Svjetska etika (4)

DEKLARACIJA  O  SVJETSKOJ  ETICI

Parlament svjetskih religija
Chicago,  4. rujna 1993.

***

II. Osnovni zahtjev: sa svakim čovjekom treba postupati čovječno

Svi smo mi pogrešivi, nesavršeni ljudi sa svojim ograničenjima i nedostacima.

Poznata nam je zbilja Zla. Upravo se zato osjećamo obvezani da zbog dobrobiti čovječanstva izrazimo ono što bi trebalo predstavljati temeljne elemente zajedničke etike za ljude, kako za pojedince tako i za zajednice i organizacije, kako za države tako i za same religije.

Ne želimo brisati ili ignorirati duboke razlike između pojedinih religija. Ali one nas ne smiju priječiti da javno proglasimo što nam je već sada zajedničko i za što se već sada zajedno osjećamo obvezani na temelju svojih vlastitih religijskih ili etičkih temelja

Jer pouzdajemo se u to da naše već tisućljetne religijske i etičke tradicije sadrže dostatno elemenata jedne etike koja će biti uvjerljiva i provediva za sve ljude dobre volje, bez obzira jesu li oni religiozni ili ne.

Pritom smo svjesni da naše različite religijske i etičke tradicije često na vrlo različit način tumače što je za čovjeka korisno, a što štetno, što je pravo, a što krivo, što je dobro, a što loše.

Ne želimo brisati ili ignorirati duboke razlike između pojedinih religija. Ali one nas ne smiju priječiti da javno proglasimo što nam je već sada zajedničko i za što se već sada zajedno osjećamo obvezani na temelju svojih vlastitih religijskih ili etičkih temelja.

Svjesni smo da religije ne mogu riješiti ekološke, gospodarske, političke i socijalne probleme u svijetu. Ali one mogu postići ono što se očito ne može postići samo ekonomskim planovima, političkim programima ili pravnim propisima.

One mogu mijenjati unutarnji stav, cijeli mentalitet, zapravo čovjekovo “srce” i potaknuti čovjeka na “obraćenje” s krivoga puta na novi životni smjer.

Čovječanstvu su potrebne društvene i ekološke reforme, ali ništa manje i duhovna obnova.

Kao osobe religijskoga ili duhovnoga usmjerenja želimo se posebno na to obvezati jer smo svjesni da upravo duhovne snage religija mogu ljudima pružiti temeljno povjerenje u život, ozračje smisla, vrhunska mjerila i duhovnu domovinu.

Svi znamo da se posvuda po svijetu, sada kao i prije, nečovječno postupa s ljudima. Oduzimaju im se životne šanse i sloboda, gaze se njihova ljudska prava, ne poštuje se njihovo ljudsko dostojanstvo. Ali, imati moć ne znači imati i pravo! Nasuprot svakoj nečovječnosti, naša religijska i etička uvjerenja zahtijevaju da se sa svakim čovjekom postupa čovječno!

Religije to mogu uvjerljivo činiti samo ako su i same uklonile sukobe koji izviru iz njih, ako su odbacile uzajamnu netrpeljivost, nepovjerenje, predrasude kao i neprijateljske slike što ih imaju jedne o drugima i ako iskazuju poštovanje prema tradicijama, svetim mjestima, blagdanima i obredima onih koji vjeruju na drukčiji način.

Svi znamo da se posvuda po svijetu, sada kao i prije, nečovječno postupa s ljudima. Oduzimaju im se životne šanse i sloboda, gaze se njihova ljudska prava, ne poštuje se njihovo ljudsko dostojanstvo. Ali, imati moć ne znači imati i pravo! Nasuprot svakoj nečovječnosti, naša religijska i etička uvjerenja zahtijevaju da se sa svakim čovjekom postupa čovječno!

To znači da svaki čovjek bez obzira na svoju dob, spol, rasu, boju kože, tjelesnu ili duhovnu sposobnost, jezik, religiju, političko uvjerenje, nacionalno ili društveno porijeklo – ima neotuđivo i neporecivo dostojanstvo.

Stoga su svi, pojedinci kao i država, obvezani poštivati to dostojanstvo i jamčiti mu djelotvornu zaštitu. U gospodarstvu, politici i medijima, u istraživačkim ustanovama kao i u industrijskim postrojenjima čovjek treba biti pravni subjekt i cilj, a nikada puko sredstvo, nikada objekt komercijalizacije niti industrijalizacije.

Nitko ne stoji “iznad dobra i zla”, ni jedan čovjek, ni društveni sloj, ni jedna utjecajna interesna grupa, ni jedan centar moći, ni jedan policijski aparat, ni jedna vojska i ni jedna država. Naprotiv! Svaki je čovjek kao razumno biće, koje ima savjest, obvezan ponašati se uistinu ljudski, a ne neljudski, činiti dobro, a izbjegavati zlo!

Što to konkretno znači, objasnit će naša Deklaracija. Želimo u perspektivi novog svjetskog poretka podsjetiti na neporecive, bezuvjetne etičke norme.

One ne smiju biti za čovjeka okovi, nego pomagala i podrška u traženju i ostvarenju životnog smjera i životnih vrijednosti, životnih stavova i životnog smisla.

Ima jedno načelo, zlatno pravilo, koje se može naći i koje se tisućljećima potvrđivalo u mnogim religijskim i etičkim tradicijama čovječanstva: što ne želiš da drugi tebi čini, nemoj ni ti činiti drugome. Ili rečeno na afirmativan način: što želiš da drugi tebi čini, čini i ti drugome!

Ima jedno načelo, zlatno pravilo, koje se može naći i koje se tisućljećima potvrđivalo u mnogim religijskim i etičkim tradicijama čovječanstva: što ne želiš da drugi tebi čini, nemoj ni ti činiti drugome. Ili rečeno na afirmativan način: što želiš da drugi tebi čini, čini i ti drugome!

To bi trebala biti neopoziva, bezuvjetna norma za sva životna područja, za obitelj i zajednice, za rase, nacije i religije.

Treba odbaciti egoizme svake vrste – svaku sebičnost, bilo individualnu bilo kolektivnu, a ona se javlja u obliku klasnog razmišljanja, rasizma, nacionalizma ili seksizma. Osuđujemo je jer sprječava čovjeka da bude pravi čovjek.

Samoodređenje i samoostvarenje posve su zakoniti, ali samo ako se ne odvoje od čovjekove samoodgovornosti i odgovornosti za svijet, za druge ljude i za planet Zemlju.

(S engleskog preveo prof. dr. Mato Zovkić).

(Nastavlja se).

 

    •  In memoriam - Napustio nas je veliki Željko Senečić
    •  Promicati kulturu milosrđa
    •  Državni novac udruzi Željke Markić koja negira ljudska prava
    •  Hanuka
    •  Opravdano postojanje Nove ljevice
    •  Predlažemo Vladi RH da obešteti žrtve logora HVO-a
    •  Valja opet pročitati Tuđmanove izjave o BIH i HVO
    •  Kolinda Grabar-Kitarović prezire Haški sud i hvali ratnog zločinca
    •  Silovanu se ženu viktimizira i u miru
    •  Svjetski dan siromaha u Vatikanu

> Svi tekstovi ovog autora