autograf.hr

– Znaš ti tu kolumnu napisati i bez nas – dobacuje mi drug sjedajući za stol. – I ja sam mu tako nekako rekao, ali ti ga baš potopi – kaže Mido. – Ako vam je to način na kažete da je moj red da platim kavu, mogli ste biti malo nježniji – kažem.

Male zemlje i mali narodi pate od ništa manjih bolesti kao i velike zemlje i veliki narodi. Jedva da je itko, u velikoj igri taština ili čak manija, pošteđen sna o vlastitoj veličini. Veličini u čemu? Bit će ponajviše u tragičnosti povijesnog usuda. No znamo, zajedno s Gospodinovom, kako se nijedna nacija ne odriče svoje […]

Sada kada je Milan Bandić, dugogodišnji karizmatski gradonačelnik Zagreba otišao u povijest, preostaje hrvatskoj politologiji da pobliže istraži fenomen populizma u našim krajevima i u našem vremenu.

Bila neka neuredna, zapuštena i posvemu neugledna i neprivlačna djevojka. O sebi je, dakako, mislila sve najbolje i silno je željela da je i svi drugi takvom vide.

Moj drug briše suze od smijeha dok prilazi stolu. Očekujemo novi vic, gledamo ga, premda se Mido i ja već smijemo nekim glupostima. – I tebi konačno ovo u politici smiješno? Više te ne sekiraju? – pita ga Mido zezajući se dok se mi, prepričavajući gluposti zadnjih dana, budući da se nismo vidjeli desetak dana, […]

Zbivanja u Americi posljednjih su dana, koliko sam vidio, proizvela nebrojene asocijacije, a mišljenja i stavovi vezani uz njih premrežila su svijet.

Mi Hrvati ljeta volimo jer se, čak i u vremenu korone, okupljamo bez maski. Veselo je. Kriza će tek na jesen. Sada naša vlast radi što i druge vlasti u svijetu. Kupuje vrijeme. Nastoji se svidjeti puku.

Gostujući u emisiji ”Novi dan” na N1 televiziji, Ankica Mamić je izrazila blago žaljenje zbog toga što će se predsjednička inauguracija Zorana Milanovića održati iza zatvorenih vrata, samo za odabrane uzvanike. Iskazala je to sljedećim riječima:

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog bolesti autora). Prilično je teško vjerovati političarima danas. Doduše, nije to bilo ništa lakše ni jučer, ali danas, kada jednu od glavnih patologije politike čini populizam – koji nije ništa drugo nego demagogija o kojoj su govorili još grčki politički mislioci – i demagogija vreba iz svake izjave političara […]

Nevjerojatno je to zlopamćenje HDZ-a i izvrtanje činjenica o SDP-u što ga na vidjelo dana, uvijek iznova iznesu izbori. Čelni ljudi vladajuće stranke u nas skloni su, valjda kao nitko drugi, uzroke problema koji su sami proizveli vječito tražiti na lijevoj strani političkoga spektra. Stvarna opasnost za državu i društvo pristiže iz desnog ugla.

Prilično je teško vjerovati političarima danas. Doduše, nije to bilo ništa lakše ni jučer, ali danas, kada jednu od glavnih patologije politike čini populizam – koji nije ništa drugo nego demagogija o kojoj su govorili još grčki politički mislioci – i demagogija vreba iz svake izjave političara u javnosti, iz svakog tweeta i Facebook objave, […]

Znali su točno što rade oni koji su Miroslavu Škori pisali kandidacijski govor za šefa države, kažem “oni” jer njegov tvorac posve sigurno nije Škoro. A ti pravi autori pritom najviše računaju na to da dio hrvatskih birača koji odluče baciti svoj listić u Škorinu kutiju, neće znati što točno radi. Utoliko su neloše naciljali. […]

Nepredvidive odluke, vele, simptomi su andropauze. Muškog klimakterija. Promjene možda i nisu tako burne kao kod žena u klimakteriju, barem prema van, ali testosteron pada, metabolizam se usporava, kosa ispada, dioptrija raste, a rastu bogami i izdajničke dlake u nosu i ušima. Samopouzdanje strmoglavo pada proporcionalno smanjenju mišićne mase i rastu pivskog trbuščića.

Kako ostati dosljedan/a u dijalogu koji je temeljni alat nenasilnog djelovanja, osnovna metoda njegovanja demokratskog društva, ”građevni materijal” od kojeg se gradi demokracija i prema onima koji su nam u svojim populističkim pozicijama strani?

Francuski predsjednik Emanuel Macron uzeo je papir i pero u ruke – zapravo je sjeo za računalo – i obratio se, direktno i bez posrednika,  europskim građanima, njih 500 milijuna na broju.

(Opaska uredništva: U nekim vremenima nije teško promašiti najave političkih kretanja. U Hrvatskoj redovito griješimo u proročanstvima. To je zbog toga što naše vođe nisu državnici i ne vode ih ideje i ciljevi. Ono što kažu – poreknu, ono što obećaju – zaborave. Primjer takvoga vođenja je Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona svoje stavove prilagodi trenutku, […]

Europa se raspada pred našim očima – to je bit manifesta kojim se tridesetoro pisaca, intelektualaca, dobitnika Nobelove nagrade obratilo europskoj javnosti u dramatičnom apelu za očuvanje osnovnih vrijednosti Europe.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemačka kancelarka (valjda bi ispravno hrvatski trebalo reći: kancelarica!) Angela Merkel potpisali su 22. siječnja jedan značajan dokument protiv globalnog kaosa koji se širi Europom i svijetom.

Od početka pokreta ”žutih prsluka” u Francuskoj, u studenom 2018., Katolička Crkva je vrlo diskretno prisutna u cijeloj toj društvenoj krizi. Nesumnjivo zbog jasno sekularne prirode te države, ali ne samo zbog toga. Radi se o društvenom pokretu i trebalo je nekoliko mjeseci da Crkva prepozna gdje bi mogla pomoći. Vjerojatno još uvijek traži odgovor […]

Globalni kompakt o migracijama i migrantima postao je kamen smutnje, iako su prije dvije godine, 2016., u New Yorku predstavnici 193 zemlje prihvatili zadaću da se formulira prvi pokušaj multilateralnog odgovora na svjetsku migrantsku krizu.

Postoje jasni dokazi da nisam miran i strpljiv čovjek. Lako se uzrujam, planem i budući da me je priroda obdarila jakim glasom, rado se derem.

Najnoviji Eurobarometar svojim redovitim ispitivanjima javnog mnijenja u zemljama-članicama EU pokazuje da je Brexit uspio ipak u nečemu, a to je da su se Europljani trgnuli i malo ozbiljnije razmislili o budućnosti Europe i o sebi.

Kontrarevolucija na djelu? To je pitanje koje postavlja Jan Zielonka u svom eseju baš pod tim naslovom: ”Kontrarevolucija: poraz liberalne Europe”. Kako je moguće, pita se autor, da se trideset godina nakon poraza najvećeg protivnika liberalne demokracije – sovjetskog modela komunizma – demokratska Europa urušava pod naletima neofašista, nacionalista, populista, suverenista, religioznih fanatika i demagoga […]

Crni val zapljuskuje Europu i to je jedini nedvojbeni zaključak koji se može izvući iz posljednjih nacionalnih izbora, onih švedskih. Tu je Sverigedemokraterna, stranka Demokratska Švedska, osvojila 17,7% glasova. Ta je stranka, po vlastitoj definiciji, socijalno-konzervativna, a Šveđani je nazivaju populističkom, ultradesničarskom, nacionalističkom i ksenofobičnom.

Usprkos optimizmu Petog samita zapadnog Balkana, održanog nedavno, 10. srpnja u Londonu, situacija u regiji rapidno se pogoršava.

Reprezentacija. To je valjda najspominjanija riječ u Hrvatskoj posljednjih dana. Svi su sretni što nas u Rusiji predstavljaju tako srčani i uspješni dečki i što cijeli svijet preko njihovih pobjeda doznaje za Hrvatsku.

Hoće li Kolinda Grabar-Kitarović biti kandidatkinja HDZ-a na sljedećim predsjedničkim izborima? Neki kažu da hoće. Ja mislim da neće. No nitko nije prorok, a ja sam pak poznat po krivim najavama izvanrednih izbora, predviđanjima tko će pobijediti i s kojim postotkom glasova.

U svijetu politike, oduvijek je bilo tako, postoji populizam. Postoji i odvratni populizam. A onda postoji i Kolinda Grabar-Kitarović.

Konačno, nakon tri mjeseca, rodila se nova talijanska vlada. Doduše konvulzivno, u porođajnim grčevima, u čudnoj igri naprijed-natrag, u amplitudama koje su išle od bauka novih izbora (koji bi dali isti ili približno jednak rezultat) do prijetnje prijekim sudom za ”visoku izdaju” predsjednika Republike.

Bižuterijski populizam – primjerenom je sintagmom ovih dana djelovanje predsjednice Republike opisao Jasmin Klarić, kolumnist Novog lista. I nije trebalo čekati dugo, pa da Grabar-Kitarović svojoj jeftinoj političkoj niski doda još jednu perlicu: ”Predsjednica odlučila: šuma Pantovčak otvara se za građane”, urliknulo je prekjučer s naslovnice Jutarnjeg lista,

Populizam je sve popularniji, ne samo u Europi već i u cijelom svijetu. Svojim antielitističkim stavom, prezirom intelektualaca, odbacivanjem demokracije kao birokratizirane, neefikasne i korumpirane populizam raste kao kvasac.

Kada su Karl Marx i Friedrich Engels pisali svoj ”Komunistički manifest” 1848., bauk komunizma je bio na dnevnom redu i on je, po njihovom mišljenju, kružio Europom. Danas je taj bauk nešto drukčiji, zove se populizam i ne širi se Europom, već cijelim svijetom.

Znam da sam imao knjigu Branka Horvata ”Ogledi o jugoslavenskom društvu”. Znam da je u jednom od prvih poglavlja diskretno ismijavao tadašnju socijalističku teoriju zbog neinteligentnog glorificiranja engleskog čartističkog programa: jednako pravo glasa za sve muškarce starije od dvadeset i jednu godinu, zabranu rada ženama i djeci, tajno glasovanje, plaću za zastupnike, izbore svake godine.

U prva dva dana nove 2018. godine pojavile su se dvije vijesti ili medijske teme, iz kojih se dosta toga može iščitati vezano za odnos prema prošlosti. Jedna je novogodišnja čestitka drugog čovjeka HDZ-a, Milijana Brkića u kojoj on, pored toga što pada s Marsa i otkriva sveopće rasulo koje je upravo njegova stranka proizvela, […]

Budući da svaki europarlamentarac ima pravo potrošiti 60 do 70 tisuća eura za promicanje ideja političke grupacije kojoj pripada, Jozo Radoš je dio tog novca odlučio potrošiti na organizaciju Liberalnog foruma. Nevelikom skupu u Zagrebu predsjedavali su, osim Joze Radoša, predsjednica stranke Pametno Marijana Puljak, predsjednik IDS-a Boris Miletić i predsjednica stranke Glas Anka Mrak […]

Populizam je tema dana. S razlogom. Logika populizma je demagogija i njegovo prirodno tlo nije demokracija. Je li populizam vlast naroda, ideologija sloge i solidarnosti? Nije. To je način i tehnologija manipulacije radi postizanja političkih ciljeva.

Najpopularniji su bili oni nastavnici i profesori koji nas nisu natjerali da išta naučimo. Veseli, dragi, dobrodušni, udovci i pijanci skloni depresiji, koji bi cijelom razredu podijelili četvorke i petice – petice onima koji su nešto i znali, a četvorke onima kojima bi trebalo šaptati ime predmeta iz kojeg odgovaraju, šarmantni pričači viceva, koji bi […]

Otrežnjenje je bolan proces. U doslovnom smislu kada se slušaju savjeti o pivu koje sadrži vitamine za triježnjenje, o salamuri koja pomaže, ispijanju oceana kava i tableta. Zapravo ne pomaže ništa od toga. Pomaže vrijeme i zaborav da se u trenutku opijenosti pretjeralo. Treba izaći na zrak.

Ne razumijem kako mi je tako dugo trebalo da shvatim da postoji nepobjediva izborna strategija za ljude slabe inteligencije i skromnog znanja. Svašta sam prije govorio: da trebaju pošteni i pametni kandidati,  vizija, program, a dopuštao sam i da za poštene i zakonite izbore treba  odgovarajući model, tijela nadzora i otvoreni mediji.

Marina Karlović-Sabolić, ”Milanović – Mladić koji je obećavao”, Profil, Zagreb, 2015. ”…Krize rađaju lidere. Oni inspiriraju naciju u teškim vremenima. Njihove ideje mijenjaju zemlju nabolje, njihovo ponašanje utire put novim vrijednosnim kodovima. Nema nikakve sumnje da je ovaj mladi Zagrepčanin sinjskih korijena i vatrene naravi sebe smatrao upravo takvim liderom.

Europa ima posla s tri problematična lidera koji se sve više pozivaju na svoju vjeru i oko nje grade svoju nacionalističku ideologiju. To su: pravoslavac Putin, kalvinist Orban i musliman Erdogan. Svi su oni populistički političari koji su korijene svoje nacionalne vjere otkrili u potrazi za moći, a u svojim su domovinama veoma popularni. Hvale […]