autograf.hr

Najveći dio svoje ovozemaljske odiseje proveo sam u Mostaru i Sarajevu. Poznost me, ljubavlju određena, dovela u Beograd. U svim tim urbanitetima vrijeme sam provodio uglavnom ”vezan” za nekoliko ulica. Nakon rođenja u Bolničkoj ulici u Mostaru, djetinjstvo i rana mladost proticali su u Ulici narodnog heroja Hasana Zahirovića Lace, u dijelu koji se nazivao […]

Dugo se odlučujem napisati tekst o ljudima koji su ostavili golemi trag u povijesti moga rodnoga Mostara. Izravan poticaj došao je u jednom prijateljskom druženju kada mi je gospodarstvenik iznimne uspješnosti u Beogradu, inače podrijetlom Mostarac, Risto Čalija darovao knjigu ”Odrazi vremena” Sergeja Lukača, žurnalista koji je sa Franom Barbierijem pokrenuo nekada premoćni tjednik NIN […]

Prošlo je četrdeset godina od održavanja Četrnaestih zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Kao neposredni sudionik ZOI s ove distance mogu odmah ustvrditi: bio je to događaj za nezaborav, događaj stoljeća za Sarajevo, u svakom pogledu. Sarajlije i dan danas žive u neobičnom olimpijskom transu, jer olimpijska bajka u venama je njihovim.

Nedavno sam u tuzlanskom Narodnom pozorištu iz ruku aktualnog direktora, Mirze Ćatibušića, primio najviše priznanje strukovnog, teatarskog karaktera, nagradu ”Radoslav Zoranović” za ”doprinos umjetnosti teatra”.

Nakon duge pauze koja se javlja u mostarskom nakladništvu i tiskarstvu, poslije slavne Male biblioteke Pahera i Kisića i iznimno poletne tiskare don Ante Miličevića nastupio je stoljetni muk.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog bolesti autora). Monsinjor prof. dr. Franjo Topić osobena je pojava u vjerskom, kulturnom, ali i političkom životu Bosne i Hercegovine. U doba kada je sadašnji počasni predsjednik HKD Napredak rukovodio djelatnostima HKD-a Napredak osobno sam se kao suvremenik svih tih brojnih događanja uvjerio da je rad ovoga nacionalnog kulturnog […]

Enes Sivac jedan je od najboljih produkata umjetničko-pedagoške radionice velikog sarajevskog skulptora Alije Kučukalića. Skulptor čiji radovi nisu ostavili ravnodušnim ni likovnu kritiku, još manje najšire slojeve publike…

Nedavno je u Klagenfurtu okončana životna odiseja bosanskohercegovačkog likovnog umjetnika, podrijetlom iz Varaždina, Franje Likara. Nažalost to je bila treća po redu smrt velikih slikara i grafičara koji su Bosnu i Hercegovinu pozicionirali u sami vrh svjetske likovne umjetnosti.

Uistinu velikoj umjetnici Jagodi Buić i njenom djelu vraćam se, sve češće, osobito nakon njenog odlaska sa životne pozornice. U ovom vremenu kada je naša umjetnička scena sve deficitarnija ozbiljnim stvaralačkim ostvarenjima iz oblasti slikarstva i skulpture, prizivam u osobni svakodnevni meditativ slike, instalacije, sva druga ostvarenja u likovnoj umjetnosti i teatru kojima nas je […]

Monsinjor prof. dr. Franjo Topić osobena je pojava u vjerskom, kulturnom, ali i političkom životu Bosne i Hercegovine. U doba kada je sadašnji počasni predsjednik HKD Napredak rukovodio djelatnostima HKD-a Napredak osobno sam se kao suvremenik svih tih brojnih događanja uvjerio da je rad ovoga nacionalnog kulturnog subjekta poprimala gabaritnost giganta u kulturi i umjetnosti […]

Grad Sarajevo ne bi bio ono što jeste danas na zemljopisnoj i mapi duhovnosti da pod kapom nebeskom nisu egzistirala dva dobra i plemenita zadužbinara, odnosno ktitora. Gazi Husrev beg u šesnaestom, Adil beg Zulfikarpašić u dvadesetom stoljeću svojim su ktitorstvom i donacijama učinili grad podno Trebevića mjestom ugodnog življenja i za Sarajlije i za […]

Nevjerojatno me fasciniraju i vežu uz svoju atraktivnost stari bosanski i hercegovački gradovi poput Počitelja, Tešnja, Cazina, Gradačca… Svaki je od njih u mom emotivnom struništu ostavio dubokoga traga.

Oni koji se ne bave i ne zanimaju kazališnom umjetnošću teško da mogu i pretpostaviti o kako bogatoj teatarskoj povijesti se radi u slučaju svega onoga što se veže uz natuknicu ”kazalište u Makedoniji” (danas Sjeverna Makedonija). Nama koji smo profesijom i strašću vezani za teatar povijest teatrovanja u Makedoniji golema je i neiscrpna tema…

Povijest je tako ”htjela” ili tako se to namjestilo… Dva, ne samo za povijest bosanskohercegovačkog nogometa i sporta uopće, važna nogometna kolektiva osnovana su tačno prije stotinu godina. FK Velež i FK Željezničar izrasli su tokom stoljeća egzistiranja u nogometne kolose koji su i u negdanjoj Jugoslaviji i u današnjoj Bosni i Hercegovini postali nezaobilaznim […]

Gledao sam, gotovo ”bez daha”, predstavu ”Heloiza Abelardu” u maestralnoj adaptaciji i režiji Tomislava Žire Radića. Bio je to moj prvi susret sa glumačkom personalošću i ljudskom veličinom neslućenih gabarita Milke Podrug Kokotović.

Milovan Đilas: ”Raspad i rat, dnevnik 1989-1995”, Vukotić media, Beograd, 2022. Onaj tko se odluči pročitati obimni dnevnički spis Milovana Đilasa o povijesno iznimno intrigirajućem dobu postjugoslavenskih dešavanja ne može, odnosno ne bi trebao biti običnim čitateljem, ma koliko bio predestiniran za ovu vrstu literarne meštrije. Taj se čitatelj mora ”oboružati” znanjima iz povijesti, ponajprije, […]

Ušao sam u kuću. Mirisalo je na oradu. Lana je i večeras pripremila po mom ukusu. Raspremio sam današnje papire, na kojima su bile bilješke o tekstu koji moram pripremiti za narednu kolumnu, a potom sam namjeravao slasno objedovati.

Prošlo je dvije decenije od početaka djelovanja Nevladine organizacije ”Gariwo” u Bosni i Hercegovini. Može se sa sigurnošću tvrditi da je ova nevladina udruga bila jedna od najuspješnijih u regionalnim, pa i europskim razmjerama, kada je u pitanju broj, veličina i ukupan zamah raznovrsnih aktivnosti u promicanju čovjekoljubnih djelatnosti iznimno širokoga spektra.

Nastupi histrionskih i bufonjerskih trupa diljem negdanje bosanske države, obično na dvorovima kraljeva bosanske dinastije, rjeđe za puk na trgovima, bili su dalekim pretečama organiziranog, da ne kažem institucionalnog teatarskog djelovanja. Ako se, pak, razmotre detaljnije povjesnice kazališta od najstarijih doba, osobito u vremenima bosanskoga srednjovjekovlja, naići ćemo na jedinstvenu pojavu glumca, koji je ujedno […]

Bilo je tiho proljetno predvečerje 1992. godine, sa dr. Zlatkom Lagumdžijom dogovorio sam da odemo pogledati izložbu političke karikature u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. Vernisaž od kojeg obojica nismo očekivali mnogo, ipak je bio znatno interesantniji od naših nadanja…

Bosansko je srednjovjekovlje čudesan predio u povijesti tisuću godina stare države Bosne i Hercegovine. Najosebujnija osoba toga perioda je svakako kraljica Katarina Kosača u čije vrijeme stolovanja se bosanska država prostirala na Jadranu (morska granica) sve od Boke do Zadra!

Četvrtog veljače navršilo se pet godina od smrti akademika Predraga Matvejevića. Profesor rimske La Sapienze, pariške Sorbone i Sveučilišta u Zagrebu, ovaj je rođeni Mostarac, član Prodijeve Komisije mudraca za Mediteran, autor iznimnog i intrigantnog književnog opusa. U književnosti se najavljuje monografijom o Jean-Paulu Sartru 1965.

Pisati danas o knjigama vrijedi samo u dva slučaja: kada autor prikaza knjigu doživi kao istinsko umjetničko djelo ili kada određena knjiga ima bitnoga utjecaja na moguću promjenu svijesti dok njen sadržaj ima katarzičnu ili iscjeliteljsku funkciju.

Punih osam godina bio sam intendant Narodnog pozorišta Sarajevo. Naslijedivši svoga sveučilišnog profesora, akademika Tvrtka Kulenovića, naravno, bio sam počastvovan pozicijom rukovođenja Operom, Baletom i Dramom ”Kuće na Obali”, u kojoj je svoj koncertni program izvodila i Sarajevska filharmonija, što je, dakako, trebalo dodatno koordinirati.

U Tuzli sam upoznao čudesnog, renesansnog čovjeka, Envera Mandžića. Ovaj tekst ne nastaje zbog njegove temeljne struke, a Mandžić je doktor iz oblasti rudarstva i geologije. Znanstveni radovi i prilozi simpozijima u Kanadi, USA, Velikoj Britaniji, Portugalu, Španiji, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Finskoj, Njemačkoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj, promovirali su ga u redovitog člana Akademije nauka […]

Ovih se dana navršilo dvadeset osam godina od tragičnog događaja – rušenja Starog mosta u Mostaru. Tada mi niko nije mogao reći usred Sarajeva pod opsadom, ali poslije rata mnogo puta sam čuo da su svi koji su ga ikada vidjeli, a tada živjeli širom svijeta, plakali kao da im je umro najrođeniji rod. Stari […]

Kao dječak, rastući u Hercegovini rano sam postao ostrašćeni pristaša dalmatinske šansone. Ta čarolija zvuka koja je neminovno nosila miris mora i bilja što rese mu obale, postajala je iz dana u dan, iz godine u godinu, zvučnom kulisom koja je bila svakodnevica, ma šta da sam radio, ma čim da sam se zanimao…

Četvrt stoljeća nakon rata u kojem se na najgori način raspala Jugoslavija, na prostoru bivše države ne prestaje potpirivanje mržnje i nesnošljivosti. I dok mediji i političke struje ne propuštaju nijednu priliku da nas podsjete ”što su nam oni drugi radili”, neki ljudi na ovim istim prostorima, već dvadeset godina liječe ratne rane knjigom koja […]

Tomislav Jakić kaže za sebe da spada u one (rijetke) Hrvate koji misle svojom glavom i kažu što misle. To znaju svi koji ga poznaju, a o tome uvjerljivo svjedoči i njegova autobiografska knjiga znakovita naslova ”Nisam zavijao s vukovima”. Ugledni novinar velikog iskustva u novinarstvu i politici iznosi svoja sjećanja, opservacije i relevantne dokumente […]

U jednom od najvažnijih intervjua koje sam napravio u životu, onom s Predragom Matvejevićem (koji ponavljamo u rubrici Intervju tjedna), važnim jer mi je rekao fundamentalne stvari za naše samorazumijevanje, profesor je kazao: ”Ja sam vam prijatelj. Ja vas neću iznevjeriti”.