Svjetski etos za osnovne škole (3)

Univerzalna etika i lokalno obrazovanje za mir

Rukopis ”Priručnik svjetskog etosa za osnovne škole” zaslužuje visoko mjesto u produkciji literature koju vrijednosno i spoznajno smještamo u registar interkulturnog razumijevanja i educiranja za mir.

U odnosu na druge škole mišljenja i djelovanja, a u svrhu izgradnje boljeg i pravednijeg društva, ovo interdisciplinarno štivo utemeljeno na aksiologiji etosa kao imanenciji našeg ljudskog bivstvovanja kroz geografiju historije, iskazuje jednu naročitu dimenziju, jer se priručnik zasniva, ne na bilo kojoj redukcionističkoj ideologiji obećanja sreće, već na univerzalizirajućem etičkom imperativu izniklom iz učenja Hansa Künga o našem zajedničkom ljudskom etosu koji je u nama, sa nama i prije nas.

Ovaj Priručnik može pomoći u prevazilaženju negativnih naslijeđenih matrica mišljenja i djelovanja u obrazovnoj sferi i to upravo u dinamičnom polju razumijevanja naše konfliktne zbilje i svih njenih manje ili više teških rukavaca

A kada to već jeste tako, kada je univerzalni etos tako ljudski, s onu stranu kulture nasilja, laži i opresije kao entiteta neljudskosti, njegovo proučavanje i poučavanje kroz izborno pozicioniranje unutar obrazovnog procesa u četiri federalna kantona, te diseminacija dobrog ljudskog etosa na našu djecu poduhvat je vrijedan recenzijske podrške i aktivne afirmacije.

Ovaj rukopis ili bolje rečeno multimedijalni obrazovni paket unosi svježinu u obuhvaćene škole, demokratizira duh nastavnika i učenika i može participirati u izgradnji pravednijeg društva zasnovanog na kulturi mira.

U kontekstu poučavanja, priručnik će demokratizirati i samu nastavu, jer je ponudio obilje izvanrednih metodičkih uputa, a kroz metod scenarija stvorio uvjete da edukatori, osnaženi novim znanjima, napuste tehniku ”biflanja napamet” u radu sa učenicama i učenicima i krenu u susret djeci s ciljem da djeca budu u centru obrazovanja i odgoja, a da ishodi takvog pristupa omoguće izgradnju kreativnih mladih ličnosti koji razumijevaju važnost i ljepotu mira, te njegovu vrijednosnu prednost u odnosu na nasilje.

Nažalost, u našem obrazovnom sustavu strukturno i kulturno nasilje snažno su izraženi, shodno predznaku vladajuće političke moći, pa je učenje za svjetski etos i o svjetskom etosu izvanredna mogućnost za prevladavanje partikularnih epskih nacionalističkih narativa, u kojima je, metaforički i stvarno, subjekt obrazovne historije ratnik, a ne mirovnjak.

Kroz univerzalizirajuću paradigmu svjetskog etosa, naša djeca dobivaju sjajnu priliku da saznaju i za mirovnjake i mirovna učenja zasnovana na visokim etičkim kriterijima, te da spoznaju kako je ljudska historija oblikovana ne samo nasiljem, već i predanim radom i djelovanjem onih ljudi koji su nas uvjerili i poučili da je moguće, barem na nekoj razini, pobijediti ljudsku sklonost prema zlu.

Urednik priručnika, zastupljeni autori rukopisa i svi akteri uključeni u izradu ovog edukacijskog novuma, ponudili su respektabilnu, hvalevrijednu edukacijsku platformu za istraživanje i posredovanje ključnih mirovnih koncepata, a čije razumijevanje doprinosi integraciji postkonfliktnog društva/društava u Bosni i Hercegovini na premisama pravde, te religijskih i nereligijskih učenja i praksi u čijim je osnovama kulturni mir, a ne kulturno nasilje.

Zato je ovaj priručnik važan momentum naše edukacijske historije za mir koji ne treba precijeniti, ali još manje podcijeniti, imajući u vidu da je ulazak ovih sadržaja barem u neke učionice našeg podijeljenog obrazovanja uspjeh sam po sebi.

Ovaj rukopis ili bolje rečeno multimedijalni obrazovni paket unosi svježinu u obuhvaćene škole, demokratizira duh nastavnika i učenika i može participirati u izgradnji pravednijeg društva zasnovanog na kulturi mira

Ovo je sadržajno pluralni obrazovni paket koji i gnoseološki i metodičko-didaktički korespondira sa suvremenim obrazovnim praksama interkulturalizma i obrazovanja za mir.

Razlikuje se od drugih edukacijskih materijala zato što se izvorno generira iz tübingenskih etičkih papira, dakle, iz vrlo konkretne epistemološke i moralne paradigme koja, na zasadama Küngovog učenja, spušta vrline svjetskog etosa, doduše još uvijek efemerno i u različita područja obrazovnog sistema u BiH, ranjenog isključivim ideološkim postulatima i monoetničkim interpretacijama, ali i bogatog kreativnim nastavnicima koji, uprkos limitima nefunkcionirajućeg političkog sistema, kreiraju nove obrazovne prakse i ne libe se ugradnje principa i narativa svjetskog etosa u svoje didaktičke materijale i edukacijsko-odgojni rad sa djecom.

Poučavati na način koji će učenice i učenike zainteresirati za nastavne jedinice koje se obrađuju kroz ”Priručnik svjetskog etosa”, zahtijeva od edukatora, pored metodičkih vrlina, i respektabilno panoramsko, interdisciplinarno znanje o društvenim odnosima, kulturi religija, socijalnim konfliktima, nasilju i sl. kako bi obrazovanje za mir (a edukacija o svjetskom etosu i za svjetski etos nesumnjivo je doprinos izgradnji mirnijeg i pravednijeg društva) polučilo onaj rezultat kojem se, očigledno je to iz njihove strasti, predanosti i uvjerenja, nadaju akteri priručnika.

A nada je sadržana u uvjerenju da je kroz visokonormativizirani, scenaristički step by step pristup u obradi ključnih konstituirajućih jedinica svjetskog etosa moguće stvoriti uvjete za društveni prosperitet generacije koja se poučava svjetskom etosu. Na kraju krajeva, nije naodmet podsjetiti da je prosperitet izvorno (lat. pro spere) značio ”u skladu sa nadom”.

Obrađujući neka od krucijalnih pitanja naše sposobnosti da se konstituiramo kao zajednica morala i razuma, ”Priručnik”, počevši od lokalnog nivoa rješavanja konflikata u razredu, pa preko pitanja nenasilja, pravde, poštenja, ravnopravnosti muškaraca i žena, itd. ima namjeru otvoriti drugi smjer u obrazovanju, onaj koji edukaciju od najnižeg do najvišeg nivoa temelji na kulturi nenasilja i stvaranju pionirskih uvjeta da se kao norma regulacije društvenih odnosa uspostavi kultura mira.

U skladu sa nadom. Upravo sam tu dimenziju otkrio kao pozadinsku, aktivističku namjeru, jer ako bi se stvorili uvjeti za obradu ključnih koncepata svjetskog etosa na način kako je to predloženo i predviđeno ”Priručnikom” (bez banalizacije, uz osiguranje svih potrebnih didaktičkih materijala i drugih uvjeta), djeca koja bi prošla kroz takvu edukacijsku praksu, potencijalno mogu biti graditelji demokratskog mira u društvu u kojem bi, i zbog ovakvih obrazovnih programa, spirala nasilja barem djelomično zahrđala.

Zato su nam potrebni edukatori educirani znanjima i vještinama koja im omogućuju da djeci posreduju mirovni odgoj zasnovan na principima svjetskog etosa, u čijoj Deklaraciji, bez obzira na naša različita religijska i nereligijska uvjerenja, suprotstavljene svjetonazore, različite kulture i slično, čovječanstvo može pronaći najmanji zajednički sadržilac.

Nažalost, u našem obrazovnom sustavu strukturno i kulturno nasilje snažno su izraženi, shodno predznaku vladajuće političke moći, pa je učenje za svjetski etos i o svjetskom etosu izvanredna mogućnost za prevladavanje partikularnih epskih nacionalističkih narativa, u kojima je, metaforički i stvarno, subjekt obrazovne historije ratnik, a ne mirovnjak

To je onaj sadržilac koji nas upućuje na Dobro kao vezivno tkivo svih naših pojedinačnih ljudskosti naspram neljudskosti, koja je, nažalost, također ljudska, ali se obrazovanjem za mir, emancipacijom društva, etičkim napredovanjem, afirmacijom Drugog, uvažavanjem svekolikih različitosti širi polje nenasilja i proizvode uvjeti da u nama trijumfuju, kako bi to rekao Pinker, ”bolji anđeli naše prirode”.

”Deklaracija svjetskog etosa” računa na bolje meleke naše ljudske nutrine i ovaj priručnik to prepoznaje i nudi praktičnu metodologiju nastavnom osoblju da njihovi učenice i učenici na radostan način usvoje Dobro kao imanentni sadržaj svoje nevine ljudskosti, kao najviši kriterij svoga postupanja u svijetu.

Nastavne jedinice u svakom od navedenih poglavlja prezentirane su dopadljivo, nenametljivo i bez autoritarnosti što omogućuje da se ovaj rukopis koristi u nastavi na način kojim se prevazilazi ex catedra kao anahroni oblik komunikacije sa djecom bilo kog uzrasta, što za posljedicu može imati pozitivne vibracije kod učenica i učenika, te njihovo istinsko suočavanje sa svijetom života, jer je ovaj priručnik moćan instrument za razvijanje fundamentalno

važnog aksiološkog okvira, a koji nam nedostaje: da sve naše razlike ne budu prepreka zajedničkom gledištu. Zajedničkom etosu preciznije.

U tom kontekstu, ovaj rukopis zaslužuje puni respekt za metodološki i sadržajni pristup koji je u najvećoj mjeri zasnovan na izbjegavanju argumentacije jednostrane ili uvredljive naravi.

Istovremeno, to izbjegavanje ne znači da je priručnik oslobođen beskonfliktnosti; naprotiv, insistira se na priznavanju konflikta kao načina da se naša (post)konfliktna bosanskohercegovačka zajednica i njene etnonacionalne zajednice suoče sa krucijalnim problemima, kako bi generacije za koje je priručnik pripremljen stekle vještine za rješavanje konflikata koje će im omogućiti da žive u miru, sa mirom i za mir.

No, novina u odnosu na druge priručnike je to inicijalno vlasništvo nad Küngovom paradigmom, bez prevelikog lutanja u sferi ključne ideje što je i omogućilo vrlo demokratičan i sistematičan način razrade ključnih tematskih cjelina.

Küngova paradigma etosa ključna je u teorijskim razmatranjima globalne odgovornosti i globalne pravde, ali tübingenski metodi su spušteni i na nivo lokalnih zajednica na način koji omogućuje stvarnu autentičnu debatu vezanu za naše lokalne ljudskosti što je opet jako dobro urađeno kroz tematske cjeline vezane za vršnjačko nasilje, ali i sve druge teme koje su podignute iz lokalnih stvarnosti i ne pripadaju tzv. velikim naracijama.

”Deklaracija svjetskog etosa” računa na bolje meleke naše ljudske nutrine i ovaj priručnik to prepoznaje i nudi praktičnu metodologiju nastavnom osoblju da njihovi učenice i učenici na radostan način usvoje Dobro kao imanentni sadržaj svoje nevine ljudskosti, kao najviši kriterij svoga postupanja u svijetu

Takvim pristupom se svjetski etos kao univerzalna ljudska vrijednost odgovorno kontekstualizira kako bi se na teorijskim osnovama razvila snažna praktična djelatnost i razumijevanje stvarnih problema od strane onih koji se educiraju.

Ovaj Priručnik može pomoći u prevazilaženju negativnih naslijeđenih matrica mišljenja i djelovanja u obrazovnoj sferi i to upravo u dinamičnom polju razumijevanja naše konfliktne zbilje i svih njenih manje ili više teških rukavaca.

Da bi se taj nadajući proces kontekstualnog, a ne reproduktivnog razumijevanja zbilje osnažio teorijskim skeletonom, ponuđen je ”Priručnik” koji, uz radionice kao prateću edukacijsku djelatnost, a koje su već urađene ili će biti urađene, olakšava edukatorima da prenesu znanja i vještine mirovnog odgoja učenicama i učenicima, a na temelju svjetskog etosa kao jedne od univerzalizirajućih mirovnih platformi, a koja nije u koliziji sa bilo kojom kulturom, sa bilo kojim lokalnim ljudskim djelovanjem.

(Kraj feljtona).

> Svi tekstovi ovog autora