autograf.hr

Teško je zamisliti bavljenje s nezahvalnijom društvenom naukom od sociologije religije. Za sami početak, gotovo je nemoguće naći prikladnu (a u isto vrijeme funkcionalnu i univerzalnu) definiciju – što je to religija? A tek nakon i povrh toga dolaze brojne teorije, bezbrojne statistike, antropološka i sociološka proučavanja… s manje ili više uspjeha.

Svi kao nešto sve ruše, a nitko ne zna tko koga ni zašto, važno je da se ruši. Naslov je izrekao Unamuno, neki njegovi slobodari drže skup u Madridu, dok falangisti ubijaju republiku. Kaže mu prijatelj: ”Uđimo!” ”Uđimo, ja sam protiv!” veli Unamuno. Ča je novega u svitu bilen? Štijen đornale, foje, naše i druge, […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Što da se radi? Naslov je to romana Nikolaja Gavriloviča Černiševskog iz 1862. godine, koji je odigrao veliku ulogu u buđenju revolucionarne svijesti u Rusiji, pa je tako istim naslovom i Lav Tolstoj pisao, 1886. godine, o teškom socijalnom stanju u Rusiji, a Vladimir Iljič Lenjin pod […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Što da se radi? Naslov je to romana Nikolaja Gavriloviča Černiševskog iz 1862. godine, koji je odigrao veliku ulogu u buđenju revolucionarne svijesti u Rusiji, pa je tako istim naslovom i Lav Tolstoj pisao, 1886. godine, o teškom socijalnom stanju u Rusiji, a Vladimir Iljič Lenjin pod […]

Što da se radi? Naslov je to romana Nikolaja Gavriloviča Černiševskog iz 1862. godine, koji je odigrao veliku ulogu u buđenju revolucionarne svijesti u Rusiji, pa je tako istim naslovom i Lav Tolstoj pisao, 1886. godine, o teškom socijalnom stanju u Rusiji, a Vladimir Iljič Lenjin pod tim naslovom 1901. zagovarao je stvaranje revolucionarne partije […]

U vrijeme kad nam se približavaju novi izbori za EU parlament, svi smo svjesni da je Europska unija onakva kako su je njeni osnivači zamislili u dubokoj krizi. Polovica EU zemalja (točno njih 14 od 28 ) ima manjinske vlade u čijim su konstelacijama male stranke koje bez velikih s kojima koaliraju ne bi bile […]

Danas, kad u Hrvatskoj svjedočimo jačanju konzervativnih strujanja u Crkvi i društvu koja prate ritam većine postkomunističkih zemalja i nastojeći biti branom pred (post)modernitetom i liberalnom građanskom demokracijom, na globalnoj razini svjedočimo dubokoj krizi i liberalizma i kršćanstva istovremeno.

Polazište za filozofsku kritiku totalitarizama Činjenica da su se fašizam i komunizam sukobili ne treba nas zavesti na ideju da ne prepoznamo njihovu srodnost s obzirom na shvaćanje naravi ljudske osobe.

Moj vrijedni profesor hrvatskoga jezika, isusovac Josip Badalić nakon mature mi je za ferijalno štivo dao knjigu Ignaza Kluga ”Die Tiefen der Seele –  Moralpsychologische Studien”. Rekao mi je: ”Vidjet ćeš koliko griješimo kad ljude olako sudimo”. Njemački teolog, filozof i romanopisac obiljem je živih primjera ljudskih sudbina oslikao stanja duše što sputavaju osobu da […]

Neophodno je strpljenje i naporan rad. Zoran Đinđić, 2000. * * * Zoran Đinđić je za tri godine (1971–1974) završio studije na grupi za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Iako su njegov talenat i filozofska radoznalost bili rano uočeni, a uz to je bilo poznato da je, osuđen uslovno na godinu dana, teško dolazio […]

U televizijskim raspravama o Istanbulskoj konvenciji, pred najširom javnošću dogodilo se nešto čega inače u Hrvatskoj baš i nema: unutarcrkvena javnost. Kada je nakon zagrebačkog prosvjeda protiv ratifikacije konvencije na Hrvatskoj televiziji Kristina Pavlović, predsjednica konzervativne i Crkvi bliske udruge Grozd, rekla da se čuo glas hrvatskog naroda i vjernika, sugovornica Ana Raffai, katolička teologija […]

Bilo mi je sedam ili osam godina. Najviše devet. Ne sjećam se točno dana. Ali jako dobro pamtim kako je izgledala prva haljina koju sam u toj dobi obukao. Zapravo, radilo se o kompletu koji se sastojao od do poda dugačke crne suknje i bijele čipkane tunike kao gornjeg dijela te kombinacije.

Djeca nam se vraćaju u školu. A vraćaju nam se i sjećanja na polemike u društvu oko vjeronauka i tzv. zdravstvenog odgoja u školama, polemike koje su i dalje ispolitizirane, polarizirane i, čini se, još daleko od toga da se pretvore u dijalog. Možda prigoda da opetovano razmišljamo.

Najprije blagi uvod. Kad slušaš šlagere i ljubavne pjesme, u uho ti se uvuče neka melodija koju pjevušiš i koja ti ne ide iz glave. Pjesma ti se svidi i odzvanja dok miješaš boje, režeš luk ili guliš krumpire.

Novi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump ne prestaje skandalizirati svjetsku javnost svojim potezima, pa tako i inzistiranjem da pod svaku cijenu održi na životu predizborno obećanje o zabrani ulaska muslimana u zemlju.

Kad god se u ljeto i jesen 2015. u nas začuju, istina rijetki, glasovi grožnje nad ksenofobnom politikom Viktora Orbána i njegove vlade, odnekud se iz prikrajka jave oni koji će nas spomenuti na one dane 1991. i 1992, kada je Madžarska bez suvišnih pitanja i bez međunarodnih pritisaka i intervencija prihvaćala hrvatske izbjeglice iz […]

Jedan od razloga problema kojeg ljevica ima u odnosu prema braniteljima – a pritom prije svega mislim na razne braniteljske organizacije i pojedince koji govore navodno u ime branitelja, jest u tome što ona (ljevica) nikada nije ni pokušala konstruirati neki svoj, autentičan narativ o 1990-ima. Preuzela je tuđmanistički, a to znači desno-nacionalistički narativ, koji […]

Jednom kada reformski procesi započnu nadilaziti opseg koji je zadan nacrtom i idejama ishodišne baze, oni prestaju biti reformski i postaju revolucionarni. Ekonomski modeli koje nudi današnji SDP negiraju supstancu od koje su lijeve ideje i ideali sačinjeni. Iluzorno je kada sebe nazivaju ljevicom.

Piše: Dobroslav Silobrčić   Žižek je mit. “Enfant terrible” moderne svjetske filozofije. Mnogi ga obožavaju, neki mrze. Fenomenalan komunikator, ozbiljan istraživač, sjajno školovan i iznimno duhovit čovjek. U subotu 17. siječnja ima nastup u “Filozofskom teatru” u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Ako ga želite slušati i gledati, jer Slavoj Žižek je sam po sebi […]

Separatizam i unitarizam – i jedan i drugi vojnog karaktera – bili su načini da se izbjegne liberalizacija i demokratizacija Jugoslavije. Nezainteresirani za jugoslavensku 1989., lideri triju republika – Slovenije, Srbije i Hrvatske – odlučili su se da demokraciju prihvate samo tamo gdje su bili sigurni da imaju većinu. Sva trojica bili su (aktualni ili […]

Iako je Slovenija ipak bila najliberalnija post-jugoslavenska država, ni ona nije bila pošteđena nekih od rečenih trendova. Na čelu promjena – makar djelomično, u kohabitaciji – je bio također komunist, koje je doduše bio nešto više liberalan, ali samo kad se radilo o Sloveniji, odnosno o teritoriji na kojoj je mogao računati na sigurnu većinu.

S političkim promjenama nastalim nakon 1989. međutim, okolnosti se mijenjaju. S jedne strane, uvodi se politički pluralizam, te se povećavaju slobode političkog djelovanja i organiziranja – makar inicijalno i, u slučaju postjugoslavenskih država, ne bez rizika i ograničenja. No, s druge strane, riječ ”autonomija“ postala je ”problematična“, a ideja autonomije neprihvatljiva predstavnicima većine.

U nastanku državâ koje njihovi narodi, zapravo, nisu htjeli treba tražiti uzrok trajne krize tih država. Takve države – kojih je karta svijeta prepuna – ostaju ”slabe“ ili ”polomljene“ od samog dana stjecanja nezavisnosti. Za njih često vrijedi ona gruba, ali ne i neistinita, latinska izreka (regula Catoniana): ”Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.

Pred kraj ove godine, u studenom i prosincu, bilo je nekoliko konferencija kojima je obilježena 25-godišnjica 1989., godine koja u evropskoj novijoj povijesti ima veliki simbolički značaj. Nekako se uobičajilo da akademska zajednica slijedi kalendar jubileja i ”okruglih godišnjica“, pa je tako bilo i ovog puta. Centralno pitanje manje-više svih tih akademskih događaja bilo je: […]

U komunizmu, bar onom jugoslovenskom, posebno u kasnijoj fazi, nije se živelo tako loše. Većina ljudi mogla je da ide na godišnje odmore, da putuje u inostranstvo, kupuje strane knjige i časopise, zaposlenost je bila gotovo garantovana, kada je neko dobio posao, nije bilo te sile, radio-ne radio, koja bi mogla da ga makne sa […]