Svašta nešto dolazi!

Kako vidim da se stanje jezika u naciji ne mijenja nabolje, da se moj notes sa svakodnevnim jezičnim nakaradnostima neumorno puni, a rezultata ni od korova – pomišljao sam da se okanim krštenja jarića i poklonim sebi dodatno slobodno penzionersko vrijeme za šetnju, koju mi moj doktor svesrdno preporučuje ili, bolje reći, naređuje.

No ubrzo sam se zapitao: zar da bacim koplje u trnje i dignem ruke u znak predaje, kao što čine mnogi intelektualci koji sa šahovnicom na prsima mirne duše gledaju kako im država napreduje (na primjer, u sportu, pardon, u športu), a jezik propada?

NE! Iako sam u zadnje vrijeme, neprimjereno umirovljeniku, zatrpan obavezama – mašio sam se zabilježaka i vratio se laptopu te nastavljam s vapajima u svojoj ”Ljutoj paprici”. Možda će to nekada u budućnosti biti više cijenjeno, pa neka se nađe…

Čim se u javnosti pojavi neka nova riječ ili fraza, ljudi smatraju da je to još jedan korak u osamostaljenju hrvatskog jezika – i spremno ga, ali i nekritički prihvaćaju, bez obzira na struku koja to ne priznaje

Nije lako svaki put odabrati o čemu treba popovati jezičnim zabludjelim sinovima, bolje reći zabludjelom narodu. O igraĆima i proizvođaĆima mogu priĆati svakodnevno, a ne jednom u Ćetrnaest dana. I dalje isti Ć-novinari i komentatori vedre i oblaće na audiovizualnim medijima, pa ćemo ih ostaviti na miru. Do daljnjega.

ZARAZNO ZA

Vrlo često, zapravo prečesto, govornicima je kod nas
teško za reći to i to…
                                                                                                        

Zar im ne bi bilo lakše izreći misao bez tog prokletog za, koje je suvišno i nakaradno u takvim rečenicama.

Ne može se nikako reći da je zakanje regionalizam koji treba poštovati! Osim ako neki referendum potvrdi to kao volju naroda.

Ne volim ljude zamarati školskim definicijama, ali moram naglasiti da se u hrvatskom jeziku prijedlog za (bar za sada) ne koristi ispred glagola, pa se ne može reći:

– Imam za jesti juhu…
– Teren je težak za igrati…
– Za nadati se da će…

nego:

– Imam jesti juhu… ili – Imam za jelo juhu…
– Teren je težak za igru…
– Nadati se je da će… ili – Možemo se nadati da će…

SE-CESIJA

Često ste čuli da netko kaže:

– Izvolite se sjesti!

umjesto:

– Izvolite sjesti!

Povratna zamjenica SE upotrebljava se uz povratne glagole, a sjesti to nije. Zato je glagol smjestiti se povratni, i tu kažemo:

– Izvolite se smjestiti!

Kulturan govornik jednostavno mora to znati u govoru i pisanju.

A tko nije u sportskim prijenosima čuo staru rečenicu u novom, modernom ruhu:

– Igrači odlaze da odmore…

umjesto:

– Igrači odlaze da se odmore…

Ali čekajte, isti glagol može se pravilno upotrijebiti i bez se:

– Trener će odmoriti igrače u poluvremenu…

Ubrzo sam se zapitao: zar da bacim koplje u trnje i dignem ruke u znak predaje, kao što čine mnogi intelektualci koji sa šahovnicom na prsima mirne duše gledaju kako im država napreduje (na primjer, u sportu, pardon, u športu), a jezik propada?

Pravilo je jednostavno: uz povratni glagol ide zamjenica se, uz prijelazni ne! (Nevolja je što mnogi ljudi ne znaju što je prijelazni, a što povratni glagol – njima se ne može pomoći!)

 

S ŽENOM                                                                                                                                            

S prijedlogom s(a) u pisanju već odvajkada se dešavaju iste nevolje. Rekoh, i sa s i sa sa, jer su oba meritorna, zavisi (ovisi) o upotrebi. A prijedlog s(a) čak spada u niz jezikoslovnih bunkera između Srba i Hrvata!

Hrvatski jezičari groze se “srbizma” – dužega sa, pa u pisanju koriste isključivo kratki s:

– Knjiga s lijepom opremom…
– S mukom su riješili problem…

Ali i:

– Stigao je s ženom…
– Otišla je s čvrstom odlukom…
– Vojska s šest generala…

Govornici dragi, sa je legalni hrvatski prijedlog, koji se upotrebljava u ovisnosti o prvom glasu naredne riječi, pa ćete mirne duše reći:

– Stigao je sa ženom…
– Otišla je sa čvrstom odlukom…
– Vojska sa šest generala…

Može se sa upotrijebiti i uz ostale riječi:

– Knjiga sa lijepom opremom…
– Sa mukom su riješili problem…

Nije nepravilno, ali je nepotrebno, jer rečenice sa s ljepše, ležernije zvuče.

Srbi inače preferiraju oblik sa a ne s u svim slučajevima (bar u praksi). No, u oba naša jezika postoji taj prijedlog u dva oblika: s time da je kraći oblik osnovni, a dugi kad mu slijedi prvo slovo u narednoj riječi koje se uz s teško izgovara.

Tako je Vuk Karadžić u svojoj knjizi o poslovicama, držeći se svog glavnog pravila Piši kako se izgovara, čitaj kako je napisano, zapisao jednu poslovicu ovako:

Ko žđavolom tikve sadi…                                                                                                          

Držeći se da prijedlog s bez a, nije napisao s đavolom…  već žđavolom kako se izgovara. Dakle, i on je preferirao s bez a. Da ne bi dolazilo do takvih nezgrapnosti, danas ćemo izbjeći kombinaciju s đavolom i napisati sa đavolom.

AUTOM I S AUTOM

No prijedlog s(a) ima još jedan teren za neprilično ponašanje. Pored masovnog nepravilnog korištenja u javnosti iznenađuje me kad to čine školovane osobe, pa i književnici!

– Vratio sam se s autom…
– Uradio je to s lopatom…
– Imanje završava sa šumom…

Jasno je da treba reći:

– Vratio sam se autom…
– Uradio je to lopatom…
– Imanje završava šumom…

Znamo da se prijedlog s(a) koristi imenicom kad ona znači društvo:

– Vratio sam se s kupljenim autom,

ali kad je imenica sredstvo, ne treba s(a):                                                                         

– Vratio sam se autom…

ISTO TAKOĐER

Tako je Vuk Karadžić u svojoj knjizi o poslovicama, držeći se svog glavnog pravila Piši kako se izgovara, čitaj kako je napisano, zapisao jednu poslovicu ovako: Ko žđavolom tikve sadi…

Morali ste primijetiti smiješna spoticanja govornika na radiju i televiziji, kao:

– Dogodilo se isto također u drugoj županiji…

Frazu izgovaraju upadljivo često neki uvaženi sabornici na sjednicama Sabora. Kako to ljudi smatraju da riječ isto nije dovoljno uvjerljiva, pa moraju dodati pojačanje – također? A onda to ponavljaju redovito!

Pogledajte zvuči li rečenica drugačije bez bespotrebnog pojma:

-Dogodilo se isto u drugoj županiji…

IZ RAZLOGA TOGA

Glasovitija je fraza koja zadnjih godina učestalošću prijeti da postane regularan izraz standardnom hrvatskom jeziku: IZ RAZLOGA TOGA!

Tome su izričito krivi neki političari i javni radnici koji nastupaju u medijima. Ti ljudi smatraju da će pojačati svoju važnost gomilanjem što većeg broja riječi u izražavanju svojih misli. Sad vidim pred Banskim dvorima visokog državnika koji veli novinarima:

-Uvodimo ovaj porez iz razloga toga što…

I fraza i riječi su ispravne, ali je jasno da se ista misao mogla izraziti i manjim brojem (nepotrebnih) riječi.

Prvo se može kazati:

-Uvodimo ovaj porez zato što…

Da, skratili smo frazu za 50 posto, ali i vratili lijepo prilog ZATO u naš svakodnevni govor.

I, još ekonomičnije, a s istom razumljivošću:

-Uvodimo ovaj porez, jer…

I veznik JER u javnom se govoru također sve rjeđe čuje, izumrijet će poput mamuta. Sad vidimo da smo gomilu riječi IZ RAZLOGA TOGA ŠTO… sveli na jedan veznik JER!

PONOVNO PONAVLJAM

Već dugo u Saboru (to može svatko pratiti) političari vele, da bi potvrdili svoje argumente:

– Ponovno ponavljam…

Ponovno ponavljanje znači da tu tvrdnju govornik iznosi treći put u ovom izlaganju, a iznosi je tek drugi put, često i prvi put!

Za utvrđivanje tvrdnje dovoljno je reći: ponavljam, inače ne govori se istina (a u Saboru se mora govoriti istina!).

SVAŠTA NEŠTO DOLAZI!                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Prije nekog vremena čuo sam u medijima prvi put u životu (a nisam baš u cvijetu mladosti) izraz SVAŠTA NEŠTO, koji se potom, bogami, počeo razmnožavati.

Da li je to postojalo ranije u nekom kutku (ili zakutku) Lijepe naše nemam pojma, ali je činjenica da se pojavilo kao ukazanje u Međugorju. Neki su ga počeli upotrebljavati kao izraz iz Baščanske ploče!

Nema potrebe da navodim primjere u kojima se fraza upotrebljava, jer svi znaju o čemu se radi. Odmah sam panično potražio frazu u hrvatskim rječnicima, no nema je nigdje!

Evo još tautoloških bisera.

– Sudjeluje devet inozemnih zemalja… – kaže sportski komentator, jedan od onih koji na radiju imaju stalno radno mjesto s dobrom mjesečnom plaćom.

– Dobrovoljni darovatelji krvi…

Često, vrlo često slušamo u medijima taj besmisleni izraz, međutim darovatelj je bez sumnje dobrovoljan i ne može biti obavezan. Zar se takvom govorniku jednom ne upali lampica upozorenja pri tako izgovorenom nonsensu? Dovoljno je reći:

– Darovatelji krvi…

BEZDAN SA BEZ DA

E, a sad evo dragulja koji se uporno kotrlja našim govornim područjem iako ga čak i jezični ekspert na Hrvatskom radiju proglašava “neustavnim”:

Ponovno ponavljanje znači da tu tvrdnju govornik iznosi treći put u ovom izlaganju, a iznosi je tek drugi put, često i prvi put! Za utvrđivanje tvrdnje dovoljno je reći: ponavljam, inače ne govori se istina (a u Saboru se mora govoriti istina!)

– Bez da ih je itko pitao…

Fraza BEZ DA nemilosrdno je, sa zadnjim namjerama, izbacila iz hrvatskog govornog jezika vjekovni pravilan oblik:

-A da ih nitko nije pitao…

I za ovaj oblik stručnjak za hrvatski jezik na radiju izjavio je da je ispravan, a da je bez da nepravilan. Naravno da je neispravan i nezgrapan, ali ga govornici u javnosti i dalje bez iznimke upotrebljavaju.

Čim se u javnosti pojavi neka nova riječ ili fraza, ljudi smatraju da je to još jedan korak u osamostaljenju hrvatskog jezika – i spremno ga, ali i nekritički prihvaćaju, bez obzira na struku koja to ne priznaje.

Pa ostavimo daljnje seciranje našeg svakodnevnog govora u ”Ljutoj paprici” malo i za ostale nastavke. A ima toga, bogami, za debele knjige!

    •  Petero žena na drvećima
    •  Milane, bravo majstore!
    •  Časni sude, kriv sam!
    •  Pod (po)razno: ma, nije ljudi Pelješki, već Pelješački most!
    •  Situacija
    •  Visoki turizam
    •  Treba nam Palača kulture, daleko prije ''Plavog vulkana''
    •  Khrzhanovski na Luzhnikiju
    •  Štima(c)?
    •  Roll Up jezika

> Svi tekstovi ovog autora