimanja za koji dan obilježiće se jedan datum za koji se Kinezi već dugo i ozbiljno spremaju. Prvog jula ove godine proći će tačno sto godina od osnivanja Komunističke partije Kine pa bi vrijedilo o tome napisati nekoliko riječi jer je Kina odavno prevažan globalni igrač.

U jednoj emisiji Televizije Beograd, snimanoj u velikoj i punoj sali novembra 1974. godine, pitali Branka Ćopića kako je izgledao dolazak krajišnika u Srbiju 1945. godine i ko se najlakše i najbrže snašao u tom za njih potpuno drukčijem svijetu? Kao iz topa, Ćopić odgovara da se obično najbolje snađu lopovi!

Prerijetko se dešava da jedan film, odnosno fikcija, postane realnost u koju svi neodoljivo čvrsto vjeruju premda znaju da ona nije istinita. Naročito kad sa svakim novim danom postaje sve istinitija i jača, naprosto zato što su je ljudi iskreno prihvatili i živjeli i tako neistinu pretvorili u istinu.

Jedva čekam kad će završiti rat u Bosni i Hercegovini i kad će novi ljudi početi vraćati potamnjelo dostojanstvo i čast ove države.

Na Trgu slobode u Jerevanu, u petak 13. novembra 2020. godine, nakon kratkog i munjevitog rata oko Nagornog Karabaha, oko 10 hiljada Jermena demonstriralo je protiv kapitulacije koja je nazvana primirjem.

Maja 1993. godine bili smo prezauzeti nekim vlastitim nevoljama pa nam je promaklo da je ključnim izmjenama ustava završena trodecenijska separatistička kriza u Belgiji i da se izbjeglo odcjepljenje Flandrije. Kraljevina je tada postala federalna država, sastavljena od tri jezične zajednice (holandska, francuska i njemačka), odnosno tri autonomne regije (Flandrija, Valonija i Brisel) s određenim […]

Kad uveče krenete na počinak, male su šanse da će vam u snove doći scene kako neki ljudi sa žutim ili crvenim šljemovima grade autoputeve po prostranstvima Kine.

Nakon putovanja po Švedskoj 1837. godine danski pisac Hans Christian Andersen pisao je svom prijatelju: ”U jednom trenutku osjetio sam koliko su Šveđani, Danci i Norvežani povezani i s tim osjećanjem sam po povratku odmah napisao poemu kako smo mi jedan jedinstven narod i da se zovemo Skandinavci”.

Po ustaljenom običaju, u četiri dana koji dijele 21. i 25. novembar, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska jedna drugu optužuje da ne želi obilježiti na državnoj razini ova dva datuma.

Davno, davno sam čuo anegdotu o Muji i Sulji kako gledaju neki akcioni film. Kaže Mujo Sulji: ”Hajde da se kladimo da će se onaj na bijelom konju zabiti pravo u drvo.” Pristane Suljo i izgubi opkladu. Njegovog najboljeg jarana krene gristi savjest pa mu veli: ”Nema smisla da ti uzmem novac, ja sam već […]

Diplomati visokog ranga godinama zaobilaze Bosnu i Hercegovinu, a kad jedan od najvećih najavi dolazak, ispriječi se korona, novi i efikasan diplomatski izgovor.

Nevidljivi režiseri haosa Bosne i Hercegovine svakog mjeseca na političku pozornicu postave jednu tragikomičnu predstavu, uvijek s ciljem da se pokaže kako su ljudi u BiH nepopravljivo podijeljeni.

Više puta je rečeno da za nekim ljudima treba manje žaliti što su umrli, a treba mnogo više žaliti što su živjeli. Naročito se to odnosi na ljude koji su za života napravili nepopravljivu štetu društvu na opštem planu i varljivu i kratkotrajnu sreću na privatnom planu. U utorak 15. septembra je umro jedan od […]

U višečlanoj ciganskoj porodici kad zavlada glad jedan od sinova znao bi uzdahnuti: ”Eh, što bi dobro bilo da je sad pred nama golema posuda sa vrućim pitama, na spratove. Na dnu burek, pa preko toga zeljanica, pa sirnica, pa krompiruša, pa tikvenjača i tako dvaput. Kako bih onda slatko zavukao ruku pa uzeo malo […]

Ima mnogo simbolike i poruka u nedavnom pismu takozvanih ”Stvaralaca Republike Srpske” predsjedniku Vlade RS-a zbog kojih taj dokument vrijedi upamtiti te napisati nekoliko riječi i o ”stvaraocima” i o Republici Srpskoj, što je cilj ovog teksta. Potpisnici i sadržaj nisu vrijedni pažnje.

Tužan je mjesec juli u Bosni i Hercegovini. Raspolućena na mnogim poljima, naša zemlja dodatno se u julu podijeli oko Srebrenice, a ne bi smjela.

Umjesto izjave iz vrha SPC-a, koja nažalost nije pravovremeno stigla, a mogla je, trebala je, u povodu 25. godišnjice masakra srebreničkih Bošnjaka (a takve su izjave moguće, eno kazali su svoje i njemački katolički biskupi prije nekoliko tjedana), donosim priču koju je na Facebooku objavio jedan zaista čestit Srbin, k tomu i vjernik, kulturni radnik […]