autograf.hr

Jedva sam čekala da nastupi izborna šutnja, pa da u miru napišem svoja promišljanja o ovim izborima, znajući da će biti objavljena kad već budu poznati izborni rezultati. Ovi su izbori, uključivanjem Zorana Milanovića, s mjesta predsjednika države, iz monotone predvidljivosti dobili neočekivan obrat no ujedno i za one osjetljivog želuca postali teško probavljivi. Puno […]

Kad se kod nas krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća počelo govoriti o inkluziji i prelasku s medicinskog modela pristupa osobama s invaliditetom na socijalni, odnosno kad je taj termin u svom izvornom latinskom značenju (uključivanje dijelova u cjelinu) iz područja ljudskih prava i sociologije ušao u upotrebu u edukacijsko-rehabilitacijskom, obrazovnom i drugom kontekstu, dalo se […]

Prva polovica veljače, osim tradicionalnih fašničkih događanja u Rijeci, Samoboru i gradovima s dugom fašničkom tradicijom, obilježena je i ozbiljnijim uličnim događanjima, onim prosvjednim. Pritom prvenstveno mislim na nepolitički prosvjed, onaj sindikalni, u organizaciji Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i školskog sindikata Preporod za ujednačavanje koeficijenata (iako se i oni nastoje ispolitizirati ne bi […]

Opaska uredništva Autografa: Tajništvo Hrvatskog novinarskog društva nam je poslalo Zaključak Novinarskog vijeća časti s druge sjednice održane 6. srpnja 2023. godine u Novinarskom domu, Perkovčeva 2, Zagreb. Sa zaprepaštenjem i s indignacijom, jer ispunjavamo sve naše obaveze prema HND-u, konstatiramo da je Zaključak, ponavljamo i naglašavamo, donesen na sjednici 6. srpnja 2023. pretvoren u […]

Tog sam jutra, 27. prosinca, pregledavajući Facebook novosti na zidu moje dobre znanice još iz vremena aktivnog bavljenja politikom, Ivane, ugledala tekst: Tko god je bio danas za dezinfekciju na 4. katu hostela Arena je idiot! Budili su nas kličući: ”Potreees!! Potreees!!!” Pa da, ona je s kćerkom još uvijek u hostelu Arena i nakon […]

U prosinačko predvečerje, nekako svečano tiho unatoč božićnim lampicama i mnoštvu ljudi na Trgu i u centru, išla sam pješice, s noge na nogu, prema tramvajskoj stanici kod ”Mimare” i na trenutak zastala da fotografiram HNK u svečanoj pozlati, sa špalirom Orašarovih vojnika koji stavom traže da se hramu kulture iskaže dužna pažnja.

”Kraljevina Švedska u očima hirovita pripovjedača sjedište je sveopće gluposti gdje crkvene, znanstvene i političke elite međusobno ratuju u potpunoj i veličanstvenoj ograničenosti.” Ova Sjöbergova parafraza Augusta Steinberga iz njegovog poznatog djela ”Otok blaženih”, bila je zapravo iskrica za pojašnjavanje dugotrajnog i prezrivog odnosa društva, prema istraživačima svih vrsta koji su prikupljali dokaze u svrhu […]

U posljednjem tjednu rujna, portal morski.hr izvijestio je o nasukavanju turističkog broda na hrid Vela Sika kod Lopara na otoku Rabu. Zanimljivost u ovom nasukavanju bila je ta što je brod nasukan između kopna i signalne crno-žute plutače za opasnost, pa se nagađalo je li kapetan previdio plutaču,

Čitanje je oduvijek moja velika strast. U mladosti, nisam bila izbirljiva, čitala sam sve što mi je došlo pod ruku, bilo je i knjiga koje su me baš namučile, jer me nisu zavele minucioznošću izraza, finim tkanjem riječi, negdje je tekst bio zgusnut, fino tkan, da bi par stranica dalje bivao porozan, nekonzistentan, kao tijesto […]

Posljednjih smo dana zapljusnuti vijestima o sudbini ”naših” dečki, stotinjak BBB-ovaca koji se nalaze u rukama grčkog pravosuđa. Iako, ne znam po kojim kriterijima ”našizma” se velika većina nas koji to čitamo na portalima može identificirati s tom grupom (sub)kulturološki, vrijednosno, etički. Dakle ne znam po čemu su čiji, ”naši” su utoliko što su hrvatski […]

Sezona polako ulazi u svoj vrhunac, a paralelno s tim bombardiraju nas naslovi s portala, slikani računi u raznim ugostiteljskim objektima, izjave turista, političara i iznajmljivača. I diskusije na društvenim mrežama vrve od komentara na ovu temu koji su jednako polarizirani kao i gotovo bilo koja društvena tema u Hrvatskoj.

Bila sam uvjerena da ne poznajem čovjeka, pa ni na razini svakodnevnog, običnog života i njegovih okolnosti i odluka, koji bi rekao da bi učinio sve navlas isto kao prije dvadeset, trideset godina, a tu podrazumijevam i sebe samu.

Čitateljski, dugo sam se opirala biografijama. Jednostavno nisu bile moj književni žanr, prije svega stoga što gotovo svaka javna osoba ima više ili manje sklonost biografizmu, a s pojmom ”javna osoba” već ste na skliskom terenu.

U Velikom tjednu intenzivno sam razmišljala o prvotravanjskoj isprici biskupa Đure Hranića, a i u nedjelju, na sam Uskrs kojeg slave braća i sestre istočnog obreda, još je uvijek u meni slatki okus izrečenog.

Hrvatska radio televizija, nedavno je mnoge, uključivo i mene, neugodno iznenadila odlukom da s preko 880.000 kuna financira serijal Borisa Veličana u kojem on glumi turističkog vodiča, naslovom, prve epizode ”Turistički vodič: Zagorkine grudi i zatvorske lignje”, i to umjesto projekta ”Ženska strana grada” u kojem je svaku epizodu trebala režirati druga redateljica.

U rano prijepodne, posljednje subote u studenom, zazvonio mi je mobitel. S druge strane, dragi poznati glas moje prijateljice i učiteljice života Božice Jelušić. Zove me, kaže, prvog prosinca u Novinarski dom, na predstavljanje jedne iznimne knjige ”njene” Mirjane Pešec, žene čija ju je životna snaga i borba s bolešću ostavila suznih očiju, ali i […]

Početkom devedesetih, dok sam radila za talijansku tvrtku ”Isotechno” koja je uređivala interijer zagrebačkog hotela Sheraton, u Parmi sam upoznala dvojicu mladih kolega. Iz jedne zezancije oko otpremnica i zaključavanja u podrum, shvatila sam da se zezaju na temu ratnih identiteta svojih djedova. Jedan je naime bio, iz germanskog Južnog Tirola (Alto Adige), a drugi […]

Na obnovi zgrade u mom susjedstvu, već treći mjesec zaredom, rade trojica mladih Nepalaca. Često sam ih znala vidjeti kako se okretno penju na skelu, koncentrirano gletaju i zaglađuju neravnine na podlozi vanjskih zidova, skoro uvijek nasmiješeni, marljivi i tihi. Ne trešti nikakva glazba, jedan drugog zazovu po imenu i onda dođu do njega pa […]

(Opaska uredništva: Dana 5. prosinca gospođa Irena Bratičević, koja se bavi poviješću Dubrovačke Republike, obratila se Autografu ukazujući na nedopuštenu radnju u kolumni Jacqueline Bat ”Ima li mjesta za Dubrovačku Republiku u našim narativima?” objavljena 20. studenoga. Kolumnistici Bat se zamjera nekorektno preuzimanje ”iz teksta Ivana Salečića objavljenog 20. travnja 2021. godine na portalu ideje.hr […]

U životu svakoga grada, i sa svakim gradom, postoje oni momenti kad se njegovo lice mijenja i preobražava, kad polako nestaju oni toponimi koji su nas vezivali za mladost, drage ljude i nadahnjujuće razgovore. Kako bivamo stariji, tako se neminovno susrećemo, ne samo s promijenjenim vizurama, nego i s odlaskom ljudi s kojima smo se […]

Prije desetak godina, negdje u mrežnim bespućima, ugledala sam prekrasnu fotografiju Vidove gore, dvoje ljudi i pas, kao na vrhu svijeta pred kojim se svijet otvara kao na dlanu. Zanimalo me tko je autor te fotografije, vidjela sam da je na stranici Zaklade ”Otok Brač – negdje između mora i zvijezda”, autor je Robert Barilla. […]

Smrt Vladimira Matijanića bolno je odjeknula hrvatskim medijskim prostorom i izazvala eksploziju komentara na društvenim mrežama. Logično, jer Vlado je bio novinar, za dio javnosti, profesionalac, istraživački novinar i idealist koji je do kraja vjerovao da njegovo društvo može postati bolje i ova napaćena hrvatska zemlja dostojnim mjestom za život; za druge jugoslavenčina, podrivač i […]

Vjerojatno nema zagrebačkog starosjedioca, a isto tako i novopridošlog stanovnika ili putnika namjernika koji danas ne uživa u pogledu na Splavnicu i tržnicu Dolac s Bartulićevom kućom (Dolac 1), zgradom Tržnog nadzorništva (Dolac 2) i prekrasnim baroknim zvonikom crkve sv. Marije u pozadini, na zapadnoj strani.

Ne sjećam se točno dana kad sam na Facebooku upoznala Edit Glavurtić. Sjećam se samo da su akvarelne latice božura i perunika s njenih slika dugo obavijale moju dušu mekoćom, paperjastom, kao i osmijeh i svilenkasta kosa njenih prozračnih anđela. Bile su mi bliske njene slike, nekako su se moj i njen unutarnji svijet dodirivali.

Živjeti u jednom gradu od rođenja, znači pratiti sve njegove mijene, ne samo one urbanističke, već prije svega one mijene značenjskih toponima, koje se ogledaju u dijalogu koji grad kao otvorena struktura vodi sa svojim stanovnicima, koji krećući se svakodnevno njegovim ulicama i trgovima idući na posao, u kupnju, susrećući se s prijateljima, zadovoljavajući svoje […]

Čitanje poezije jutrom, kad nakon sna ponovo zadobivamo svoje tijelo nakon noćne obamrlosti, kad se čula nanovo bistre, isprva plaho, primjećujući svjetlost prigušenu mekoćom zavjesa, osluškujući cvrkut, dok se još žive slike sna i nesvjesnog miješaju s javom i svjesnošću koja polako dobiva oštrinu, povlašteno je vrijeme.

Pratiti ratna zbivanja u susjedstvu u digitalno doba, iskustvo je koje često graniči s bizarnošću. Naslovi portala koji iskaču na društvenim mrežama garnirani strašnim slikama razaranja i često pretenciozne rečenice, koje ciljaju na pojačanja emocionalnog dojma kod čitatelja i, naravno, povećanje broja klikova na članak, izmjenjuju se sa statusima podrške Ukrajini, zastavama na profilnim slikama, […]

Polemike koje su se proteklih dana vodile u virtualnom prostoru potaknute plagiranjem fotografije kune zlatice za hrvatsku kovanicu eura, vrlo su brzo kliznule u ostrašćene ideološke rasprave s parcijalnim sagledavanjem, a često i nepoznavanjem vlastite povijesti.

Polovicom prosinca, netom što je moja Kristina stigla iz Londona u kojem živi proteklih godina, sjele smo u auto i uputile se u Đurđevac, na obljetničku 50/70 (50 godina književnog stvaralaštva i 70 godina života) izložbu moje prijateljice, ”kompanjonke”, kako ona to voli reći, Božice Jelušić.

Bilo je sasvim obično prosinačko jutro, ono u kojem se gusta tama noći sporo i teško razgrće, i siluete se u oskudnoj svjetlosti zimske naoblake ne vide oštro, meke su i nejasne, kao na veduti grada crtanoj pastelom. Stajala sam na stanici, čekala tramvaj, nervozno pogledavajući u smjeru raskršća na Trešnjevačkom placu kroz koje se […]

Neki dan, skrolajući po novostima, naiđoh na zidu mog Facebook prijatelja Aleksandra Dizdara status koji me vratio mojim promišljanjima o identitetu i (vlastitom) integritetu, kojima se periodički vraćam, u različitim životnim fazama, uvijek kritički propitujući vlastite smjernice, koje sam odgojno, religijski, kulturološki stekla.

Oduvijek volim vlakove. U ritmičnom udaranju kotača o pragove pruge ima nečeg umirujućeg, skoro meditativnog. Draga mi je intimistička zatvorenost kupea, u kojem se, tijekom duljeg putovanja postupno upoznajemo sa suputnicima, isprva se krišom promatrajući preko knjige ili novina, da bismo često, stupili u razgovor, razmijenili misli o destinaciji na koju putujemo, o gradovima iz […]

Ovih dana čuli smo najavu gradonačelnika kako će se gradski stanovi dati na korištenje građanima koji su još od potresa u ožujku prošle godine smješteni u hotel Arena i na druge privremene lokacije.

Gradska vlast u postpotresnom, ali i postsocijalističkom Zagrebu promijenila se nakon dvadeset godina. Golema gradska administracija, loši i koruptivni modeli i manjak u gradskoj blagajni tek su dio dubioza s kojima se novi gradski upravitelji trebaju nositi dugoročno i iznaći nove poslovne, a sukladno svojoj političkoj agendi i održive modele razvoja grada.

Svake godine, devetog srpnja, sjetim se Željka Malnara i kasne spoznaje o tome koliko su zapravo njegovi putopisi bili ključni za ono što me izvelo na pučinu i u potragu nekoliko desetljeća kasnije. Samo sam ga jednom vidjela na OTV-u, u prolazu, dok je moja, sada pokojna, prijateljica Mare tamo bila visažistica. Knjigu putopisa ”U […]

U ljetno predvečerje prošloga utorka, prisustvovala sam predstavljanju zbirke haiku poezije ”Mrmor valova” autorice Nine Kovačić, svestrane žene, fizičarke, pjesnikinje, planinarke, žene koja je svoju svestranost i duboko poimanje života prenijela i kćerima koje su sudjelovale u predstavljanju knjige čitanjem stihova – slika njihovog djetinjstva.

Pišući ovaj tekst u kišno poslijepodne, razmišljam o tome koliko se moje današnje ”utipkavanje direktno u stroj” razlikuje od nekadašnjeg pisanja za Vikend ili Kanu, kada sam bilježila misli u bilježnicu, nasumice, kako su dolazile, da bih im kasnije davala završni oblik, povezivala ih s referencama koje bih o temi našla, pa prepisivala na staroj […]

Tog sam nedjeljnog poslijepodneva, pomalo sjetnog zbog neba zakrivenog oblacima i gustog, teškog zraka koji sluti na kišu šetala savskim nasipom. Sretala sam ponekog rekreativca, šetače sa psima, jedan stariji par.

Posljednja godina dana i pandemijsko vrijeme suspregnute društvenosti bilo je izazovno s više aspekata. Svatko se od nas, s tim izazovima nosio kako je znao, a ja mogu reći da sam izgradila čitav jedan svijet novih rituala i navika.

Na samo Valentinovo, u emisiji ”Nedjeljom u 2” kod Aleksandra Stankovića gostovao je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, doc. dr. sc. Davor Filipović. Naravno, ne smatram premijerovog krpenog lutka u gradonačelničkoj utrci temom vrijednom kolumne po sebi, jer on to uistinu jest, krpeni lutak, nepoznat široj javnosti, koji ima za cilj prikupljanje onih glasova koji […]

Poslijepodne je hladno i vedro, sunce razlijeva svoju zlatnu svjetlost, po mom mišljenju, po toliko lijepoj zgradi Zanatlijskog doma na Britanskom trgu 3, koja tako impozantno obilježava ugao između trga i ulice Pantovčak.

Tog sam poslijepodneva stajala na tramvajskoj stanici, promatrajući prolaznike s maskama kako zaobilaze dizalicu koja radnika podiže do krova ranjene zgrade, i kamion tik do nje, prepun šute i starih greda.

Tragični događaj koji se zbio nedavno na Markovu trgu, iznio je, kao na pladnju, sve dugo potiskivane istine naše društvene stvarnosti na vidjelo.

Venecijanska laguna, ušće rijeke Po, koje bi, prepušteno svom prirodnom toku bilo močvara, mjesto je čudesnih igara svjetlosti u zoru i u suton, iznad pješčanih sprudova – otoka, koji su ljudskim trudom pretvoreni u elitne rivijere, a na kojima još uvijek, netaknuta caruju ribarska mjesta poput luke Malamocco na Lido di Venezia, vrtovi i voćnjaci […]

Zoju Odak prvi put sam gledala na malim ekranima, u ulozi učiteljice dječjeg filma/serije ”Kapetan Mikula Mali”, u drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Mariju sam upoznala u zimu 2006. godine, u ranim danima siječnja, kad se grad odmara od božićnih i novogodišnjih priprema, svjetala i prštavih očekivanja koja se rasplinjuju s vatrometom novogodišnje noći.

Posljednjih dana, kao već mnogo puta u predizborno vrijeme, svjedočili smo istragama i hapšenjima, kvalitetno medijski popraćenima, poput ovog posljednjeg u energetskom sektoru.

Postoje među nama djeca koja se raduju cvijetu samo zato što je lijepe boje i mekan pod prstima. Raduju se i lopti, zato što skakuće i odbija se od poda, i kad promaše koš ili gol, to im nije bitno, oni se raduju igri.

Nakon mjesec dana izolacije, danas sam sjela na moj roza poni i prvi puta nakon potresa, odvezla se u centar, preko Adžijine do Kazališnog trga.

Gospodin Koronavirus odlučio je pokucati i na moja vrata. Doduše, ne kućna, nego vrata Centra u kojem radim. Jedno je djetešce u predškolskom odjelu pozitivno, kao i njegov otac. Epidemiološka služba odradila je vrhunski svoj posao, upoznala se s kretanjem i dinamikom rada u našem Centru, i odredila mjere. S obzirom na to da se […]

Nikad kao do sada nismo svjedočili tolikom optimizmu građana, pogotovo onih koji su mjesecima na cestama i prosvjedima protiv devastirajućeg i korupcijskog modela upravljanja Gradom. Nikad češće no posljednjih dana, nismo čuli kako je ovo Bandićev kraj.

Film ”Medena zemlja”, koji potpisuje autorski dvojac Tamara Kotevska i Ljubomir Stefanov, toliko je naglašeno poetičan da se u prvim minutama filma zapitate radi li se o uistinu dokumentarcu.

U subotu 21. prosinca, na dan predizborne šutnje, Trg bana Jelačića orio se povicima građana koji su došli izraziti svoje nezadovoljstvo upravljanjem Zagrebom, svoju želju da iskorijene bahatost i lopovluk ”kumovanja”,  devastaciju svoga grada, kako bi se u njegovu meku, tresetnu i pitomu dušu mogli ponovo ukorijeniti i zajedno s njim ponovo rasti.

Tri dana kasne, lijepe jeseni koja miriše na, kako bi rekao Cesarić, svježu naranču na grani, provela sam u Austriji. Pod granama divljeg kestena, čije lišće mijenjajući boju lelujavo pada pod noge šetačima, na promenadi uz Salzah, koja me neodoljivo podsjetila, po kestenima, klupama, ogradi i uličnim umjetnicima, na naš Štros.

Tog sam jesenskog poslijepodneva sjedila u dnevnom boravku starog dvorca Trezić povrh Ćepelovca. Dok je u starom, bijelom kaminu tiho pucketala vatra, promatrala sam grupu turista okupljenu ispred dvorca, kojoj je njegova vlasnica, književnica Božica Jelušić, živahno bljeskajući modrinom svog pogleda, poželjela dobrodošlicu prepuštajući je ubrzo unuku Leu Filipu, turističkom vodiču, da gostima ispriča povijest […]

Prije dva tjedna vratila sam se u svoj rodni grad nakon mjesec dana izbivanja. U središtu svoga bića ja sam zavičajnik, duboko odana mjestima koja su me oblikovala, njihovim vizurama, mirisima koji su me budili, ljudima koji u njima žive i odnosima koje smo tijekom života stvarali.

U subotu je u Jutarnjem listu objavljeno otvoreno pismo koje možete pročitati u našoj rubrici Abrahamova djeca: četiri mlada teologa sebi tepaju na do sada neviđeno drzak način – uspoređuju svoja krhka znanja i nepostojeće teološke knjige s opusima i figurama Ćirila Aleksandrijskog, Bartoloméa de las Casasa, Karla Bartha, s ocima političke, crnačke i feminističke […]

Ukoliko danas želite prosvjedovati protiv lošeg, skupog i netransparentnog upravljanja javnim prostorima u Zagrebu, a fali vam ideja za prosvjed, želite naći problem koji žulja građane, stvar je vrlo jednostavna. Dovoljno je otvoriti plan grada i zatvorenih očiju upiknuti prstom na bilo koje mjesto na karti, otići tamo i zasigurno ćete naići na problem koji […]

Vrijeme koje protječe od jednog izbornog ciklusa do drugog pred oči javnosti donosi sve živopisnije kandidate za političke funkcije, čije karakteristike pokrivaju širok spektar izražajnosti i osobina, od groteske do burleske.

Europa se danas nalazi pred radikalnim suočavanjem sa svojim lošim politikama i previdima. Prvenstveno onima koji se tiču socijalnih politika koje su trebale prevenirati puknuće i tektonsko raslojavanje u građanskom društvu kao posljedicu ekonomske globalizacije i liberalizacije tržišta koje je imalo puno dublji efekt od unaprijed predviđenog efekta na nižu radničku klasu.

Od prvih dana svog osamostaljenja Hrvatska se suočava s krađom i pljačkom svojih dobara, kao i s korupcijom kojom su danas premrežene sve pore društva.

Posljednjih tjedana velik broj građana ostao je nakon tragedije na Pagu osupnut činjenicom do kolike smo se mjere navikli na nasilje, na indiferentnost i nečinjenje. Traže se ostavke ministrice, ravnateljice, imena odgovornih i psihijatra koji je nakon uvjetne presude zaključio da je djeci bolje ako ostanu s ocem.

U vrijeme kad nam se približavaju novi izbori za EU parlament, svi smo svjesni da je Europska unija onakva kako su je njeni osnivači zamislili u dubokoj krizi. Polovica EU zemalja (točno njih 14 od 28 ) ima manjinske vlade u čijim su konstelacijama male stranke koje bez velikih s kojima koaliraju ne bi bile […]

Danas, kad u Hrvatskoj svjedočimo jačanju konzervativnih strujanja u Crkvi i društvu koja prate ritam većine postkomunističkih zemalja i nastojeći biti branom pred (post)modernitetom i liberalnom građanskom demokracijom, na globalnoj razini svjedočimo dubokoj krizi i liberalizma i kršćanstva istovremeno.

Pri vrhu jedne lijepe i tihe zagrebačke ulice, u sjeni vila koje su nekad naseljavala židovska i srpska gospoda, mršav kao grana, s partizanskom kapom na glavi, i licem ostarjelog Don Quijotea, korača brončani Nazor, predvodeći onu Hrvatsku koja je 9. svibnja 1945. pobijedila fašizam pobjeđujući jednu drugu Hrvatsku, onu od koje je Vladimiru Nazoru […]

U televizijskim raspravama o Istanbulskoj konvenciji, pred najširom javnošću dogodilo se nešto čega inače u Hrvatskoj baš i nema: unutarcrkvena javnost. Kada je nakon zagrebačkog prosvjeda protiv ratifikacije konvencije na Hrvatskoj televiziji Kristina Pavlović, predsjednica konzervativne i Crkvi bliske udruge Grozd, rekla da se čuo glas hrvatskog naroda i vjernika, sugovornica Ana Raffai, katolička teologija […]

Uglavnom su moje kolumne reakcija na jasan povod. Tako i danas: želim biti eho sjajnim laikinjama (Jacqueline Bat, Lana Bobić, Jadranka Brnčić, Marina Škrabalo), katolkinjama koje je Branimir Pofuk intervjuirao u subotu 7. travnja za prilog Obzor Večernjeg lista, ali i upozoriti na repugnantan muško šovinistički napad na te dame nekadašnjeg servisera ratnih zločinaca HVO-a. […]