autograf.hr

Prije petnaest godina snimao sam film u Izraelu. Bio je to film po romanu ”Love Life” (”Ljubavni život”) poznate izraelske književnice Zeruye Shalev. Snimali smo u Tel Avivu, Jeruzalemu i nekim dijelovima Gaze. Bilo je to vrijeme najvećega primirja između Izraela i Palestine. Mislio sam da svijet kreće prema boljim danima i da će se mnogi nesporazumi prevladati.

U posljednje vrijeme provodim više vremena u Zagrebu nego što sam to činio zadnjih dvadesetak godina. Uglavnom obilazim Danila i Anu, Luciju i svoje unuke Sergeja, Ivana, Anastasju, Pavla i Kalu.

Rijetko viđam Dragu Mlinarca, ali kad god ga sretnem ushiti me svojom čudesnom karizmom. Za njega je vrijeme stalo u pet poslije podne prije 30 godina i on, osunčan tim magičnim popodnevnim svjetlom, provodi vrijeme kroz svoje sklopljene vjeđe i igra se svojim notnim crno-bijelim tipkama kao sjenama dana i noći…

Draga moja Jagodo! Kad god bih dolazio k tebi, ove tvoje zadnje bolne godine, pružala si mi ruke i govorila: – Ne daj me, drži me za ruke.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Prvi put sam u Zagreb došao godine 1966. Stigao sam na prijemni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti.

U Veneciji, jednom od njenih gradova, umrla je u ponedjeljak 17. listopada Jagoda Buić (Split, 1930.). Tapiseristica svjetskog glasa, vrhunska umjetnica u svakom mediju kojeg se dotakla, intelektualka kakvu se rijetko sreće, voljela je život do posljednjeg daha.

Ne… Ne vjerujem da je umro. Pa već je četiri puta do sada umirao i bivao klinički mrtav i opet nam se vraćao. I to je mogao činiti samo on, jer je bio ravan bogovima. Volio je toliko život, premda ga taj život nije nikako mazio, a on mu se uvijek do kraja davao.

Moja majka je prala veš na ruke.Kad se oženim kupit ću svojoj ženi mašinu za veš, govorio sam pred ocem samo da ga nerviram.Oženio sam se s dvadeset tri.Prerano, sine, govorio je otac samo da me nervira.Svadba bješe ko svadba i šta da se priča I moja balerina u bijelom.

Ne pada mi na pamet uhvatiti se u kolo s gmazovima tabloidne močvare koji vade utrobu i živima i mrtvima, ali kao svjedok događaja koji su postali predmet rasprava o našim izuzetnim glumcima, Radi Šerbedžiji i pokojnoj Miri Furlan, imam obavezu i novinarsku dužnost da čitateljima pomognem shvatiti kako su se stvari ipak dogodile. Inače, […]

Na kraju jedne strme ulice u Puli ima jedna vulkanizerska radionica u kojoj majstor Oto krpi i mijenja automobilske gume. Oto ima, čini mi se, četrdeset i neku, iako bi mu mogla biti i pedeset i neka, ali on je od onih mršavih, žilavih, skladno građenih i kao struna napetih muškaraca, koje se obično nikad […]

Dragi moj Boro, odmah da ti kažem da te više nikada ni za kakav savjet neću pitati jer eto kako to završi… A samo sam te pitao što da radim i kako da se postavim prema ovima iz Vinkovaca što mi otkazuju koncert na koga su me bili pozvali i, kako kažu, sve zbog mladih […]

Jer svet ovaj suncu nije jedina briga. (Branko Miljković) Amerika se odlukom Joea Bidena povukla preko noći iz Afganistana. Talibani dolaze na svoje. Ubijaju one koje su odlučili ubiti. Ženama s glavama neumotanim u marame skidaju glave s ramena.

Još jedno ljeto prođe na ovome čarobnome brijunskome otoku, na kome smo davne 2001. godine, razvili jarbole našega ”Ulysses” broda i plovimo ovim morem, kao neki začarani Odiseji, vraćajući se svome domu i odlazeći od njega. Ta naša avantura koju smo započeli sa Shakespeareovim ”Kraljem Learom” koji se tako elegantno smjestio na malome Brijunu i […]

Hrvatska je, definitivno zemlja ljetnih festivala! Svaki grad u vrućim noćima nastoji zabaviti svoje stanovnike i posjetitelje, a bogme ne zaostaju ni manja mjesta. Od kulturnih priredbi do gastro ponude, sve se festivalom zove, a budući da se u svakom slučaju radi o fešti – neka tako i bude.

Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća nije bilo mnogih stvari za kupiti u onoj našoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. To je bilo i razumljivo. Nova država se tek stvarala. Prvo se porušena zemlja obnavljala, a tek su onda druge stvari potrebne za život dolazile na red.

Moj prijatelj Marjan Pogačnik bio je kapetan podmornice. Nisam znao da je to najviši pomorski vojni čin u mornarici. Veći i od admirala. Tako barem govore oni koji poznaju skrivene vojne tajne.

U ovom pandemijskom kaosu, kada su putovanja i turističke usluge svedene na minimum, turistička agencija Salvadori iz Bolonje, u Italiji, nudi prigodne ”paket aranžmane”: putovanje u Srbiju, ispunjavanje potrebne papirologije, izbor cjepiva, smještaj u hotelima visoke kategorije.

Dragi naš druže Tito! Već odavno si me bio naučio da se nas dvojica oslovljavamo s ti. Pa premda s time nisam imao problema u mome pionirskome statusu kada sam ti zajedno sa svojim drugarima pjevao iz svega glasa: ”Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”, kada sam dosegao svoje […]

Kada se dogodio taj strašni potres u Petrinji, Glini, Sisku i okolnim gradovima i selima, zaželio sam odmah otići tamo i pridružiti se svim onim ljudima dobre volje koji su pohitali da pomognu unesrećenim žiteljima Banije ili Banovine (već kako vam drago).

Prvi put sam ga gledao na televiziji, negdje početkom šezdesetih. Bio je mlad i neobično mršav. Pjevao je neku pjesmu o kiši i jeseni. I danas se sjećam tih riječi: ”Noć, noć, lampioni, ulicom pustom pust vjetar jeca. Jeca i plače nad katedralom, dažd pust u nama…”

(Opaska uredništva: Donosimo razgovor Drage Pilsela s pokojnom glumicom Mirom Furlan, napravljen na Brijunima u drugoj polovini 2002. za nekadašnji beogradski tjednik Reporter, kada se prvi puta vratila u Hrvatsku, nakon odlaska 1991., kako bi glumila u ”Medeji”, teatra Ulysses. Nije dopušteno preuzeti ovaj sadržaj bez dozvole Drage Pilsela).

Prošli tjedan nas je presjekla ili dotukla vijest da je 20. siječnja u svom domu u Los Angelesu preminula naša draga drugarica i fenomenalna glumica Mira Furlan (65). Od nečega zvanog ”virus Zapadnog Nila”.

Toga dana probudila me moja žena Lenka oko 8 ujutro. Stajala je potpuno obučena iznad kreveta u kojem sam te noći spavao u Nininoj sobi jer otkako smo ostali sami u našem riječkome stanu, često biram neku od soba mojih kćeri da na taj način lakše prebolijevam njihov odlazak, a i da na miru pročitam […]

Na pragu nove godine srdačno pozdravljam sve vas, čitateljice i čitatelje Autografa, ali posebno zahvaljujem svim našim suradnicama i suradnicima na velikome trudu i na iznimnoj velikodušnosti i predanju.

Prvi put sam u Zagreb došao godine 1966. Stigao sam na prijemni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti.

Drago Pilsel, čovjek kojega poznajem samo preko slike u novinama, ali za kojega sam siguran da želim s njime sjediti u kavani, piti crno vino i družiti se, nagovorio me da prihvatim njegovu ideju i da se pridružim slobodnim misliocima okupljenima oko zagrebačkoga portala Autograf.

Lijepo je zasvirit’, ali i za pas zadjeti! Ovom narodnom poslovicom koju je znao čuti od svog oca Danila, Rade Šerbedžija najavio je skoro opraštanje od svoje publike kojoj je – u vrijeme korone – neočekivano podario govor poezije.

Slavni hrvatski i svjetski glumac, dobitnik Nazorove nagrade za životno djelo, u razgovoru s Globusovim novinarom odmaknuo se na trenutak od kazališne i filmske umjetnosti i iznio mu svoja strastvena razmišljanja o politici i ideologiji, o premijeru i ministrima, o Partiji i Bibliji, nacionalizmu i humanizmu…

Što to znači kada kažemo da je Nagrada Vladimir Nazor najveća i najvažnija nagrada koju na polju umjetnosti i kulture dodjeljuje hratska država? To znači da je prvi predsjednik slobodne, demokratske i neovisne Republike Hrvatske Franjo Tuđman 3. lipnja 1991. godine potpisao Ukaz o proglašenju Zakona o “Nagradi Vladimir Nazor” koji je nekoliko dana ranije […]

Mislio sam da ovo neću nikada u životu morati napisati, nešto što će zvučati kao obračun s Novim listom, glasilom kojem sam dao 14 godina svog života i koje mi je, zbog tekstova tamo objavljenih, dva puta omogućio da dobijem nagrade Hrvatskog novinarskog društva (nagrade koje sam lani, uz neke kolege i slijedeći primjer Borisa […]

(Opaska uredništva: Pročelnik za kulturu grada Rijeke, Ivan Šarar, ne samo da se ne razumije u teatar, već slabo poznaje i novinarstvo. On se, naime, u tekstu koji ovdje donosimo poziva na Zakon o medijima i Zakona o elektroničkim medijima kako bismo objavili ”ispravak netočnih navoda”. To navodno donošenje ”netočnih navoda” odnosi se na kolumnu […]

Kao što znate, naša kolumnistica i novinarka specijalizirana za kulturne teme Svjetlana Hribar napravila je intervju s gospodinom Radom Šerbedžijom u kojem naš proslavljeni glumac obrazlaže motive, do tada nepoznate široj javnosti, koji su doveli do odlaska njega i njegove supruge Lenke Udovički sa studija glume koji su osnovali u Rijeci. Taj smo intervju objavili […]

(Opaska uredništva: Objavljujemo odgovor pročelnika Odjela za kulturu Grada Rijeke, Ivana Šarara, na navode gospodina Rade Šerbedžije u članku koji je Autograf objavio 3. ožujka, a koji nam šalje Lea Stoiljković Medved, Voditeljica Službe za odnose s medijima i online komuniciranje Grada Rijeke. Tekst donosimo kako smo ga dobili, bez lektorskih intervencija).

(Opaska autorice i uredništva: Pošto je bez odjeka ostalo dodjeljivanje vrlo važne glumačke nagrade ”Mary Pickford” u Los Angelesu Radi Šerbedžiji, a s obzirom na činjenicu da su Lenka Udovički i Rade Šerbedžija napustili Studij glume kojeg su prije osam godina ustanovili na Sveučilištu u Rijeci, donosimo reakciju Rade Šerbedžije, to jest, njegov odgovor na […]

Godina je, mislim, bila 1997. ili 1998. kada je Bosna i Hercegovina ostvarila najveći gospodarski rast na svijetu. Daleko ispred Japana i Singapura, Njemačku, Kanadu, Brazil i slične zemlje Bosanci su ostavili daleko iza sebe, i samo im je nebo bilo granica. Tako su govorili statistički dijagrami.

U Haagu certificirani ratni huškač Vojislav Šešelj izdao je povodom posjeta hrvatske parlamentarne delegacije Srbiji saopćenje kojim je posvjedočio to da je upravo izgazio tim povodom izloženu hrvatsku zastavu, te da je na pasja preskakala ispsovao i izvrijeđao Jandrokovića i drugove.

Događaj je komičan, idiotski, zapanjujući i za ovu komičnu i idiotsku zemlju koja nas ne prestaje zapanjivati. Da je sedam osoba završilo pet dana iz rešetaka jer su pjevali nekakvu pjesmu, a pjesma, suprotno očekivanju nekog naivca, nije pozivala na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju, nema u njoj ni Jasenovca ni Stare Gradiške, već je […]

(Opaska uredništva: Mnogo puta smo pitani zašto nema kolumni Drage Pilsela na engleskom i zašto Autograf ne donosi povremene analize na engleskom. Izlazimo u susret onima koji to od nas traže malim eksperimentom, da procijenimo kolika će biti čitanost, ali vrlo smo blizu realizacije ideje da se na Autografu, barem u tjednom terminu, ponude analize […]

Jutro u kvartovskom kafiću. Otvaram kompjutor, svijetlom se jabučicom predstavljam svijetu, i zvjernem na okolne stolove, tek da znam s kime sam tu. Za okruglim stolićem pet žena, od trideset i pet do pedeset i pet godina, sitnograđanskih pojava, u jeftinoj konfekciji, brzo sređenih frizura i fizionomija.

”Ja se zovem Vićenco Ušljebrka, imam dvadeset tri godine i studiram turistički menadžment. Živim s roditeljima, imam dvije sestre, u slobodno vrijeme na PlayStationu igram Fifu 17 i mislim da su 1991. agresori bili Srbi, dočim su Hrvati bili žrtve.”

Poznati glumac za ”Novosti” govori o svojoj borbi protiv svih nacionalizama, filmskom i kazališnom radu te ljubavi prema nogometu: Otpočetka sam bio protiv rata i svih nacionalizama koji su ga proizveli. A danas me, eto, opet prozivaju da baš ja iznova govorim o uzrocima i posljedicama rata i da me ponovno razvlače po novinama, izvrćući […]

Bilo je, kažu, jednom vrijeme da se nije smjelo kazati da si Hrvat. Jednako se tako, tvrde, nije smjelo ići na vjeronauk i na misu. Ja, doduše, ne znam kad je to vrijeme bilo jer su moji otvoreno ispovijedali svoju hrvatsku narodnost, krstili se, ispovijedali, pričešćivali, krizmali i ženili u crkvi, postili na Veliki petak, […]

Čovjek je kao trava, okreneš se, osuši se i već ga nema. Ova jednostavna biblijska i univerzalna žalobna konstatacija o ljudskoj prolaznosti, tako divno uglazbljena u Brahmsovom Njemačkom requiemu, vrijedi za većinu nas smrtnika.

Nakon uloge Medeje u predstavi Teatra Ulysses 2002. godine na Brijunima, Mira Furlan proljetos je u riječkom HNK-u na poziv bivšeg intendanta Olivera Frljića odigrala ulogu antičke junakinje Kasandre u istoimenoj predstavi u režiji Nade Kokotović. Nekadašnja zvijezda jugoslavenskog i hrvatskog glumišta već dvadeset i pet godina sa suprugom, redateljem Goranom Gajićem, i sinom živi […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju autoričinu kolumnu zbog njena godišnjeg odmora). Obitelj Udovički – Šerbedžija ne poznam osobno. Točnije, upoznala sam ih i svakom zasebno stisnula ruku na dva događaja. Lenku mi je predstavila Rajna Miloš neposredno prije predstave koju je radila s radnicama Kamenskog na terasi opatijskoga Hotela Adiatic, dok sam Radu nakratko pozdravila na […]

Pisana između ekstraliterarnih toposa Zagreba, Beograda, Ljubljane, Londona, Moskve, Provanse… i literarnih i artističkih persona Vladimira Majakovskog, Arsena Dedića, Danila Kiša, Žike Pavlovića, Edvarda Muncha… ali i njegove nuklearne obitelji, Šerbedžijina knjiga je knjiga o ratu, žrtvi, o novim počecima kojima nisu prethodila iskustvena ni egzistencijalna dovršenja.

Obitelj Udovički – Šerbedžija ne poznam osobno. Točnije, upoznala sam ih i svakom zasebno stisnula ruku na dva događaja. Lenku mi je predstavila Rajna Miloš neposredno prije predstave koju je radila s radnicama Kamenskog na terasi opatijskoga Hotela Adiatic, dok sam Radu nakratko pozdravila na prijemu riječkog Društva hrvatsko srpskog prijateljstva, gdje je zajedno s […]

Piše: Dragan Grozdanić   Posljednjih se mjeseci digla hajka protiv vas: nakon napada tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara uputili ste prosvjedno pismo “Jutarnjem listu” u kojem opovrgavate navode filmskog kritičara Jurice Pavičića da ste film “Dezerter” 1992. snimali u razrušenom Vukovaru. S portala seebiz.eu upućeno vam je pak otvoreno pismo u kojem tvrde da, […]

Velika se kulturološka buka digla oko nekog bogataškog vjenčanja u Dubrovniku. Bogataši, valjda iz Amerike, zakupili su većinu dubrovačkih kulturnih institucija, od palače Sponza preko dubrovačkog Kazališta Marina Držića do tvrđave Lovrijenac. Iznajmili su oni i Lokrum, koji je također zaštićena baština. Za golemu većinu tih dolarskih aristokrata u Hrvatskoj nitko nikada nije čuo.   […]

  svjetina Radu Šerbedžiju razvlači po kaljuži uživa u situaciji da pjesnika izjednačuje sa sobom s njihove strane svođenje umjetnika na svoju razinu najviše je što se može postići   nije im poso jalov   u jednom kratkom trenutku dok se Šerbedžija brani dok kao umjetnik ništa ne znači svi su isti i napadač i […]